Posjeta brigadnog generala HVO-a Zdenka Lučića, bosanskoj Posavini označila je novu prekretnicu u hrvatskom političkom buđenju unutar Bosne i Hercegovine. U samo dva mjeseca Lučić je uspio okupiti deset hrvatskih domoljubnih opcija, uključujući i Posavsku stranku predvođenu gospodinom Ninoslavom Sušilovićem. Time je njegova koalicijska snaga već sada nadrasla okvire političkog monopola koji godinama drži takozvani Hrvatski narodni sabor Dragana Čovića i njegovi politički nebitni trabanti, točnije OPG strančice koje ne mogu okupiti ni svoje uže članove obitelji.
Posavina — simbol žrtve, identiteta i zapostavljenosti
Na sastancima u Posavini, Lučić je jasno poručio da ovaj kraj više ne smije biti fusnota hrvatske politike. Naglasio je da Posavina mora postati epicentar hrvatske državotvorne misli u Bosni i Hercegovini, a ne prostor koji se obilazi samo pred izbore i spominje u deklaracijama bez stvarne brige.
U razgovorima s lokalnim predstavnicima istaknuto je nekoliko ključnih poruka:
- Posavina je platila previsoku cijenu u ratu devedesetih — ljudskim životima, progonima i razaranjem.
- Hrvatski identitet bosanske Posavine jedan je od najčvršćih i najpostojanijih u Bosni i Hercegovini.
- Ovaj kraj zaslužuje konkretne politike, ulaganja i infrastrukturu, a ne prazna obećanja.
U političkom prostoru sve je glasnija kritika da je Posavina godinama bila sustavno zanemarivana od strane struktura okupljenih oko Dragana Čovića. Dok se u Mostaru i Zagrebu vodila visoka politika, Posavina je ostajala bez:
- ozbiljnih investicija,
- političke zaštite,
- strateških projekata,
- demografskih programa,
- povratničke infrastrukture.
Mnogi u Posavini smatraju da je taj odnos bio rezultat centralizirane, autokratske i uske politike Dragana Čovića koja je hrvatski politički prostor svela na jednu stranku, jednog Jugoslovena odnosno jednog ćiriličara, dok su cijeli stoljetni hrvatski krajevi ostali izvan fokusa.
Lučićeva koalicija kao nova hrvatska snaga
Rast potpore Lučiću, od Kiseljaka i pravaških utvrda središnje Bosne do Posavine i Posavske stranke gospodina Ninoslava Sušilovića pokazuje da se hrvatski politički prostor u Bosni i Hercegovini oslobađa straha, pritisaka i jednoumlja. Deset stranaka koje podržavaju Lučića predstavljaju najširu hrvatsku političku platformu u posljednjih dvadeset godina hrvatske političke scene u Bosni i Hercegovini. Nikada nitko osim Zdenka Lučića nije okupio ovoliko domoljubnih hrvatskih opcija, nasuprot dosad neprikosnovenog Vladara u hrvatskom političkom korpusu Dragana Čovića koji je tu ulogu uzeo prijevarom i lažnim predstavljanjem kao Hrvat.
Za mnoge je pojava brigadnog generala HVO-a Zdenka Lučića i sada već velike koalicije okupljene oko njegovog lika i djela dokaz da se hrvatska politika u Bosni i Hercegovini može voditi demokratski uz uvažavanje svih čimbenika:
- bez ucjena,
- bez marionetskih strančica,
- bez monopolizacije HNS-a, kako ne bi bio privatni, samozvani i takozvani,
- bez jugoslovenskih refleksa i zatvorenih krugova moći.
Lučićev posjet Posavini nije bio protokolarni obilazak, nego poruka. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini zaslužuje politiku koja ga vidi, sluša i poštuje. Posavina, kao simbol hrvatske žrtve i opstojnosti, kao i svi Posavljaci bilo oni na ognjištima, bilo oni raseljeni po cijeloj Europi, moraju ponovno postati dio strateškog interesa, a ne politički zapećak.
Na kraju svoje posjete brigadni general HVO-a Zdenko Lučić je rekao jednu zvučnu i upečatljivu poruku Hrvatima bosanske Posavine:
„Bosanska Posavina je mjesto gdje se hrvatski identitet nije čuvao riječima, nego opstankom!“
Sandra Nižić / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
