Proteklog mjeseca ukrajinska služba sigurnosti SBU potvrdila je da je pretresla dužnosnike Ministarstva obrane i jednog od direktora vojne kompanije Lviv Arsenal. Najpoznatije ime koje se provlači jest ime ukrajinskog političara Jurija Zbitnjeva, kojeg se povezuje sa spomenutom kompanijom.
Ministarstvo obrane Ukrajine je u jesen 2022. godine naručilo 100 tisuća minobacačkih granata preko kompanije.
Novac je, prema objavi SBU-a, Arsenal prebacio u inozemstvo, a granate nisu stigle u Ukrajinu. Lviv Arsenal ne proizvodi oružje. To je tvrtka koja je osnovana u 2016. godini, a među osnivačima je i spomenuti Zbitnjev.
Tvrtka je za vrijeme ministra Reznikova, odnosno rata u Ukrajini, dobila posao vrijedan stotine milijuna dolara. U posao su uključeni bivši i sadašnji dužnosnici MO-a Ukrajine.
U konkretnom slučaju koji je otvorio SBU radi se o poslu u vrijednosti od oko 40 milijuna dolara (1.5 milijardi grivnji). Prema informacijama koje je dao SBU, MO je prebacio novac na račun Arsenala. Potom je uprava tvrtke prebacila dio novca, odnosno oko trećine namjenskih sredstava, na račun strane tvrtke koja je trebala isporučiti naručeno streljivo. No, u Arsenal nije došla nijedna granata.
Zanimljivo je da se među tvrtkama na čije je račune prebačen novac iz Arsenala spominje i “tvrtka na Balkanu”.
Tvrtka na Balkanu
U članku koji je objavio ukrajinski portal Hromadske, a koji su prenijeli drugi mediji (ukrajinski i strani), navodi se ime spomenute tvrtke. Radi se o tvrtki WDG Promet, koja je registrirana u Hrvatskoj. Spomenuta tvrtka već je od ranije poznata našoj javnosti, odnosno iz listopada prošle godine, kada je priča o nabavi granata tek krenula.
U javnost ju je plasirao saborski zastupnik Nikola Grmoja, koji je tada prozvao vlasnika te tvrtke Zvonka Zubaka. Zvonko Zubak je kasnije na N1 televiziji isticao da je puno stvari vezanih za taj slučaj tajno. Ipak, spomenuo je češkog bankara Kamila Babukha koji je, prema njegovim riječima, uzeo taj novac s računa poduzeća. Slučaj koji je od ranije poznat ukrajinskoj, ali i globalnoj javnosti, ponovno je došao u fokus sada kada je istragu pokrenuo SBU.
Radio Slobodna Europa u listopadu prošle godine također je pisao o nabavci granata za Ukrajinu vrijednoj desetke milijuna eura. Na kraju se nabava pretvorila u međunarodnu istragu o nestanku novca u koju su uključene policijske i pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini. Razlog tome je, kako spomenuti portal prenosi, što je za bosansko-hercegovačko tužilaštvo sporna WDG-ova kupnja tvornice eksploziva Vitezit u Vitezu.
Slovačka tvrtka
Druga tvrtka koja se spominje u izvještajima portala Hromadske dolazi iz Slovačke. Radi se o kompaniji po imenu Sevotech. Iako se nalazi u Slovačkoj, glavni predstavnici te tvrtke su građani Ukrajine Aleksej Horošajev te Vladislav Kliščar, koji se nalaze u nadzornom odboru tvrtke. Horošajev je neposredno prije invazije na Ukrajinu otišao u Prag. Vladislav Kliščar se također nalazi u Češkoj, a 2019. godine bio je u taboru Sergeja Tarute, koji je tada bio predsjednički kandidat na izborima.
Sam Horošajev je izjavio da je službenim automobilom napustio Ukrajinu i da je u Češkoj ostao kako bi organizirao isporuku oružja Ukrajini, navodno uz dopuštenje nekih dužnosnika ukrajinskih vlasti koje je odbio imenovati.
