Mostarac Davorin Jurovicki danas je uspješan i cijenjen računovođa u Kanadi. Prije 36 godina bio je čelnik sindikata Vazduhoplovne industrije Soko u Mostaru. Kako je na početku kampanje spominjan u kontekstu pritisaka koje je proživljavao kao hrvatski nacionalist od Dragana Čovića i njegova kuma Branka Kolobarića, obojica na rukovodećim pozicijama u to vrijeme, kontaktirali su ga iz Istine da se prisjeti tih vremena.
Nakon par mjeseci dogovarnja Jurovicki se za potrebe Istine, i zbog istine koju je dugo vremena želio ispričati, no nitko je nije htio objaviti, prisjetio tih vremena. Ističe da su ga Dragan Čović i Branko Kolobarić progonili i optuživali da ruši Jugoslaviju te da je trpio ozbiljne pritiske.
Situaciju u Sokolu, zbog velikog protoka vremena, objasnio je kronološki, a potkrijepio i i obilnom dokumentacijom.
Dana 17. prosinca 1990.
Izabran sam za prvoga profesionalnoga predsjednika Sindikata SOKO VI (Vazduhoplovne Industrije) Mostar na referendumu na temelju programa.
Dana 18. prosinca 1990.
Skupština Sindikata me proglasila za predsjednika Sindikata s mandatom od 4 godine.
Dana 21. siječnja 1991.
Skupština mi izdaje Odluku o ličnom dohotku koji će se isplaćivati iz članarina Sindikata (potpisao predsjednik Skupštine Miro Vujinović).
Dana 21. prosinca 1990.
Prvi sastanak s generalnim direktorom Novicom Đuricom uz prisustvo predsjednika Centralnoga Radničkoga Savjeta Dragana Čovića.
Na tome sastanku sam iznio stavove Sindikalnoga Odbora, između ostaloga da se i pripremi novi RS (Radnički Savjet) jer starome mandat ističe 13. 01. 1991., kao i da se plaće radnika usklade s rastom plaća Poslovodstva. Novica odbija sve prijedloge, a tadašnji predsjednik RS staje na njegovu stranu i jednoga trenutka mi kaže: „Trebao bi pripaziti kako se ponašaš jer ovdje dolaze i generali koji poštuju našega direktora.“ Ja sam mu odgovorio da ušuti jer se on i ne razumije u ovo što ja govorim. Taj predsjednik RS za kojega sam tražio da se razriješi bio je Dragan Čović.
Dana 22.12.1990.
Održava se Radnički savjet na kojem Čović potpuno ignorira stavove Sindikata i optužuje me s Đuricom da hoću uspostaviti paralelnu vlast. Da bi bilo jasnije o čemu se radi, 1989. godine je bila inflacija u ex Jugoslaviji 2,650% i Novica je povećao plaće radnicima za 77%, a direktorima 300%.
Dana 10. siječnja 1991.
U 10 sati na poziv generalnoga direktora Đurice prisustvujem sastanku na kojem su ponovno predsjednik Radničkog savjeta Dragan Čović i šefica Pravne službe Irma Ombašić raspravljali o daljnjem radu RS. Tada Đurica prvi put spominje agenciju IMS i kaže da se priča da je kupio ugled Privrednika godine (Menadžera) Jugoslavije za 1990. godinu i žali se da mu nitko nije čestitao. Dragan je odmah skočio i čestitao, a ja sam se samo nasmijao. Opet se Dragan naljutio na mene zbog moga ponašanja.
Kako sam vodio Računovodstvo firme, imao sam precizne podatke tako da je on sebi povećao plaću od siječnja do prosinca 1990. za 317%, ali i ostalim direktorima, a radnicima za 77%. Moj posao kao predsjednika Sindikata bio je da zastupam radnike, ali isto je bilo očekivati i od predsjednika Radničkog savjeta Dragana Čovića.
Dana 26. siječnja 1991.
