“Stojim iza svake tvrdnje!” – poručio je kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić u svom najnovijem javnom obraćanju. Reagirajući na optužbe koje on naziva “Sokolovom propagandom” čiji je cilj zataškavanje korupcije, Lučić je javnosti podastro detaljnu povijest poduzetništva svoje obitelji. Kategorički odbacujući bilo kakvu umiješanost u ratno profiterstvo i privatizacijske malverzacije, Lučić podsjeća na progone koje je njegova obitelj prolazila u prošlom sustavu, povlačeći paralelu s današnjim političkim podmetanjima.
Njegovo obraćanje donosimo u nastavku:
Sokolova propaganda pokušava skrenuti pozornost s pljačke tog nekadašnjeg gospodarskog giganta, korupcije i svih onih afera o kojima smo obavijestili javnost tijekom protekla četiri mjeseca. Oštricu okreću na „Lučiće“ i iskonstruirane afere u poslovanju. Odgovorit ću kratko i jasno. Stojim iza svake tvrdnje.
Moj pradjed bio je poduzetan i imućan čovjek, koji je još 1909. godine izabran za podnačelnika Ljubuškog. Načelnik je po vjersko-nacionalnom ključu bio musliman. Tijekom Drugog svjetskog rata i poraća moja je obitelj jako stradala. Djed je ubijen, brat mu je još prije poginuo, a sve četiri sestre su svaka na svoj način ostale udovice. Dvojici su muževi ubijeni, jedan je emigrirao i nikada se nije javio, a četvrti je kao politički zatvorenik u komunističkim zatvorima proveo 27 godina. Izišao je tek 1986. godine, a usto su svi temeljito opljačkani. Ipak smo se oporavili, borbeni poduzetnički duh je ostao. Moj otac i stric su u ljeto 1975. godine završili gradnju kuće i otvorili restoran Posejdon u Makarskoj. Bio je to jedan od najboljih i najvećih restorana na Jadranu. To se nije svidjelo lokalnoj komunističkoj vlasti. Stalne inspekcije, kontrole i česti pretresi kuće natjerali su strica da privremeno zatvori restoran i ode u Njemačku odakle je i došao u Makarsku. Vratio se ponovno nakon šest-sedam godina kada su djeca trebala poći u školu. Otvorio je bar, a poslije samoposlugu.
Osim ugostiteljstvom, bavili smo se poljoprivredom i pčelarstvom. Sredinom osamdesetih, po povratku iz vojske moj brat Milan kao dvadesetogodišnjak preuzima i razvija obiteljske poslove. Za pet godina otvorio je dvije samoposluge u Makarskoj te još dvije samoposluge i diskont u Ljubuškom. Zakonski promjenama s početka 1989. godine i mogućnošću registriranja privatnih firmi, naš otac dao je otkaz u Duhanskoj stanici i posvetio se obiteljskom poslu. Milan i otac objedinjavaju sve poslove i u ožujku 1990. osnivaju društvo Hermes. Postupno je uspostavljana poslovna suradnja s brojnim trgovačkim lancima i tvrtkama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od Razvitka iz Metkovića, Dalme iz Splita, UPI-ja iz Rajlovca do Veleporometa iz Visokoga, Vitaminke iz Banjaluke i drugih. Ceneks Alije Delimustafića, koji spominje Štab, bio je minoran u odnosu na spomenute tvrtke.
Ivo i ja završili smo fakultete i počeli raditi u privatnim odvjetničkim uredima. Znali smo da su nam vrata u državnim institucijama i javnim poduzećima zatvorena. Takav društveno-politički status, obiteljska prošlost i odgoj potaknuli su nas da se vrlo rano uključimo u borbu za demokraciju, nacionalnu slobodu i temeljna ljudska prava. Početkom višestranačja, nas devetoro (pet muških i četiri žene) iz obitelji ušli smo u HDZ. Svi smo se uključili u obranu, što sam već objasnio. Tijekom rata, obiteljski povezana tvrtka Hermes nije imala poslovni odnos s Hrvatskim vijećem obrane. Držali smo da to ne bi bilo moralno pošto smo brat i ja bili na visokim vojnim dužnostima. Poslije rata tvrtka je nastavila raditi te je proširila djelatnost na bankarske poslove. Nismo ništa švercali, nikakva vojna ni bilo kakva druga policija nije pratila nikakve naše kamione. To su obične laži.
Nitko od nas nije na bilo koji način sudjelovao u pretvorbi ili privatizaciji. Nismo ništa kupili certifikatima. Usprkos tome bili smo izloženi političkim pritiscima i podmetanjima. Kako u Makarskoj početkom osamdesetih, tako i u BiH od kraja devedesetih, nakon radikalne promjene političke situacije. Sve optužbe i optužnice protiv Hermesa te s njim povezanih pravnih i fizičkih osoba, završile su neuspjehom neokomunističke vladajuće strukture koja je uzurpirala vlast i institucije.
Ipak, svojim djelovanjem napravili su nam ozbiljne probleme i nanijele velike štete u poslovanju. Time su istovremeno oštetili lokalnu zajednicu i državu. Više podataka o modelu pljačke i pokušaja diskreditacije možete pronaći na mrežnoj stranici: https://nativaljubuski.com/
Danas, poslije svega, neokomunisti pokušavaju istim lažima i jeftinom propagandom upakiranom u nevješte TikTok uratke obmanuti javnost i krivotvoriti povijest.
