Pišem Vam ovo pismo, ponukan Vašim stavom o Bleiburgu, i događanjima oko komemoracije stotina tisuća golorukog naroda i razoružane vojske, hrvatskih žrtava na Bleiburgu i posebno bezbrojnim marševima smrti, čija je sudbina bila stravično mučenje i smrt od strane jugokomunista i velikosrbstva, u vremenu mira koji je nastupio završetkom Drugog svjetskog rata.(U kojem masakru su, nažalost sudjelovali i hrvatski komunisti).
U dugoj višestoljetnoj povijesti zajedničke nam države Austro-Ugarske, austrijski i ugarski carevi, bili su istovremeno i hrvatski kraljevi. Hrvatska je bila predziđe kršćanstva (Antemurale christianitatis), gdje smo vas mi Hrvati u četiri navrata obranili, vas kao državu Austriju, ali i kao carsko- kraljevsku vlast u Beču..
Dva puta Vas je spasio Nikola Šubić Zrinjski u naletu ogromne vojske Osmanlija prema Beču, treći put — Nikola Jurišić koji je pod Kisegom zaustavio osmanlijsku vojsku od cca. 150.000 tisuća ratnika koji su krenuli na Beč, a četvrti put je carsko-kraljevsku vlast spasio hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski, kad je u Beču buknula protu carska revolucija usmjerena na rušenja cara i njegove države Austro-Ugarske.
Sve smo to radili u vrijeme kad vas zbog vašeg ponašanja prema nama Hrvatima nismo mogli voljeti, ali smo vam poput najvjernijeg psa i dalje uvijek bili vjerni.
Ubili ste mučeničkom smrću hrvatske političke velikane u Bečkom Novom mjestu Zrinskog i Frankopana, samo zato što su pokušali tražiti malo više hrvatske autonomije i slobode. Opljačkali ste i oduzeli njihove dvorce i cjelokupnu imovinu, uništili ste njihove obitelji. A opet smo Vam ostali vjerni.
Nakon ubojstva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije u Sarajevu, išli ste u besmisleni rat, te izazvali svjetski ratni sukob, umjesto da ste objedinili hrvatske zemlje i dali im status ravnopravan s Austrijom i Mađarskom. To bi bila najveća kazna Srbiji! Da ste to učinili ne bi bilo ni Prvog svjetskog rata ni propasti Austro-Ugarske i njihovog carstva. A možda ne bi bilo ni Drugog svjetskog rata.
Kad je Hitler s njemačkom vojskom ulazio u Beč, milijunska masa Austrijanaca dočekala ga uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desne ruke u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi!
Brojni austrijski mladići obukli su njemačke vojne i SS odre i kao takvi kao pravi nacisti iz Slovenije su istjerivali Slovence. I vi kao takvi nikada, pa ni dan danas, niste se smatrali nacistima, a to pripisujete jednoj maloj mučeničkoj Hrvatskoj. Narodu koji nikada u četrnaest stoljeća svog postojanja nije pod svojim barjakom osvajao tuđe teritorije, i za vrijeme drugog svjetskog rata branili su svoju zemlju od brutalnih neprijatelja- velikosrpstva i komunizma, ali i od talijanskog fašizma i njemačkog nacizma. (To kao hrvatski partizani – nekomunisti!)
A nas Hrvate, najveće mučenike i stradalnike prepustili ste zajedno s Englezima, komunističkim i velikosrpskim noževima, kad je u miru nakon prestanka rata, počevši od Blajburga pa sve do brojnih marševa smrti mučeničkom smrću ubijen svaki šesti Hrvat. Ubijeno je beskrajno mnoštvo i civila, obitelji s djecom, žena, staraca, bolesnika i ranjenika, a vi nas nazivate – nacističkom ruljom.
Nije nimalo čudno, tako su vikali i za Isusa – Razapni ga, jer da je nevin ne bi bio uhapšen. To je moto vašeg postupanja.
