U posljednja dva mjeseca jedna osoba, koja je zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH, odjednom je postala nezaobilazna na gotovo svakom događaju u BiH gdje žive Hrvati, pa tako i u Širokom Brijegu.

Kažu da nije kampanja. Dobro, vjerujmo im.

Osim redovitih pojavljivanja i govora o svemu i svačemu, ponekad se nađe i poneka vrpca za presjeći pa se, naravno, uzmu i škare. Svestranost je očito postala važna politička vještina.

Do prije dva mjeseca tu osobu gotovo nigdje nismo viđali, a sada je ima gotovo svugdje. Tako se našla i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Širokog Brijega, ponovno za govornicom. Samo mi nije jasno u čije ime i u kojem svojstvu nastupa.

Na svečanoj sjednici, među tolikim pozvanim uglednicima, doktorima, profesorima i gospodarstvenicima, posebno iz Širokog Brijega, stvarno se postavlja pitanje: je li baš bilo potrebno još jedno političko obraćanje?

Ovo je ipak bio svečani dan našega grada, a ne nečija osobna politička pozornica.

Vlast ima puno alata na raspolaganju, ali ne mora se baš svaki alat koristiti kad god se ukaže prilika. Nismo svi iste političke provenijencije, ne razmišljamo svi isto i ne moramo svi isto gledati ni na sadašnjost ni na budućnost.

A da cijela priča dobije i završni pečat, nakon svega na kraju se zapjevala i pjesma Grade moj, oda Širokom Brijegu.

Pa se čovjek stvarno zapita: je li ovo bila svečana sjednica ili predizborna generalna proba?

Ako nije kampanja, svaka čast na ovakvoj kampanji koja to nije.

Široki Brijeg pripada svojim građanima, svojoj povijesti i svima koji ga vole. Političari dolaze i odlaze, ali grad ostaje.

Mili Marušić / OTPOR^.Media
kontak autora [email protected]