Danas slavimo Veliki četvrtak. Velikim četvrtkom ulazimo u Sveto vazmeno trodnevlje. Sjećamo se Isusove posljednje večere i ustanovljenja dvaju sakramenata, euharistije i svetog reda.
Budući da se nalazimo u vremenu kušnje, kada nam je onemogućeno normalno pribivanje obredima, malo ćemo pobliže objasniti obrede današnjeg blagdana.
Na današnji dan ujutro biskup u normalnim okolnostima sa svim svećenicima svoje biskupije u stolnoj crkvi slavi Misu posvete ulja, na kojoj se posvećuje sveto ulje i slavi utemeljenje sakramenta svetog reda. Prilika je to da svećenici u zajedništvu sa svojim biskupom obnove svoje svećeničke zavjete.
Navečer se u svim župnim crkvama na svečan način slavi euharistijsko slavlje koje se naziva Misa Večere Gospodnje. Spomen je to na večer u kojoj je Isus sa svojim učenicima posljednji put proslavio židovski blagdan Pashe, te na Posljednjoj večeri ustanovio sakramenat Euharistije. Nakon čitanja Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme Večere pere učenicima noge, predvoditelj slavlja pere noge dvanaestorici odabranih kandidata i tako podsjeća sve okupljene da nas euharistija upućuje na djelotvornu bratsku ljubav koju trebamo širiti po svem svijetu.
Ovaj obred nije obavezan, ali je prepun simbolike i narodu jako drag. Papa Franjo odredio je da se noge mogu prati ne samo muškarcima, nego i ženama, te na taj dan redovito posjećuje neki zatvor ili sličnu ustanovu, gdje slavi misu i pere noge korisnicima.
Danas u crkvama posljednji put sviraju orgulje i zvone zvona. Nakon slave, podvezuju se i uklanjaju zvona iz crkava. Ponovno će se oglasiti tek na Uskrs. S oltara se nakon pričesti uklanja oltarnik i svi uresi, što označava Isusa koji je bio svučen i izrugan prije nego li je ponio svoj križ. Na kraju misnog slavlja pohranjuje se, obično u posebnu kapelu ili na pokrajnji oltar, pričest za sutrašnji dan, Veliki petak, jer se na taj dan u crkvama ne slave mise.
Svećenika u mnogim našim crkvama dok prenosi svetootajstvo prate ministranti koji se, umjesto zvoncima, oglašavaju posebno izrađenim klepetaljkama. U crkvam je potom običaj moliti Getsemansku uru, u sjećanje na Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu pred uhićenje i zadržati se u meditaciji pred Presvetim. Katolici danas ulaze u duboku tišinu u kojoj svaki vjernik ima prigodu razmisliti o veličini žrtve koju je Isus podnio za svakog čovjeka.
Neka i nama ova vremena krize, u kojima smo spriječeni pribivati obredima, budu prilika da se duhovno sjedinimo s našim svećenicima koji će danas obrede slaviti u praznim crkvama. Molitvom, srcem i ispravnom nakanom sudjelujmo s njima u duhu u obredima ovih velikih dana.
Ništa nas ne priječi da i u svojim domovima molimo Getsemansku uru, razmišljajući o tome kako je Isus prije uhićenja molio u Getsemanskom vrtu i znojio se krvavim znojem.
Ne budimo pozaspali poput učenika, koji nisu bili sposobni bdjeti s Gospodinom, nego budimo spremni i duhovno budni moliti s Njime za cijeli svijet, pogođen nedaćama.
Ne zaboravimo na kraju da misu možemo pobožno pratiti i iz svoga doma putem sredstava društvenog priopćavanja ili putem interneta.