Nedostatak streljiva
Cijela priča ne bi možda imala toliki odjek da se ovaj slučaj nije poklopio s ozbiljnim nedostatkom streljiva na vrhuncu bitke za Bahmut u prvom dijelu 2023. godine. Kyiv Independent piše kako su se ukrajinski vojnici koji su se u to vrijeme borili u Bahmutu suočavali s beskonačnim ruskim napadima, a da su imali ozbiljan nedostatak vatrene potpore.
“Trebalo je biti isporučeno 20.000 granata kada je oko Bahmuta vladao pakao, a isporuka se nikad nije dogodila. U tom području je vladala stvarna nestašica minobacačkih granata”, rekao je voditelj Centra za borbu protiv korupcije (NABU) Vitalij Šabunin za Kyiv Independent.
Još je problematičnije, prema ukrajinskim portalima, to što bi posredničke tvrtke i ljudi u njima mogli imati veze s Rusijom.
Istraga
Policijska istraga je obuhvatila pet ključnih osoba, uključujući Aleksandra Lijeva i Tomasa Nahkuru, bivšeg i sadašnjeg čelnika odjela Ministarstva obrane koji su zaduženi za kupovinu oružja. Zanimljivo je da su obojica puštena nakon ispitivanja. Lijev je odjel vodio do veljače 2023. godine, a ostavku je podnio nakon optužbi o podršci Rusiji u okupaciji Krima, što je zanijekao. Također, piše se i o tome kako je u cijelu priču upleten i jedan češki biznismen koji ima jake ruske veze.
Istraga je obuhvatila i dodatne pronevjere vezane za nabavu pancirki, uniformi itd. Da Ministarstvo obrane ima razloga za takve akcije, govori i podatak da je nedavno ministarstvo dobilo pet međunarodnih arbitraža prema kojima su im dobavljači dužni isplatiti višemilijunske iznose.
Ishod
Budući da je ishod istrage nepoznat, kao i da su ugovori o nabavci tajni, nemoguće je donijeti bilo kakav zaključak. Isto tako, iako se neke od aktera istrage povezuje s Rusijom i ruskim utjecajem, nerijetko se u ukrajinskoj javnosti takva etiketa koristi u manipulativne svrhe. Stoga zaista nije jasno jesu li zaista akteri istrage privedeni zbog svojih veza s Rusijom. To će vrijeme pokazati.
Međutim, ovaj se slučaj može promatrati u kontekstu slanja novih paketa pomoći Ukrajini. U trenutku kada je EU u teškim pregovorima odobrila paket vrijedan 50 milijardi dolara te se u SAD-u vodi bitka koja se lomi na leđima Ukrajine, jasno da se Ukrajini ne smije ponoviti situacija u kojoj ju se optužuje za korupciju u nabavi vojne opreme.
Borba protiv korupcije
U prvoj godini rata se pitanje korupcije u ukrajinskoj vojsci nije spominjalo u zapadnoj javnosti, ali s vremenom je počelo izlaziti na vidjelo da je jedan dio međunarodne vojne i druge pomoći završavao tamo gdje nije trebao.
Dokaz tome je i smjena ministra obrane Alekseja Reznikova nakon niza izvješća o mitu i financijskim malverzacijama u njegovom resoru. Bivši ministar nije bio, prema pisanjima medija, osobno upleten u te optužbe, ali je loše upravljao vojnim ugovorima. Pisalo se da je tada nestala skoro milijarda dolara.
Predsjednik Zelenski i ukrajinske službe su morali odgovoriti na pritisak Zapada i nizom antikorupcijskih akcija, među kojima je gore opisana, pokazati kako se mogu boriti s korupcijom u svojim redovima i na neki način povratiti povjerenje Zapada. U kontekstu teško izborene zapadne pomoći Ukrajina ne može ponovno dozvoliti sustavne malverzacije takvog obujma.
Ivan Čović / Index.hr
