Od postanka svijeta uvijek se vodila borba između dobra i zla, između ljubavi i mržnje, Božjeg nauma s naumom uništenja tog nauma, Božjeg milosrđa za sve ljude s onima koji to milosrđe nisu željeli prihvatiti.
Kroz stoljeća ljubav i mržnja su neprekidno ratovali, no uvijek je prvi korak činila mržnja s namjerom ubijanja te ljubavi, dok se ta ljubav morala braniti kako bi iz ljubavi prema svojim bližnjima, a ne iz mržnje prema mrziteljima morala braniti gole živote i svoju krvavo stečenu imovinu.
Nekada je u tim borbama i ratovima znala pobijediti ljubav, no puno češće pobjedu na ovoj zemlji je odnosila mržnja, koja je nastavila živjeti i krojiti svoje zakone u mržnji i iz mržnje, čemu je ljudski rod izložen kroz tisućljeća svog postojanja.
Teoretski je moguće kako je ljubav prva izvela napad da bi potom izazvala mržnju napadnutoga, a toga smo svjedoci u II svjetskom ratu a poglavito u zadnjem Domovinskom kada su hrvatski domoljubi željeli iz čiste višestoljetne čežnje stvoriti svoju državu što je izazvalo bijes i mržnju onih koji to nikako nisu željeli s posljedicama koje svi znamo.
U prvom slučaju Hrvatska vjekovna čežnja zvana NDH je ugušena krvavim krvoprolićem hrvatskih domoljuba i branitelja dok je u drugom, Domovinskom ratu stvorena suverena i samostalna RH.
No, i stvaranjem RH mržnja nije prestala postojati te je nastavila djelovati samo što je to počela činiti perfidnijim, lukavijim i sofisticiranijim metodama, prateći modne trendove što je odlika mržnje, odnosno njenog kreatora Sotone.
Živimo u 21 stoljeću u koje smo zagazili već 23 godine a sad ćemo u 24 godinu. Koje su glavne značajke te mržnje u ovim godinama?
Od svih metoda kojima se služi sotona nekako je najmoćnije sredstvo u njenim rukama taj tzv “pametni telefon“ koji je izum nad izumima, prokletstvo nad prokletstvima, uništenje nad uništenjima, otuđenje nad otuđenjima u svim sferama javnog, društvenog, političkog, kulturnog i svekolikog drugog života svakog čovjeka ovoga svijeta.
Ta „stvarčica“ je našla mjesto u zadnjem džepu naših osnovnoškolaca, srednjoškolaca, naših mama, tata, baka i djedova, dok naše fakultetlije pametne telefone koriste u za njih “pametne svrhe“ koje je izmislila tzv “corona“ kada su počeli polagati i slušati ispite on line ili na daljinu. No, ni oni nisu pošteđeni od zlogukog djelovanja te stvarčice o čemu ćemo malo kasnije.
Koja je konačno glavna svrha te „pametne stvarčice?“
S obzirom kako se Sotoni jako žuri jer mu protječe vrijeme brže nego li je mislio ,smislio je idealan plan i način uništenja obitelji, temeljne i krucijalne zajednice muškarca i žene ,izvorišta života, koju je Bog utemeljio kako bi se ovaj svijet napućio i naselio zemlju nakon njenog stvaranja.
I stoga je Sotona stvorio poput dinamita ,korisno zamišljene stvari, u početku Nobelovih misli taj pametni telefon koji bi svim ljudima ovoga svijeta omogućio brže i lakše distribuiranje podataka, a samim time im olakšao život.
No, kao i dinamit taj tzv “pametni telefon“ diže u zrak i ubija naše obitelji čemu smo svjedoci svi.
Iz tog pametnog telefona kreću prve grešne misli, prve skrivene namjere, prve opačine, prve zloćudne informacije, prve tajne, prva bježanja od supružnika , djece od roditelja, njih od djece u svoje sobe, WC-ove, osobne automobile, pred stanove, ispred kuće, u šumu, na livadu koje skrivaju tajne takvih razgovora koje započinju sunovrat cijelih obitelji.
I ne samo to. Te opačine se nastavljaju putem od kuće do škole, u samoj školi, na radnom mjestu, gdje svatko im svoje razloge zašto tu „pametnu stvarčicu“ ne skida sa svog uha ili iz ruku.
Ljudi konačno počinju uživati u kupoprodaji svega i svačega preko tih stvarčica i gube mjeru. Prestaju komunicirati jedni s drugima, a ako komuniciraju to čine preko društvenih mreža s tisućama nepotrebnih i kratkih riječi koje se nižu poput niski na ogrlicama jedna za drugom, bez velikih početnih slova i interpunkcijskih znakova, bez sramote zbog neznanja, premda takve poruke šalju i visoko obrazovane osobe.
Ljudi postaju hladni i otuđeni i nitko ni s kim ne priča niti ga gleda u oči, pa nije rijetka pojava vidjeti dvanaest curica od kojih 10 do 12 godina kako sjede u njihovoj omiljenoj slastičarni kako bi proslavile rođendan jedne od njih, no niti jedna s drugom ne priča ništa već svaka gura i klizi prstićima po njihovim stvarčicama o kojima pričamo.
Nije rijetka pojava vidjeti mladića i djevojka u uglu nekog diskretnog kafića kako ne pričaju ništa već satima bulje u ona mala čudovišta u njihovim rukama umjesto da se vole pa taman očima.
Ovih smo dana svjedoci kako te male-velike zvijeri u vrijeme Adventa ili došašća uzimaju primat nad iskonskom čežnjom iščekivanja malog Djetešca, Spasitelja i Otkupitelja svega svijeta, a poglavito i na sami Božić kada bismo svi trebali slaviti dolazak našeg Gospodina uz trpeze prepune svega i svačega, ogrnuti velom konzumerizma i materijalizma koji već odavno hladno i proračunato ubija duh Božića.
Umjesto pjesme i gledanja u oči naših bližnjih svi gledamo i buljimo u nekog drugog našeg spasitelja u našim rukama. Iskren da budem ne izuzimam ni sebe dobrim dijelom u ovim razlaganjima jer sam i ja slab i dobrim dijelom ovisan o tom prokletstvu u mojim rukama.
No, ja znam i svjestan sam kako to prokletstvo ne može pobijediti u meni ukoliko ja to ne želim.
Kao prvi korak definitivno nikada više nikome neću spremiti nikakvu Božićnu čestitku, putem SMS-a ukoliko na njoj nije naznačeno malo Djetešce u jaslicama jer zbog njega Božić i postoji.
To je tek prvi korak. Slijedeći korak koji ću načiniti je postupno izbacivati tu stvarčicu do onoga zauvijek sa stola mog objeda.
Slijedeći korak će biti kada sam u razgovoru s prijateljima i poslovnim suradnicima u našim ugostiteljskim objektima.
Ove ću godine početi slati putem pošte prave čestitke svojim prijateljima, rodbini i poslovnim suradnicima, jer to odavno planiram, a nisam materijalizirao, dok ću SMS poruke svesti na najmanju moguću razumnu mjeru, neka mi oproste oni koji ju neće dobiti ove godine od mene.
Neil Armstrong je 1969.godine s Apollo 11 nakon slijetanja na mjesec rekao ovo: “Ovo je mali korak za čovjeka ali je velik za čovječanstvo.“
Može li svatko od nas od prije Božića ove godine načiniti taj mali, prvi korak u borbi protiv one stvarčice koja nas razdire i dijeli?
Vlado Marušić / OTPOR.Media