Mediji su objavili da je Sindikat tužio generalnoga direktora radi povećanja plaća njemu i Poslovodstvu suprotno od odluke RS od 19. 06. 1990.
Dana 27. siječnja 1991.
Mediji objavljuju da će Sindikat tužiti Đuricu zbog Ugovora s IMS Agencijom nakon kojega je Đurica proglašen Menadžerom godine.
Zanimljiva je poveznica da je Čovićev nadređeni, kako će to godinama kasnije raditi neki HDZ-ovi direktori, sam sebe nagradio.
“Moram istaći kao vrlo važno da je Đurica uplatio Agenciji IMS US$ 30,000 da bi ga proglasili Menadžerom godine za 1990. u Jugoslaviji. Novac je primio tadašnji vođa Agencije i direktor Jutela Goran Milić. Za mene je to bila čista korupcija i jednom sam rekao Đurici da je SOKO državna firma i da živi od budžeta. Osim toga, u to vrijeme SOKO nije proizvodio avione, nego je samo remontirao stare avione. O tome su pisali u izmišljenom intervjuu Alica Behram i Mugdim Karabeg. I danas imam taj i te članke, priča Jurovicki.
Dana 30. siječnja 1991.
Za Radio Sarajevo (omladinski program) sam izjavio da Sindikat nije uopće o tome raspravljao.
Dana 30. siječnja 1991.
Novinari Alija Behram i Mugdim Karabeg (brat F. Karabega, člana rukovodstva SOKO-a) objavljuju u Oslobođenju članak pod naslovom „Povodom optužbi o lažiranju akcije Jugoslovenski biznismen 1990. godine“ Demanti i najava tužbe, kao intervju sa mnom iako nisu sa mnom nikada ni pričali. To je pokrenulo lavinu protiv mene i zbog toga naručenoga intervjua sam tužio novinare, a sudija Nurko Pobrić je tražio da povučem tužbu.
Dana 31. siječnja 1991.
Rukovodstvo Sokola traži moju smjenu s mjesta predsjednika Sindikata nakon peticije koju su potpisali: Muratović Ranko, Radunović Radmila, Duško Dragović, Veseljko Stojanović, Sretenka Ivanišević, Predrag Stanković, Javorka Mitrović, Nikola Andrić, Dragan Terzić, Miro Vujinović i Risto Terzić.
Dana 11. veljače 1991.
Sindikalni Odbor daje meni jednoglasnu podršku za daljnji rad.
Dana 14. veljače 1991.
I pored navijanja predsjednika Skupštine Sindikata Mire Vujinovića, koji je radio s gen. dir. na mojoj smjeni, i pored 2 glasanja nisu uspjeli da me smijene.
Dana 15. veljače 1991.
Predsjednik RS DRAGAN ČOVIĆ, koji je zbog velikih zasluga u agitovanju protiv mene u međuvremenu NAGRAĐEN pozicijom s novim radnim mjestom od strane Đurice, direktor Proizvodnje Aviona (najveća RO u SOKO-u), donosi političku ODLUKU pod naslovom „Usvaja se Informacija o uticaju aktuelnih političkih prilika na položaj Preduzeća“.
U toj Odluci daje podršku Đurici za daljnji rad, a mene optužuje za rasturanje Jugoslavije i firme i traži moju smjenu zbog odavanja vojnih i poslovnih tajni.
Ovdje završava negdje polovina kronologije Davorina Jurovickog.
Što se dalje događalo, kako je sve završilo. Je li Dragan Čović na koncu pobjegao iz Mostara, koliko je visoko bio u Partiji čitajte sutra u nastavku kronologije u 16 sati.
Bitno je u članku posebnu pozornost obratiti i na kontekst vremena. Dok u Sokolu progon trpi Hrvat Jurovicki, sve miriše na rat, a Hrvati se pripremaju i kreću u borbu za Domovinu.
Uredila i razgovarala: Kristina Perić / Istina.media
