Dok se građani Bosne i Hercegovine bore s rastućim troškovima života, iseljavanjem mladih, sve dubljom krizom u zdravstvu i svakodnevnom neizvjesnošću, iz Washingtona stiže vijest koja teško može proći nezapaženo – HDZ BiH za tromjesečni angažman američke lobističke kuće planira izdvojiti oko 150.000 konvertibilnih maraka. Umjesto da političke rezultate potvrđuje pred građanima Bosne i Hercegovine, stranka ih odlučuje promovirati uz pomoć skupih međunarodnih lobista.
Prema dostupnim informacijama, cilj angažmana je u Washingtonu promovirati političke stavove stranke te zagovarati pitanja vezana uz Daytonski mirovni sporazum, konstitutivnost hrvatskog naroda i ustavni položaj Bosne i Hercegovine.
Takva odluka otvara ozbiljno političko pitanje: zašto je nakon više od dva desetljeća kontinuiranog sudjelovanja u vlasti na gotovo svim razinama potrebno skupo međunarodno lobiranje kako bi se objasnili politički ciljevi koji su trebali biti ostvarivani upravo kroz domaće institucije?
Ako se nakon svih tih godina ključne političke poruke i dalje moraju predstavljati stranim lobistima, građani imaju pravo pitati jesu li propuštene brojne prilike da se isti ciljevi ostvaruju odgovornom i učinkovitom politikom u Bosni i Hercegovini.
Posebno je simptomatično što se nekoliko mjeseci prije Općih izbora ponovno u prvi plan stavlja Daytonski mirovni sporazum, iako je upravo on ustavni temelj države već više od trideset godina. Umjesto odgovora na pitanje što je konkretno učinjeno tijekom godina obnašanja vlasti, javnosti se nudi skupa međunarodna promotivna kampanja.
Nitko ne dovodi u pitanje važnost međunarodnih kontakata ni pravo političkih stranaka da predstavljaju svoje stavove u svijetu. Međutim, legitimno je zapitati se jesu li politički marketing i stvaranje međunarodnog dojma postali važniji od rezultata koje građani očekuju i zaslužuju.
Političko povjerenje ne kupuje se ugovorima s lobističkim kućama. Ono se gradi ispunjenim obećanjima, odgovornošću i vidljivim rezultatima. Najuvjerljiviji zagovornici svake politike nisu plaćeni lobisti, nego građani koji ostaju živjeti u svojoj zemlji, imaju posao, vjeruju institucijama i osjećaju da politika radi u njihovu korist.
U vremenu kada se svaka javna marka mora opravdati pred građanima, pitanje nije samo koliko košta lobiranje u Washingtonu. Pitanje je zašto nakon svih godina vlasti još uvijek postoji potreba da netko drugi objašnjava političke ciljeve koje su domaći političari trebali potvrditi vlastitim rezultatima.
Sandra Nižić / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
