General Zdenko Lučić započeo je svoju predizbornu kampanju spajanjem simbola bosanskih kraljeva (Bobovac) i hercegovačkog hercega (Ljubuški) s ciljem slanja jasne poruke o cjelovitosti i povijesti države.
Njegov politički program, ukratko predstavljen tijekom gostovanja na Face TV-u, temelji se na sljedećim ključnim stupovima:
Temeljni koncept: Država i suverenitet nad imovinom
Država kao prioritet: Lučić nudi jasan plan usmjeren na jačanje države, njezinih institucija i vladavinu prava.
Zakon o državnom zemljištu: Ističe da Bosna i Hercegovina ne može biti u potpunosti suverena država dok ne donese zakon o državnom zemljištu jer bez vlastitog teritorija i kontrole nad njim nema pravog suvereniteta.
Problem lokalne “harmonizacije”: Upozorava na proces usklađivanja gruntovnice i katastra na lokalnoj razini kroz koji se državno zemljište nezakonito prepisuje u privatno vlasništvo. Kao primjere takve prakse navodi Čapljinu, Grude, Miljkoviće kod Mostara, Stolac i Ljubuški.
Borba protiv korupcije i “ekonomske agresije”
Strani kapital i energetski projekti: Govori o agresiji srpskog, ruskog i kineskog kapitala na području Hercegovine, posebno kroz projekte solarnih parkova i hidrocentrala od kojih lokalno stanovništvo nema stvarne koristi.
Zlouporaba javnih poduzeća: Tvrdi da Elektroprivreda HZHB o svom trošku gradi infrastrukturu i trafostanice za privatna solarna polja postavljena na državnom zemljištu. Istovremeno, Elektroprivreda BiH zaključuje ugovore kupujući struju od privatnika po znatno višim cijenama od tržišnih na burzi (npr. po 72,5 EUR umjesto 55 EUR po MW), što uzrokuje višemilijunske gubitke tom javnom poduzeću.
Netransparentno iznajmljivanje i skupe arbitraže: Navodi primjer iznajmljivanja Aluminija Mostar za samo 30.000 KM mjesečno, te političko uplitanje u poslovanje koksare u Zenici (Mittal), koje je rezultiralo arbitražnim sporom teškim 2 milijarde KM koji će država morati platiti.
Odnosi s Republikom Hrvatskom i iskorištavanje resursa
Dugovanja za resurse: Oštro kritizira činjenicu da Hrvatska koristi vodu iz BiH za proizvodnju struje u hidroelektrani Orlovac, a općini Tomislavgrad godinama duguje oko 10 milijuna eura. Također spominje i spor općine Rama protiv EP HZHB težak 20 milijuna KM.
“Čisti računi” umjesto milostinje: Smatra da BiH i njezini ljudi nisu nesposobni niti im treba stalna humanitarna pomoć (poput donacija za vrtiće od 250.000 eura s kojima se slika trenutna vlast), već da se moraju urediti imovinskopravni i financijski odnosi – odnosno da Hrvatska treba platiti ono što duguje za resurse.
Strategija nacionalne sigurnosti i zaštita resursa
Zaštita prirodnih bogatstava: Izradio je nacrt Strategije nacionalne sigurnosti BiH zasnovan na Ustavu i provedbi zakona, s naglaskom na zaštitu energenata, rudnika i šuma od ilegalne sječe, eksploatacije i krađe.
Netransparentne koncesije: Upozorava na sumnjivo davanje koncesija stranim vlasnicima (poput vlasnika iz Srbije) nad rudnicima u Varešu i Kreševu, što također naziva oblikom ekonomske agresije na resurse BiH.
Povratak dijaspore (“Poljski model”)
Kopiranje uspješnog modela: Planira primijeniti poljski model povratka iseljenika kako bi motivirao radno i ekonomski potentne ljude iz dijaspore (koja godišnje uplaćuje 5 do 6 milijardi KM u proračun BiH). Plan podrazumijeva nuđenje konkretnih kalkulacija, kvalitetnih radnih mjesta i stambenog zbrinjavanja.
Povratak u Republiku Srpsku: Ističe da Hrvati imaju vlasništvo nad 33% gruntovnog zemljišta u RS-u (područje Posavine, Banja Luke, Krajine) te da je njegov dugoročni cilj kroz dva mandata vratiti barem 100.000 od prijeratnih 220.000 Hrvata na njihovu imovinu.
Kritika trenutne vlasti i slamanje sustava straha
Demontaža vladajuće kaste: Dragana Čovića naziva “mišom” i prevarantom, optužujući ga da je lažni Hrvat koji se nekada izjašnjavao kao Jugoslaven i potpisivao ćirilicom. Tvrdi da je Čovićeva kasta uvela jednopartijski sustav straha i ucjena, gdje se zaposlenici javnih poduzeća po spisku tjeraju na političke skupove.
Uništenje namjenske industrije: Optužuje trenutne političke strukture s komunističkim i JNA mentalnim sklopom da su nakon rata preuzele kontrolu i uništile ili isporučile namjensku vojnu industriju (poput strojeva iz Sokola i Vitezita) Srbiji.
Prvi konkretni potezi nakon preuzimanja dužnosti
Smjena diplomata (“generalski otpust”): Odmah po polaganju prisege planira smijeniti sve diplomate (njih 14 ili 15) koje su postavili Dragan Čović i Željko Komšić te na njihova mjesta kroz transparentan proces provjere životopisa dovesti mlade i obrazovane ljude.
Donacija predsjedničke plaće: Obećava da će tijekom oba mandata (tijekom 8 godina) svoju punu predsjedničku plaću (od 6.000 KM) svaki mjesec osobno donirati humanitarnim organizacijama i obiteljima u potrebi, jer mu je generalska mirovina sasvim dovoljna za život.
Jačanje represivnog aparata: Planira postići konsenzus u Predsjedništvu o jačanju pravosuđa, policije i carine, kako bi te institucije mogle provesti reviziju poslovanja na lokalnim razinama i konfiscirati nezakonito stečenu državnu imovinu.
I na kraju poslao jasni poruku – “Pozivam građene Bosne i Hercegovine da čuvaju Bosnu i Hercegovinu!“
Marija Tavelić / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
