To što SIPA još nije uhitila Dodika nije nam otkrilo ništa novo o tome koliko je Bosna i Hercegovina pravna država. O tome sve znamo još od slučajeva Dženana Memića i Davida Dragičevića, ako ne i ranije. U BiH, uključujući i Republiku Srpsku, zakoni već odavno ne vrijede jednako za sve, zahvaljujući upravo Dodiku i njegovim dugogodišnjim koalicijskim partnerima iz SDA i HDZ-a. Politički i ekonomski moćnici čine privilegiranu kastu u odnosu na obične građane.

SIPA-in pokušaj privođenja Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu, u srijedu 23. travnja, pokazao je stvarno stanje kako u Bosni i Hercegovini, tako i u njezinu entitetu Republici Srpskoj. Na prvi pogled čini se da je situacija loša, no kad se sagleda racionalno i bez podlijeganja manipulacijama huškačkog dijela bosanskohercegovačkih medija, može se zaključiti da je ipak bolja nego što bi bila da sve ovisi isključivo o domaćim političkim elitama.

Prva očita dobra stvar jest da velika većina ljudi u BiH, bez obzira na nacionalnost, ne pokazuje ni trunku interesa za bilo kakvo prolijevanje krvi. Unatoč naporima dijela političara i medija, obični ljudi se ne daju navući na novi rat.

Većinu Srba više nije briga što će biti s Dodikom

Istočno Sarajevo, prema službenim podacima, ima više od 60.000 stanovnika, a dok se Dodik punih 12 sati skrivao u zgradi sjedišta RS-a, nitko od njih nije se pojavio ispred zgrade kako bi podržao samoproglašenog vođu svih Srba iz RS-a. Čak ni Dodikov SNSD te večeri ili sljedećeg jutra nije organizirao nikakvo „dešavanje naroda” u njegovu podršku, jer su znali da se nitko ne bi odazvao. Srbi u Istočnom Sarajevu nastavili su sa svojim svakodnevnim obvezama, ne obazirući se previše ni na Dodika ni na njegovu naoružanu pratnju.

Nije ih briga hoće li Dodik biti uhićen ili ne — barem ne toliko da bi zbog njega žrtvovali sebe ili svoje bližnje — iako ih već mjesecima pokušava uvjeriti da je „Republika Srpska – to sam ja”, u stilu apsolutističkih vladara iz 18. stoljeća.

I sam Dodik zna da ga narod više ne doživljava ozbiljno, pa je dio svojih bijesnih izjava usmjerio i protiv Srba koji su „spremni raditi za Sarajevo i BiH, a protiv Republike Srpske”. Zaključio je da je to „poražavajuće”, pa im opet zaprijetio:

„Oni koji ostaju u SIPA-i spremni su raditi protiv RS-a. Čekamo formiranje specijalnog tužiteljstva i suda pa ćemo djelovati.”

Na te prijetnje praznom puškom danas se malo tko obazire.

Dodik je došao u Istočno Sarajevo demonstrirati svoju moć, a zapravo je nenamjerno pokazao njezine granice te sve veću vlastitu nemoć. Da, do zuba naoružani i maskirani specijalci MUP-a RS-a spriječili su službenike SIPA-e u mlakom pokušaju njegova privođenja, što svjedoči da je Dodik privatizirao institucije manjeg entiteta. Istodobno, državne institucije poput SIPA-e nisu u mogućnosti djelovati protiv njega i njegovih suoptuženika Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Dodik, usprkos svom busanju u prsa, očito je prestrašen čim se ne usudi pomaknuti ni pet metara bez specijalne zaštite.

Njegov savjetnik, bivši „riječki konzul“ Milan Tegeltija, pokušao je preko društvenih mreža plasirati interpretaciju da SIPA-in neuspjeli pokušaj privođenja dokazuje kako je „RS jedina stvarno suverena“ na svom teritoriju.

„Što se prije u Sarajevu suoče s tom pravnom i faktičkom stvarnošću i pristupe razgovorima i kompromisima s RS-om, prije će izvući BiH iz statusa ‘propale države’”, poručio je Tegeltija.

