Naši ljudi suočeni s pogubnom politikom vladajućih, bešćutnih političkih elita neovisno kojemu narodu pripadali, gubitkom bilo kakve volje pa čak i nade za političkim promjenama, smislenijem i boljem životu napustili su i još uvijek napuštaju svoja vjekovna ognjišta, i nastavljaju svoj život (u početku su zamišljali privremeno), u trećim državama diljem EU i svijeta, dok se dobar dio njih odlučio ostati zauvijek u trećim zemljama koje im pružaju daleko bolje mogućnosti u socijalnom i zdravstvenom smislu.
Došavši u okružje koje nije njihovo htjeli ne htjeli preuzeli su radne pa čak i životne navike domicilnog pučanstva tih država koje su nesvojstvene njima, njihovoj vjeri, tradiciji i kulturi, pa tako njima više uopće nije nepoznat pojam sve učestalijih rastava brakova, abortus, eutanazija, X rod u osobnim dokumentima, isto spolne zajednice a ne brakovi jer je brak ime, trajna i neuništiva zajednica muškarca i žene i nikada i nikako drugačije, usvajanje djece u te zajednice, udomljavanja kućnih ljubimaca u njihove domove, koji preuzimaju primat bračnog druga, momka, djevojke, prijatelja, pratitelja, premda životinjama nikada nije bilo niti će biti mjesto na mjestima gdje žive ljudi zbog niza razloga a poglavito higijensko-tehničkih.
Isto tako našim ljudima koji poprime mentalitet tog domaćeg-inozemnog pučanstva postaje svejedno vidjeti zagrljene isto spolne parove koji se na javnim mjestima prepuštaju nježnostima, a svi oni koji ih osuđuju ili ne daj Bože prema njima poduzmu neke radikalnije mjere poput psovke ili vulgarnijih riječi moraju znati kako ih slijede odgovarajuće prekršajne pa čak i zatvorske kazne koje zakonodavac obrazlaže KZ : “izazivanje mržnje prema vjerskim, nacionalnim, političkim, sexualnim ili bilo kojim drugima slobodama čovjeka“ jer danas se sloboda shvaća preširoko i preduboko bez obzira što ta ista sloboda prihvaćena od modernog svijeta preširoko i preduboko zadire u slobodu koju od pamtivijeka poznaju naši ljudi osuđeni na život u tuđini.
No, to nije u tolikoj mjeri alarmantno i diskutabilno kao neke pojavnosti koje na velika vrata ulaze u živote i duše naših ljudi nenaviknutih na tolike i preširoko prihvaćene slobode modernog svijeta.
Moji prijatelji Branitelji kojih je ne mali broj otišao trbuhom za kruhom u zemlje EU su mi poslali neke fotke u kojima Sotona igra svoje sotonsko kolo čak i u prostorima određenim za tihu i skrušenu molitvu Bogu, pojilištu duša grješnih i svih onih kojima je teško na srcu i u duši.
Jedan mi je poslao fotografiju dugine zastave izvješene na krovu crkve u Njemačkoj dok mi je drugi poslao polukrug dugine zastave nalijepljene iznad raspela Sina Božjega u jednoj osnovnoj školi u Njemačkoj koju pohađa njegov sin po kojeg je došao u školu.
