Ona je majka Ivana (26) i Anđela (27), prvi je prošlogodišnji svjetski prvak u karateu i naš olipijac iz Tokija, Anđelo je višestruki osvajač svjetske karate-bronce.
No ona je i Viktorova majka (11), prvaka Hrvatske u istom sportu, ali i Ivone (26), Ivanove blizanke, koja je svoj put odabrala u defektologiji i pomoći djece koja se nose s velikim problemima i poteškoćama.
Puno razloga za ponos za mamu Dijanu Kvesić iz Širokog Brijega, ali ona je u svojoj obitelji istinska heroina, mama s veliko M i borac, koji diže glavu u ringu i kad padne.
Dijana je pobijedila rak grlića maternice, pomela dijagnozu i odlučila životu reći “Tu sam, nigdje ne idem!”. Svoju životnu bornu podijelila je za portal HealthHub.
“Kad se žena razboli, nije se razboljela samo ona, razboljela se i nečija mama, ta žena je i nečije dijete, a onda tek na trećem mjestu razboljela se Dijana. Sve to prođe glavom žene kad dozna dijagnozu. Bolest nitko ne očekuje, i mene je iznenadila jer sam svoj umor te nemoć pripisivala nečem drugom, ne karcinomu”, govori Dijana kojoj se u glasu čuje zvonka radost života jer ona je “odvalila” najtežu borbu života i upalila iskru nade mnogim ženama.
Za bolest je doznala kad je imala troje teenagera od 16 i 14 godina, dvoje je blizanaca. Mali Viktor imao je tada dvije godine i u te dvije godine od poroda Dijana nije bila na ginekološkom pregledu.
‘Idemo spašavati glavu’
Svoj umor pripisivala sam tome da imam bebu, ne spavam noćima, starija djeca imaju svoje potrebe. No iza toga krila se bolest koja me iscrpljivala, no nisam imala nikakve bolove. A onda je na pregledu doktor odmah prepoznao promjene i rekao: “Idemo spašavati glavu” – govori Dijana o prvom šoku koji je ponijela kući.
Do tada je mislila da bi je slična dijagnoza odmah poravnala sa zemljom, a jednom kad se s njom zaista i suočila, a onda je pomislila “Bog će mi dati snagu”, nije bilo predaje ni na samom početku.
“Starijoj djeci prenijela sam to kroz onako naš tipični mentalitet: “Ćemo mi ma…er karcinomu”, ali u sebi sam bila prestravljena. Troje mojih ‘velikih znali su jasno što se događa, nisu bila baš mala djeca, a i najmanji je znao više nego što sam htjela. Vidio je da mama odlazi u bolnicu, da mame nema, vidio je da je kosa opala. Znao je on i previše”, govori Dijana.
Nalazi su potvrdili dijagnozu, imala je radikalnu operaciju, a potom je primila “more” vanjskih i vaginalnih kemoterapija. Stisnula je zube i izdržala
“Kada pogledam, sama operacija nije bila ništa naspram onog što je slijedilo. Ali borila sam se. Koliko nisam imala sreću pa sam dobila bolest, toliko sam dobila sva krila svoje obitelji koja se stisnula uz mene. T je bilo i mojih pet sestara, moja majka, cijela obitelj mog supruga Stipe, njegovi roditelji i sestre, i oni su bili dio moje borbe. Imala sam svu liječničku i obiteljsku logistiku i ja sam pobijedila”, govori Dijana.
Kosa je opala, ali Dijana bi dala svu kosu svijeta do kraja života, samo da živi. I nakon mučnih terapija, teških i preteških noći i dana, uslijedile su nove operacije kojima se popravljala “šteta” koju su joj nanijele terapije s kojim se borila protiv karcinoma. Kaže, utroba joj je bila raspadnuta, trebalo je to sanirati, liječiti, opet se boriti za život.
Kad se borba s karcinomom svede na 30 rečenica, djeluje možda jednostavno. Ali bila je to preteška borba, ali nas je vodila snažna rečenica vjere:
“Ne boje se, samo vjeruj!”, i tako dan po dan.
Danas?
“Znam da te borbe nisu bez razloga, puno sam pametnija, smirenija i sretnija, cijenim život! Nekad smo se svađali i kokošari oko stvari koje nas danas ne diraju. I opet se ponekad nećemo složiti oko nekih stvari, ali odmahnemo ‘Ma nosi to dalje, idemo’. Da, danas se trudimo za bitne stvari, mudrija sam, imamo četvero prekrasne djece i bolest je iza nas. Dobila sam prekrasan novi život i sva moja borba nagradila se srećom koju sad imam”, nadahnuta je Dijana koja ne skida osmjeh s lica dok govori o svojoj borbi.
Ambasadorica života
Ova heroina, majka čiji su karataši hrabro stali u obranu zdravlja žene i kroz javnozdravstvenu kampanju “Heroic” bili dio kampanje o promicanju važnosti zdravstvenih pregleda žena, danas je ambasador života, borbe i nade. I nekako uvijek herojske priče ljudi i žena koje su lavovski pobijedili dijagnoze, u ustima uvijek imaju puno hvale za liječnike i ljude u zdravstvu, koje doživljavaju nekako svojima, gotovo kao obitelj. Njihovi su to anđeli i povjerenje koje imaju u “svoje” ljude u zdravstvu je golemo i pregolemo. Tako je i s Dijanom koja svoje liječnike nekako doživljava kao svojim pravim junacima.
I na kraju Dijana, puna vjere i snage poručuje:
“Volite život, nisu problemi veliki, volite svoje obitelji, budite blagi i borite se kad padnete, ne dajte se!”.
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš / Healthhub.hr
