Prošlo je više od 300 dana i noći. Napokon se bliži i taj dan. Nestrpljenje raste, osjećaj u trbuhu najavljuje nešto veliko. Široki je napokon na Pecari, a Škripari su napokon u svom kavezu. Široki koji je zadnjih sezona bliži borbi za opstanak od borbe za gornji dio tablice i Škripari kojima je taj Široki sve na svijetu i kad nije popularan. Nema titule, nema Europe, nema Kupa, nema ničega. Sjeti se da smo mi navijači Širokog, a ne rezultata. Puno puta dokazano i tako će uvijek biti. Sjeti se da mi moramo pjesmom pomoći našem klubu, ali ovaj put na najljepšem stadionu i s nama najdraže tribine.
Sjeti se svake zapaljene baklje, kad te ista sprži ili ti progori majicu, svake dimne od koje se gušiš i obojiš. Sjeti se svih onih koji više nisu s nama, onih koji su do kraja svog života dijelili naše ideale. Sjeti se onih koje su životne okolnosti odvojile od tribine. Svih onih koji su trbuhom za kruhom morali otići vani, a sve bi dali da su uvijek s nama tu. Dođi zbog svoje braće i prijatelja s tribine. Za svaku kaznu i zabranu. Za svaku svađu i otkaz na poslu. Za svaki grafit, za svaku bojom uništenu majicu i obuću. Za svaku humanitarnu akciju. Za svaku popijenu pivu s ekipom. Za svako ‘ajde idemo, igra Široki. Za svaku vožnju u “gepeku” kad je kombi tijesan. Za svako kad će nove majice? Ima li dukserica? Daj mi naljepnica. Sutra prijave za gostovanje. Izići ću ranije s posla i eto me. Za svaki put kad čuješ – “Ma slučajevi. Prate seosku ligu”. Za svako ma šta će oni, jesu našli za koga će navijat’. Za Široki, logično. Skidaj majice. Zagrlite se svi. Skači. Jače. Prati bubanj. Ponavljalica. Diži ruke. Ne valja, ne čujemo se. Ponovo, ali jače, još jače. To je to. Okrenut ćemo, samo navijaj. Za svako sranje. Netko zvoni. Policija. Potpiši izjavu. Neću. Problemi. Rent a car. Za svako ne mogu sutra doći na posao. Imam nekih obaveza. Sprej i plahta. Napiši i okači parolu. Malci će polijepiti plakate. Treba se dobro obući, hladno će biti večeras. I šalove ponesite. Prijavi ekipu za turnir. Bit će pive i roštilja. Prijavi me za člansku. Za svaki vijenac i paljenje svijeća za sve poginule. Nikada zaboraviti. Četvorka prokleta. Dobra ti je tetovaža. Za svako ne mogu više, nemam glasa. Za svako jesmo se stopili. Temperatura, brufen i paracetamol. Četvorka prokleta. Polazak u 9, ne kasnite. Budilica ujutro. Ne treba, svakako ne spavam. Ponesi mi šiltericu. Dobra ti je tetovaža. Šta ti je? Izgubio Široki. Nema veze. Za svaki puknuti glas, svako promuklo grlo i svaki atom snage koji smo ostavili na tribini. Za neki veći zajednički cilj. Za cilj koji drugi ne mogu razumjeti. Kad će nova utakmica? U nedjelju.
Zato je ovo poziv svima! Tebi koji godinama nisi dio ekipe ali ipak potajno pratiš sve oko kluba i grupe. Za tebe koji više ni ne znaš nikoga na tribini – jer mlađe generacije… Tebi koji se bojiš što će ti reći roditelji na “divljake u kavezu”. Tebi koga je strah mišljenja okoline. Tebi koji se iz daljine diviš svakoj zapaljenoj baklji, svakom stihu otpjevanom u transu. Tebi koji okolo pričaš da si nekad gazio. Tebi koji sam sebe već dugo lažeš da to više nije za tebe. Jer sad si obiteljski čovjek. Ozbiljan lik. Al’ srce se prevarit’ ne da. Sjeti se stiha naše pjesme: “jednom Škripar, Škripar uvijek, jedna ljubav zauvijek”. Ovo je poziv vama koji ćete tek postati dio priče. Vama koji ćete tek nekad u budućnosti oblikovati izgled naše tribine. Vama koji sada tek pomalo učite što znači biti tu – bez uvjeta i interesa. Onim pasivnim promatračima koji silno žele, ali ne znaju kako. Evo ti prilike! A onima koji su stalno tu poziv svakako ni ne treba…
OVO ŠTO MI RADIMO NEKIMA TEŠKO JE SHVATITI – ALI PRIČA NAŠEG ŽIVOTA VJEČNO ĆE TRAJATI!
Škripari Široki Brijeg
