2.listopad, godišnjica smrti fra Petara Bakule

PRO Oglas

1873.– U 57-oj godini života preminuo fra Petar Bakula. Rođen je kao Jakov Bakula u Batinu kod Posušja 24. svibnja 1816. Kao mladić uči čitati iz librice (naziv za ondašnji bukvar ili početnicu). Kasnije odlazi u Franjevački samostan u Kreševo, gdje 1833. stupa u franjevački red i uzima ime fra Petar. Nakon završenih studija u spomenutom samostanu odlazi u Italiju na daljnje studije filozofije i teologije. Tamo je u mjestu Lucca zaređen za svećenika 7. X. 1839. Nakon završenih studija pohađa tečaj medicine. General franjevačkog reda imenuje ga profesorom u Lucchi. Za vrijeme boravka u Lucchi napisao je i izdao prvo djelo Cenno storico sulla Provincia di Bosnia (1846.), da upozna Talijane s poviješću Bosanske franjevačke provincije.

Nakon profesorske službe vršio je i službu tajnika Toskanske franjevačke provincije. Za to vrijeme fra Petar Bakula je spjevao i objavio nekoliko pjesama i napisao još četiri djela koja su ostala u rukopisu. Razne ideje, posebno ideja o ujedinjenju talijanskih državica i nazori što ih je iznosio studentima, izazivali su nezadovoljstvo u političkim krugovima i među toskanskim franjevcima. Isti franjevci obratili su se Generalu franjevačkog reda s prijedlogom da se Bakula ukloni iz njihove sredine.

Kongregacija za širenje vjere (De propaganda fide) složila se s navedenim prijedlogom i 1846. fra Petar je napustio talijanski grad Luccu i otišao u Hercegovinu. Došavši u Hercegovinu 1846., Bakula dade se svim čuvstvima svog rodoljubnog srca i svim marom svog neumornog duha na rad za dobrobit svoje zapuštene domovine i svog potlačenog naroda. Sav je svoj život posvetio materijalnom i kulturnom uzdizanju svoga dragog naroda.

Od 1846. do 1849. vršio je dužnost odgojitelja franjevačke mladeži na Čerigaju. Župnikovao je u Grabovici (1848.-1849.), Gradnićima (1849.-1855.), Širokom Brijegu kao gvardijan (1855.-1856.), Gorici (1856—1859.) i Ružićima (1859.-1860.). Te iste godine (1860.) došao je na Široki Brijeg, gdje predaje filozofiju.

Kao prosjak po raznim gradovima i državama Europe od 1861. do 1864. skupljao je milodare za podizanje škola, samostana, crkava, župnih stanova i za odgoj franjevačkog podmlatka. A u svom je planu zaista uspijevao.

Ovom svojom trogodišnjom prošnjom — piše fra Leo Petrović — pribavio je sredstva, da se može dograditi škola i otpočeti crkva u Mostaru zatim pripravljati materijal za gradnju samostana na Humcu, te dovršiti započeti rad na Širokom Brijegu i još više, kroz to je vrijeme napisao i uz pomoć dobročinitelja objelodanio nekoliko svojih djela.

Preostale godine života (1864.—1873.) proživio je, uglavnom, u Mostaru kao generalni vikar biskupa fra Anđela Kraljevića i upravitelj Katoličkih učionica. Godine 1872. dopratio je časne sestre sv. Vinka iz Metkovića u Mostar.

Fra Petar Bakula, jednom riječju, bio je pokretač i duša gotovo svih akcija koje su za vrijeme njegova života (od 1846. do 1873.) vođene u Hercegovini.

Bio je odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je riješio u Rimu pravno uređenje Hercegovačke franjevačke kustodije), zatim inženjer (planirao i vodio gradnju crkava u Gorici i Mostaru) i graditelj (vodio je gradnju zgrade za katoličku žensku školu u Podhumu u Mostaru), kao sudac rješavao je sporove među stanovništvom.

Povrh svega toga bio je liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih učionica. Bio je povjesničar pjesnik i književnik te teolog i filozof. U franjevačkoj kustodiji vršio je dužnost tajnika, savjetnika i izaslanika. Godine 1862. bio je tajnik generalnoga kapitula. A sam General Reda dodijelio mu je počasni naslov zaslužnog Kustoda.

Uz mnogovrsne dužnosti, što ih je tijek života obavljao, fra Petar Bakula je napisao i objelodanio lijep broj raznovrsnih djela. Njegova sposobnost, vještina, neumornost i ostvarena djela dokazuju da je uvijek radio i svugdje ga je moglo doteći.

OTPOR.Media

POSLJEDNJE OBJAVLJENO

PRO Oglas