Ples mrtvaca poput u Bleiburgu, zaplesat će i u jednoj Rusiji, Ukrajini, Kini, sjevernoj Koreji, u svim onim drugim državama, gdje su crveni bezbožnici, (više divlje zvijeri nego ljudi) posijali bezbrojne masovne grobnice, po ogromnom prostranstvu bivšeg SSSR-a, Kine, Mongolije, Albanije, Mađarske, Jugoslavije, Kube, Kambodže i brojnih drugih država na svijetu. Svi oni imaju svoje male, velike i vrlo velike višemilijunske Bleiburge. Hoćete li i njihovom pobožnom narodu zabranjivati da se okupljaju na molitvu, da se sjećaju svojih mučenika i njihove tragedije. Hoćete li i njih nazivati nacističkom ruljom.
Uzalud Vam svrstavanje na stranu zla, na stranu ubojica, jer ovo su kosti koje spominje Sv. Ivan apostol u svome biblijskom djelu Otkrivenje ili Apokalipsa. Ako ste demokrati, stanite na stranu žrtava, bez obzira tko je njihov masovni ubojica. Ovdje istovremeno upućujem i veliku zamjerku Katoličkoj crkvi u Austriji, posebno njenim biskupima..
Hoćete li, i za te narode, kad budu pohodili svoje Bleiburge, reći – da su nacistički šljam. Ako je itko u ovoj situaciji nacistički šljam to je austrijska politika. Vidjelo se kako su postupali s vjerničkim miroljubivim narodom na terenu. Policajci koje ste poslali da prave mir – bili su pravi politički divljaci.
Zašto ne kažete Poljacima kad pohode Katynsku šumu, tamo se mole, pale svijeće i polažu vijence, na kosti svojih mučenika najdražih i najbližih. Hoćete li i njima reći da su nacistička rulja?!
Samo vama, radi pojašnjenja, navest ću nekoliko povijesnih istina koje nisu ni najmanje sporne ni hrvatskoj ni jugoslavenskoj historiografiji:
1.U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovijed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti zločinom.
2.Nadalje, svim protivnicima svog režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“.
3.General Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“
4.Milovan Đilas je pak izjavio: Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjetli „jer takvo zlo kakvo smo mi učinili nad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, i nikome ništa nisu napravili.“
5.Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini, kao glavešina vojnog i tajnog redarstva, veljače 1951. možemo pročitati: ,,Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3.777.776 zatvorenika (ovaj broj je očito namješten pet sedmica zaredom nikad se ne može dobiti), ali nije daleko od stvarnog stanja), dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja, od toga 500 tisuća Hrvata.”
Poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava!
Da, poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava.
Pa što god vi mislili – niti jedan jedini njihov zločinac za to nije kažnjen. A malo, malo pa prave javne parade pod zvijezdama petokrakama, a za to se jedna Austrija ne uzrujava.
Nikada niste imali u vidu da na blajburškim komemoracijama nastupaju od strane ljevičara plaćeni provokatori , da nose fašističke oznake i ustaške kape. To se isto događa i na velikim nogometnim utakmicama, tako su neprijatelji Hrvatske na nogometnom igralištu Poljud nacrtali ogromnu svastiku ili kukasti križ, a takvih sličnih podmetanja ima bezbroj – samo ne bi li Hrvatsku prikazali kao fašističku državu i vlast.
To podmetanje je vašim biskupima vrlo dobro poznato, pa nam nije jasan njihov postupak o komemoraciji.
Zato, gospodo Austrijanci, i vi koji sebe nazivate Europejcima, morate znati da mi komemoriramo komunističke i velikosrpske žrtve, a ne možete nas tjerati da, zbog lažnog atifašizma u Hrvatskoj, da mi trebamo komemorirati naše strašne ubojice. Hrvatskom narodu je nanesena smrtonosna rana od koje se ni nakon 73 godine nije oporavio. Među žrtvama je bilo manje od 1% zločinaca.
“Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tâme obavija duše.
Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode”.
(Codex moralis croaticum)
M.Prpa
BraniteljskiPortal.ba