Kad se ovome pridoda sablazan u samo jednoj slici „Svećenice“ golih nogu na otvorenju Mediteranskih teoloških susreta gdje je feministička „teologinja“ Tina Beattie sjedila prekriženih nogu ,i gdje je mons. dr. Ratko Perić, u međuvremenu umirovljeni biskup mostarsko-duvanjski, poslao biskupu Mati Uziniću „kolegijalno pismo“ i upozorio ga na to da se „notorna heretičarka“ Tina Beattie zauzima za kontracepciju, rani abortus, „brakove“ homoseksualnih unija, ređenje žena, ukidanje celibata i za druge moderne doktrinarne i moralne anomalije, onda je potpuno jasno kako se naša Sveta Katolička i Apostolska crkva opasno približila rubu provalije u koju je gura Sotona kralj laži, svih zabluda, prevara i opsjena čiji je glavni i prioritetni zadatak njegovog postojanja poniziti i na koljena baciti crkvu, no sve mu je to uzalud imajući u vidu riječi Svetog Evanđelja: “Ti si Petre stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju, ni vrata pakla neće je nadvladati!“
No, da li smo svi mi skupa doprinijeli tolikoj oholosti i prevelikoj slobodi koja nam zarobljava, naša srca, naše misli, našu nadu i našu dušu? Jesmo li se previše odali tome i odlučili biti i postati robovima materijalističkom i prolaznom? Jesmo li se previše uzoholili pa ne poznajemo više ni svoje vlastito dijete istetovirano od glave do pete, naše roditelje koji ne napuštaju svoj brig, svoj grab i svoj kamen, svoj bunar u kojemu su : ej Bože moj nekada napajali svoju stoku…. koja je bezbrižno pasla i vrludala našim poljima i našim klancima, među kojima je bilo dosta magaraca i vranaca, a nas odnosno vas koji ste sve to napustili i zapustili tu već odavno nema, djeca vaša vam nikada nisu vidjela magarca(kenjca ili tovara) i kravu, i gdje vas više ništa ne interesira već razbibriga ovjenčana uspjehom i slavom koju uporno prate korak po korak, step by step i sve one gore navedene nastranosti i novo normalne pojavnosti?
Hoćete li opet po običaju za sve to kriviti nekoga drugoga, stranku HDZ BiH koja vas je tamo otjerala ili ćete im pak zahvaljivati jer vas je spasila od tragične sudbine?
Jeste li postali imalo ironični pa čak i paranoični dok tako razmišljate kriveći druge za ono što ste na žalost i sami postali?
A postali ste tihe ubojice iz sjene svega ljudskog i neljudskog. Ubojice svega što na vas ne sliči i vama ne priliči.
Hoćete li se poput miševa zavući u vaše inozemne jazbine-stanove, podrume i šutjeti dok vam svećenici s oltara u crkvama koje sve manje posjećujete, i iz kojih se ispisujete kako ne bi plaćali porez crkvi, šute o onim zastavama u duginim bojama koje „ponosno“ vijore na crkvama diljem Njemačke i EU, i u učionicama koje pohađaju vaša malodobna djeca kao simboli poraza svega Božjeg i ljudskog, ili ćete progovoriti krikom galeba ili gladne divlje zvijeri koja mora pronaći nešto za jelo inače će uginuti u bespućima ledenim?
Hoćete li zauvijek ostati nitko i ništa i izbjegavati ono što vam je rođenjem od krvi i mesa vaših predaka utkano u tkivo, u vaša srca i duše, a to nešto ne da Sotoni porobiti duše naše?
Gdje će vam duša jer ste moral već davno izgubili? Hoćete li ove izbore predviđene za dan 02.listopad 2022.godine kao i sve druge prethodne preskočiti jer vas boli k…c i za jednom političkom strankom i za ijednim političarom jer su svi oni po vama ista govna, premda takvom politikom na vlast dovodite i ostavljate politike koje su vas tamo negdje i otjerale?
Hoćete li ostati licemjeri pokvareni koji samo ljeti govorite hrvatskim jezikom dok trošite vaše euriće po Jadransko-Jonskoj obali umjesto da otvorite vaša srca i duše onome tko vas je stvorio i dao vam obećanje kako vas nikada neće napustiti ukoliko vi ne napustite Njega?
A vi ste već dobrim dijelom Njega napustili jer šutite u vašem bezličnom i egositičnom svijetu koji ne gleda na ranjenika pokraj ceste koji vas moli da mu pomognete a takvih je mnogo. A ti ranjenici čije su duše ranjene više od vaših duša progovaraju glasom vaše nutrine od koje je u vama odista malo toga ostalo.
Vi mislite kako ste zaustavili ili čak pokrenuli kotač vremena koji vrti u smjeru kojim želite, ali se grdno varate. Taj kotač se zapravo vrti strelovitom brzinom pri kojoj ćete mnogi poispadati iz tog vretena, naglavačke a zadnje što ćete vidjeti u vašem izgubljenom pogledu biti će dugina zastava koja vam se ceri iznad raspela Sina Božjega i s obližnje crkve koju niste željeli tu gledati ali ste radije šutjeli jer ste mislili kako vas se ona ne tiče. A tiče vas se tiče itekako. I to ne samo ona.
Vlado Marušić / OTPOR.Media