Koliko je BiH pravna država pokazali su slučajevi Memić i Dragičević

Tegeltijine teze, kad se usporede s činjenicama, razotkrivaju se kao prazna priča. Naime, propala država je ona koja ne može prikupljati poreze, provoditi zakone, osiguravati sigurnost, popunjavati institucije i održavati infrastrukturu. U tom smislu, Republika Srpska pod Dodikovom vlašću više nalikuje propaloj državi nego BiH u cjelini.

SIPA i dalje nesmetano provodi akcije i uhićenja na teritoriju RS-a, osim u slučaju Dodika. Što se tiče infrastrukture, dovoljno je samo krenuti cestom od Istočnog Sarajeva do Gacka da se vidi gdje su rezultati Dodikove vladavine.

To što SIPA još nije uhitila Dodika ne otkriva ništa novo o pravnom stanju u BiH. Već odavno zakoni u BiH, uključujući i RS, ne vrijede jednako za sve, zahvaljujući upravo Dodiku i njegovim saveznicima iz SDA i HDZ-a. Politički i ekonomski moćnici su privilegirani sloj u odnosu na obične građane.

Licemjerna je bila i reakcija Glavnog odbora SDA nakon pokušaja Dodikova privođenja. Isporučili su listu svojih zahtjeva bh. institucijama i međunarodnoj zajednici, tražeći čak i pripajanje Distrikta Brčko Federaciji BiH, čime su dolijevali ulje na vatru i pomogli Dodiku. Bili su na vlasti dva desetljeća, pa zašto to nisu učinili ranije?

S druge strane, pojavili su se i razumni glasovi poput kriminologa Ramiza Huremagića, delegata Zlatka Miletića i akademika Nedžada Korajlića, koji su istaknuli da treba biti strpljiv, razborit i izbjeći bilo kakvo prolijevanje krvi, što bi koristilo samo Dodiku i dijelu tzv. probosanskih snaga.

Gašenje vatre kerozinom u režiji SDA-DF politike

Uz svaku SIPA-inu akciju protiv Dodika putem odabranih medija plasiraju se dezinformacije, objavljuju imena službenika, sve kako bi se potaknule napetosti i eventualno izazvao sukob.

Profesor Šaćir Filandra nedavno je oštro kritizirao takav pristup, govoreći o emocionalizaciji bošnjačke politike:

„Stvarnost nije ono što jest, već ono što vi želite da bude. Nedostatak autorefleksije i prebacivanje odgovornosti na druge glavna su obilježja suvremene bošnjačke politike.”

Srećom, visoki predstavnik Christian Schmidt povukao je lukav potez zabranivši financiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske iz proračuna na svim razinama. Time je Dodiku izbio milijune maraka iz džepa, a novac je ono što mu je najvažnije. Iza sve njegove priče o „srpstvu” krije se isključivo pohlepa, što se vidi iz socioekonomske situacije u RS-u, gdje većina ljudi živi u siromaštvu, dok Dodikovi najbliži plivaju u bogatstvu.

Kad novčana slavina presuši, mnogi njegovi kadrovi razmislit će koliko dugo mu još trebaju ostati vjerni. Znaju da bi ih Dodik bez problema žrtvovao kad bi ga to moglo spasiti.

Primjer je bivši ministar sigurnosti Nenad Nešić, koji danas sjedi u državnom zatvoru u Vojkovićima. Dodik se nije ni potrudio spomenuti ga, a kamoli poslati specijalce da ga oslobode. Specijalci su rezervirani samo za njegovu osobnu zaštitu.

Dodik nikada nije bio slabiji, uplašeniji i bliže gubitku vlasti nego sada. Oni koji žele dobro Bosni i Hercegovini trebaju se naoružati strpljenjem i mudrošću. Neka institucije rade svoj posao — i na kraju će ga obaviti.

Gordan Duhaček / Valterportal^.ba