Ovo je klasična priča običnog malog čovjeka sa našeg hercegovačkog prostora u potrazi za kruhom našim svagdanjim, čovjeka kojem su roditelji u ranoj mladosti usadili onaj iskonski kršćanski duh i naučili ga da misli i djeluje u tom duhu, ne čineći nikome što i sam ne bi volio da mu drugi čine, naivno misleći pri tom da se može pouzdati u ljude od kojih očekuje ono isto što i on daje drugima. Ali ne bijaše tako!
Portal OTPOR.Media donosi Vam stvarnu priču i situaciju događanja, sa stvarnim, običnim, “malim” ljudima:
“Priča kreće dana 22. veljače, 2023. godine kada Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke raspisuje natječaj za više radnih mjesta od kojih su tri odgovarala mojoj naobrazbi i završenom fakultetu” – govori nam naš sugovornik kojeg trenutno nećemo imenovati, dok ova priča ne dobije svoj kraj, te nastavlja nam pojašnjavati kompletan događaj…
“Prijavio sam se na sva tri raspisana radna mjesta u želji da bar položim ispit općeg znanja i stručni ispit, a o radnom mjestu sam tek potiho sanjao, a moj legalno završeni fakultet već petnaest godina čeka na bolje dane i jedini sam čovjek u ŽZH koji radi sa srednjom školom a fakultet mi doslovno propada. Prikupio sam svu traženu dokumentaciju i dana 7.3.2023. godine sve uredno poslao na adresu Vlade ŽZH s naznakom prosljeđivanja prema Agenciji za državnu službu ŽZH. Kako je moja dokumentacija bila točna i potpuna uskoro sam bio pozvan na polaganje ispita općeg znanja, nakon čega sam iz stručne literature naučio gradivo koje mi je trebalo i bez ikakvih problema položio ispit općeg znanja.
Nakon toga na red dolazi polaganje stručnog ispita i u zakazano vrijeme dana 24.4.2023. pojavio sam se u Širokom Brijegu kako bih položio stručni ispit za prvo od tri radna mjesta na koje sam aplicirao.
Dvadesetak minuta prije deset sati kada je bilo predviđeno polaganje došao sam u zgradu Županije, na porti se najavio ženi i rekao da sam došao radi polaganja stručnog ispita na što mi je ista pokazala prostoriju gdje bi se isti trebao i održati, ušao u istu ali me začudilo što je u istoj bio samo jedan djelatnik Županije koji je nešto čitao sa mobitela. Čovjek je odmah izašao, a ja sam sjedio, ponavljao gradivo i čekao da dođu i ostali kandidati. Ubrzo je prošlo vrijeme, ali nitko drugi se nije pojavljivao i nekoliko minuta poslije deset sati ustao sam i otišao do žene na porti i zamolio je da pozove gospođu Maricu Bošnjak kako bi mi objasnila što je na stvari.
Gospođa Bošnjak je ubrzo došla i malo začuđeno me pitala što trebam. Nakon što sam joj objasnio da sam došao radi polaganja stručnog ispita prema obavijesti koja je objavljena na stranici Vlade ŽZH, ista mi je rekla da ja nisam na spisku, odnosno da nema moje prijave za radno mjesto za koje sam došao polagati stručni ispit. Neugodno iznenađen brzo sam se pribrao i izvadio iz džepa Potvrde o poslanim pošiljkama koje sam prilikom slanja dobio od pošte, na što je sad gospođa Bošnjak pomalo zbunjena reagirala da će još jednom provjeriti.
Odlazi prema svome uredu i uskoro se vraća i još jednom mi potvrđuje da nema moje prijave na spomenuto radno mjesto, te kaže da je za to radno mjesto prijavljena samo jedna osoba koju nisam vidio da se pojavila da polaže, ali nosi i kopije dvije ostale prijave na druga dva mjesta kako bi mi pokazala što su dobili i pri tome mi uljudno objašnjava proceduru kako sve prijave dođu u ured Vlade ŽZH, a onda ih netko spusti do Povjerenstva za državnu službu ŽZH.
Po priči gospođe Bošnjak to je bilo sve što su oni dobili od Vlade, što je značilo da sam nepotrebno dolazio u Široki Brijeg jer se netko poigrao sa mojim trudom koji sam uložio da bih došao do polaganja stručnog ispita. Još uvijek u čudu pitao sam gospođu Bošnjak što mi je sada činiti na što mi je ista pristojno i korektno odgovorila da odgovor potražim u pošti, da saznam što je bilo sa onim što sam poslao.
Ističem činjenicu da sam sve tri prijave poslao istog dana i istog sata, u nekoliko minuta, na istom poštanskom uredu, da sam za sve dobio uredne Potvrde o poslanim pošiljkama ovjerene poštanskim žigom i da nevjerojatno zvuči činjenica da su dvije prijave došle a da od treće nema ni traga ni glasa.
Dolazim u poštu u Ljubuškom i tražim odgovor od djelatnika pošte pokazujući pri tom sve tri Potvrde o poslanim pošiljkama i provjera počinje. Nakon samo nekoliko minuta poštanski djelatnik mi odgovara da je moja pošiljka poslana dana 7.3.2023. u Široki Brijeg gdje je u istom mjestu zaprimljena 9.7.2023. godine i istog dana isporučena za Vladu ŽZH. Ne vjerujem još svojim ušima i tražim da dođe šef pošte u Ljubuškom i djelatnik udovoljava mome zahtjevu i poziva šefa imenom Slaven Zadro, kojega upoznajem sa svojim problemom i isti obećava da će i on osobno poduzeti korake da provjeri što je bilo sa mojom pošiljkom.
Nakon nešto više od dva sata ponovo dolazim u poštu u Ljubuškom gdje mi spomenuti šef, gospodin Zadro potvrđuje da je moja pošiljka uredno isporučena za Vladu ŽZH potvrđujući sve prethodne pojedinosti koje mi je rekao i djelatnik pošte.
Od istoga tražim pisani dokument kojim će mi Pošta potvrditi sve ono što su mi rekli na što mi gospodin Zadro odgovara da se moram obratiti pismenim zahtjevom i da ću bez problema dobiti traženi odgovor što sam ubrzo i učinio i sad čekam.
Nazvao sam nakon toga gospođu Bošnjak, prenio joj svoja saznanja, na što mi je ista rekla da je i sama šokirana razvojem događaja i da će osobno potražiti odgovor gdje je nestala poslana i zagubljena pošiljka.
Meni ostaje da konstatiram da osim što sam prevaren i ponižen od strane jedne Županijske institucije, ostajem sam u borbi za svoja prava za što sam se i kao branitelj borio, a Predsjedniku Vlade ŽZH na savjest kako rade njegovi djelatnici i za koga se „šteli“ radno mjesto na koje sam pošteno aplicirao” – završava naš sugovornik i obećava nastavak priče.
Ovim putem poručujemo novoj Vladi ŽZH i njihovim ministrima – Drugi put kada budete htjeli napraviti nešto slično napravite to sa malo više stila, jer ovo je providno.
Gradonačelnik Miro Kraljević, nije Dragan Čović!
Mili Marušić / OTPOR.Media
