Ganga je kao glazbeno -pjevno stvaralaštvo hrvatskog sela relativno mlada. Nastala je tek otprilike prije nešto više od jednog stoljeća, tj. oko godine 1900., kada je tadašnja mladež otkrila da se može pjevati i na drugi način i pri čemu svaki pojedinac može doći do izražaja.
Ganga je nastala vjerojatno i prije nego što je dobila ime, na prostoru starohrvatske župe Imote – u današnjoj Imotskoj krajini i u zapadnoj Hercegovini, gdje je usmeno kulturno naslijeđe bilo vrlo staro i vrlo živo, prenoseći se od naraštaja do naraštaja i gdje se usmena književnost, na mah i bez zapisivanja, očuvala i održala upravo pjevajući i prepričavajući.
Kao mladeži zanimljiviji oblik pjevanja od tradicionalnih pjevanja, ganga se širila u druga područja, prvenstveno odlaženjem mladeži ljeti sa stokom na ispašu u planine, seobama i uobičajenim druženjima mladih. Ganga se najviše razvijala i bila u upotrebi oko godine 1950., dok je, bez obzira na ratne strahote i društvene promjene, naše selo i pučanstvo na području gange još uvijek živjelo svojom tradicijom, a svaki novi naraštaj tom obliku pjevanja davao je nova ostvarenja, opisuje se u hrvatskoj Wikipediji.
Sreća, mladi naraštaji ne daju da ganga tako lako iščezne s ovih područja i dok je onih koji će srcem zagangali i s koljena na koljeno naše tradicije nastaviti dalje prenositi, do tada ćemo kao živjeti!
Večer folklora pod nazivom “Kočerinom kolo igra, a pisma se ori” održala se 24.lipnja, a upravo tada naši mladi gangaši Tiho i Gabrijel Kovač – Strukić, te Ivano Petrović potvrdili su kako će se ganga još desetljećima sigurno oriti Hercegovinom i svijetom.
Mili Marušić / OTPOR.Media
