U Zagrebu 2018. god. održan je 4. Gospodarski forum koji spaja ljude iz dijaspore i Hrvatske. Inicijatori Foruma su povratnici iz Venezuele Josip Hrgović i njegova obitelj. U taj su poslovni centar uložili pola milijuna eura. Dok su na toj konferenciji u prvim redovima sjedili Zdravka Bušić, bivša predsjednica i Zvonko Milas šef Ureda za Hrvate izvan domovine – socijalistička država Venezuela potonula je u anarhiju, bijedu i nasilje. 2018 godine mađarska vlada počela je spašavati svoju dijasporu iz Venezuele u suradnji s Crvenim križem te drugim institucijama. Do dan danas stotine obitelji mađarskog porijekla su izvučene iz Venezuele zračnim mostom i smješteni u prihvatnom centru zapadno od Budimpešte. Hrvatske institucije bile su upoznate s tim programom i projektom.
Koliko Hrvata je spašeno iz pakla Venezuele? – Niti jedan! Nije samo u pitanju Venezuela, u Brazilu ima oko 500 obitelji Hrvata njemačkog porijekla koji su pobjegli iz Jugoslavije 1945. godine, a BDP poduzeća tih radišnih ljudi veći je nego BDP najbližeg grada u brazilskoj federalnoj državi São Paulo. Najveći proizvođač hmelja u Brazilu, koji ima najviše zaposlenih ljudi u Južnoj Americi je Hrvat njemačkog porijekla. Zašto nitko nije ponudio tim ljudima da oni revitaliziraju istočnu Slavoniju koja je prazna i daju im zemljište da rade projekte, da se prvih godinu dana ne oporezuju, da stvaraju tamo centre za obradu voća i povrća i da otvore radna mjesta te zaposle ljude? Ali NE, zašto bi mi to radili, ti ljudi su nepoželjni kao i drugi Hrvati kojima treba cijela enciklopedija papirologije i birokracije da dobiju samo državljanstvo.
Židovi su imali Zakon o povratku, a mi “Zakon o odlasku”. I dok ti ljudi sjede vani i cijeli trust mozgova i njihov kapital, mi vraćamo natrag “milicajce” iz SAO Krajine u Hrvatsku, njih koji su rušili ovu državu. To znači, dijaspora je bila i ostala od 1945. do danas kao svinjski odrezak na židovskim svatovima. Koja je razlika između mađarske vlade i hrvatske vlade od 2000. god. pa nadalje? Mađarska vlada je nacionalno osviještena, a kod nas vladaju bezlični birokrati i kameleon-jugoslaveni.
Tipični kameleon-jugoslaven je bio i Ivo Andrić, neki su ga nazivali fra-drug-beg-jovan-ivan Andrić, a čini se da su takvi sjedili i u prvim redovima na tom Četvrtom gospodarskom forumu. Kada bi zbrojili samo ono što je označeno kroz HNB što hrvatska dijaspora u Hrvatsku šalje, iznos bi bio veći nego što mi zaradimo u turističkoj sezoni. Za Hrvatsku turistička sezona je minimalac u usporedbi s time koliko dijaspora ostavi u Domovini. Postoji laž, veća laž i statistika. Totalna laž je da je više Hrvata otišlo od kad je Hrvatska suverena država. Samo između 1966. i 1972. godine iselilo je milijun i pol ljudi s ovih prostora i to većinom Hrvata. To su Jugoslaveni zvali ‘višak radne snage’, a da ne pričamo koliko ih je pobijeno do 1950. god. A kakve smo tek silne demografske gubitke imali u Drugom svjetskom ratu, o tome se ni ne govori.
Sabotaža protiv izvandomovinske Hrvatske se nastavlja. Gospodarsku diplomaciju zamijenili smo “diplomacijom unutar četiri zida”. Trideset godina ista priča, od istih ljudi, nastavak socijalističke birokracije te mimikrija demokracije. Kadrovi iz starog ancien režima i njihovi pomagači očuvali su sustav vrijednosti bivše države. Taj sustav, u svakoj normalnoj državi, bio bi pravno i krivično gonjen i kažnjen. Zbog toga nema povratka Hrvata ni pravne sigurnosti. Koji bi ozbiljni strani investitor ulagao u zemlju u kojoj vlada cincarsko – žicarski duh i poslovna logika Beogradske čaršije. Ali barem možemo biti ‘zadovoljni’ što smo proveli lustracijske zakone – u suprotnom smjeru.
OTPOR.Media
