Taj lik nikada me nije pretjerano zanimao niti sam mu ranije pridavao neku posebnu političku pozornost. Imao sam razumijevanja za njega jer mi se osobno nikada nije suprotstavljao. Prema meni je glumio finoću, dok sam ja naivno vjerovao da je to iskreno, ali očito sam se dobro prevario.

Zabio mi je nož u leđa pred mojim sumještanima, na čemu sam mu donekle i zahvalan jer sam napokon uvidio s kakvim sam jazavcem, ali i jazavcima, okružen. A što je tek radio drugima, polako su mi počele pristizati informacije.

No, neću se zamarati time što je i kako bilo. Od sada ćemo igrati po drugim pravilima, “doktore” Dario Knezoviću.

Kada se u političkim i društvenim kuloarima spomene ime Darija Knezovića, otvara se složena slika čovjeka koji je svoje ambicije vješto isprepleo kroz politiku, sport i medije. Na domaćem terenu u Širokom Brijegu, Knezović je poznat pod laskavom titulom “kralja preferencija”. Međutim, čim se svjetla političke pozornice presele u Sarajevo, njegova oštrica neobjašnjivo otupljuje, te tamo slovi za “simbola hrvatske političke šutnje”. Ni na lokalnoj razini situacija nije idilična; otkako je preuzeo kormilo Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg, činjenica je da su unutar ovdašnje i županijskih stranačkih podružnica podjele postale sve veće i vidljivije, a čemu smo svjedočili zadnje dvije godine.

Klupska blagajna i obiteljski platni spisak

Njegov angažman, međutim, nije strogo ograničen samo na politiku. Nogometni klub Široki Brijeg prirastao mu je srcu do te mjere da je na klupski platni spisak uvrstio i vlastitog oca. Logika ovakvog kadroviranja je bolno prozirna: kada se neki sustav može “musti”, onda to treba činiti do samoga kraja. A kada se takvo postupanje odvija pod krinkom zaštite nacionalnih interesa i hrvatstva, proces postaje još miliji i draži.

Rezultati njegovog rada u sportskim strukturama govore sami za sebe. Otkako Knezović obnaša bitne funkcije pri Nogometnom savezu BiH, NK Široki Brijeg rezultatski rapidno tone te je iz sezone u sezonu sve bliži donjem dijelu poretka. Paralelno s tim, otkako zauzima ključne pozicije unutar samog kluba s Pecare, financijski minus nezaustavljivo raste, a nagomilanoj dubiozi jednostavno se ne nazire kraj.

Kao najveći „balvan“ nakon Tomislava Mandića, svojega kolege po šutnji upravo onda kada bi trebalo najviše govoriti, daje si za pravo zapovijedati i naređivati kako mu se prohtije. Daje si za pravo da, bez imalo srama, Igoru Štimcu zabrani ulazak u ložu NK Širokog Brijega samo zato što je stao uz hrvatskog generala Zdenka Lučića.

Daje si za pravo branitelju HVO-a i svojem sugrađaninu iz Širokog Brijega sabotirati i onemogućiti odlazak na rehabilitaciju nakon teške ozljede. Daje si za pravo misliti da je veći Papa od Pape.

Daje si za pravo svojem sugrađaninu, osobi koja uz dopuštenje drugih govori javno ili im daje medijski prostor, određivati je li mu mjesto na nekom javnom skupu ili nije.

Daje si za pravo još mnogo toga, o čemu će se narednih dana itekako pisati i što će puniti medijske stupce.

Daje si za pravo glumiti nekakvog šerifa, a zapravo je samo jedan običan kokošar!

Medijski kameleon i počasne iskaznice OSA-e

Ovaj svestrani akter ostavio je dubok trag i u novinarskim vodama, pa bi prvi trebao imati razumjevanja ali ga očito nema. Svoje je iskustvo nekoć brusio radeći ne samo za sarajevski Dnevni avaz, već i za Nezavisne novine iz Banje Luke. Njegova sposobnost vještog snalaženja i kod bošnjačkih i kod srpskih poslodavaca zorno dokazuje kako čovjek s takvim medijskim, političkim i sportskim pedigreom zaslužuje “priliku u svakom pogledu”, pogtovo u HDZ-u BiH ili ti sada sjediti u Vladi ŽZH, što mu doista želim pa neka ga gledaju oni koji su ga birali i naredne četiri godine mu je… sve po spisku do novih izbora.

Kruna njegove snalažljivosti svakako je i navodno posjedovanje počasne iskaznice OSA-e. Upravo je s njom, u vrijeme najstrožih pandemijskih mjera zbog koronavirusa, glatko otputovao čak do Kazahstana na gostovanje nogometne reprezentacije BiH.

S obzirom na ovakav impresivan niz funkcija, interesnih sfera i vještinu preživljavanja u svim sustavima, ironično se nameće zaključak kako bi ovaj “gospodin” jednoga dana mogao “dobaciti” čak i do pozicije gvardijana širokobriješkog samostana. Nekima se to na prvu možda čini nemogućim, ali kada su u pitanju ovakvi “uhljebi”, praksa je pokazala da je uistinu sve moguće.

Ono čime mogu završiti ovaj tekst jest moj osobni zaključak, proizašao iz onoga što sam doživio i na vlastitoj koži: Dario Knezović za mene je samo jedan običan prevarant i manipulator!

Mili Marušić / OTPOR^.Media
kontakt autora [email protected]