Još samo nekoliko dana. U nedjelju, 4. listopada, građani će svojim glasovima dati odgovor na mnoga pitanja koja se danas postavljaju.
Ali prije toga vrijedi otvoriti jednu širu temu – temu našeg odnosa prema vlastitim ljudima, prema našoj dijaspori i prema ljudima koji su iz Hercegovine otišli u svijet i tamo napravili velike stvari.
Želim posebno spomenuti Capriciju Penavic Marshall.
Capricia se kao djevojčica igrala sa mnom, a kuća njezina oca bila je udaljena samo nekoliko metara od kuće moga oca. To nije neka daleka priča. To je naš Široki Brijeg. To su naše kuće, naše obitelji i naše uspomene.
A pogledajte gdje je ta djevojčica kasnije stigla.
Capricia Penavic Marshall radila je kao posebna pomoćnica Hillary Clinton, zatim kao posebna pomoćnica prve dame u Bijeloj kući. Godine 1997. postala je zamjenica pomoćnika predsjednika Billa Clintona i društvena tajnica Bijele kuće. Godine 2009. Barack Obama ju je imenovao šeficom Protokola Sjedinjenih Američkih Država, s rangom veleposlanice. Na toj je dužnosti bila od 2009. do 2013. godine.
Dakle, djevojčica koja se igrala sa mnom u Širokom Brijegu došla je do samog vrha američke diplomacije i Bijele kuće.
I sada dolazi ono što mene osobno boli.
Je li je itko iz naše politike ikada ozbiljno kontaktirao?
Je li je itko nazvao i rekao:
„Capricia, ti si dijete našega kraja. Možeš li pomoći svome Širokom Brijegu? Možeš li pomoći našoj Hercegovini? Možeš li povezati naše ljude s Amerikom i otvoriti neka vrata?“
Koliko znam, nije.
I meni je to, iskreno, sramota.
Ne zato što Capricia nekome nešto duguje.
Ne duguje.
Nego zato što bi naši političari trebali znati prepoznati ljude koji mogu biti most između Hercegovine i svijeta.
A takvih ljudi imamo na tisuće.
Ljudi iz našega kraja danas rade u Americi, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Kanadi i diljem svijeta. Među njima su uspješni gospodarstvenici, profesori, liječnici, sportaši, diplomati i ljudi koji imaju kontakte koje naše institucije nikada nisu pokušale ozbiljno povezati s Hercegovinom.
To je propuštena prilika.
I zato se pitam koliko smo još prilika propustili zato što se politika godinama vrtjela u istim krugovima.
BOSNA I HERCEGOVINA – ZEMLJA U KOJOJ ŽIVIMO.
HERCEGOVINA – KRAJ KOJEM PRIPADAMO I KOJI NE SMIJEMO ZABORAVITI.
A onda pogledamo što se danas događa u Širokom Brijegu.
Posljednjih dana otvoreno je pitanje Igora Štimca. Prema javnim izvještajima, Štimcu nije omogućen ulazak u VIP, odnosno svečanu ložu na Pecari. Josip Pinjuh javno je iznio tvrdnju da je razlog njegovo pojavljivanje sa Zdenkom Lučićem i predstavnicima Hrvatske petorke.
Ako je to razlog – javnost zaslužuje objašnjenje.
Ako nije – javnost također zaslužuje objašnjenje.
Jer Pecara nije ničija privatna politička pozornica.
Široki Brijeg mora biti otvoren prema ljudima, sportu, svijetu i svima koji ga poštuju.
Meni je to posebno zanimljivo jer sam kroz život sjedio u VIP ložama velikih europskih stadiona. U Londonu sam sjedio s Davorom Šukerom u Arsenalovoj loži, družio se s Arsèneom Wengerom, sjedio uz Davida Guettu i susretao ljude iz najviših europskih i svjetskih krugova.
I naučio sam jednu stvar:
Možeš imati različite političke stavove, ali čovjeku moraš sačuvati dostojanstvo.
Zato danas moramo govoriti o Širokom Brijegu koji ne zatvara vrata, nego ih otvara.
O Širokom Brijegu koji ne dijeli ljude na „naše“ i „njihove“.
O Širokom Brijegu koji zna prepoznati svoje ljude u svijetu.
O Širokom Brijegu koji povezuje Hercegovinu s domovinom, Bosnom i Hercegovinom i cijelim svijetom.
I zato je pred nama i političko pitanje.
Pred biračima su različiti kandidati, stranke i političke opcije. Među njima su i kandidati povezani s različitim političkim strukturama, uključujući listu Dragana Čovića i kandidaturu generala Zdenka Lučića.
Zato neka svaki čovjek sam odgovori:
TKO JE ZA LISTICU DRAGANA ČOVIĆA, A TKO ZA GENERALA LUČIĆA I ZA ŠIROKI BRIJEG?
Bez straha.
Bez pritiska.
Bez političkih ucjena.
Svaki čovjek ima pravo odlučiti prema vlastitoj savjesti.
Ali neka prije odluke pogleda što je napravljeno, što nije napravljeno i koliko smo prilika propustili.
Jer 4. listopada vrijeme je za odgovor građana.
Funkcije prolaze.
Stranke se mijenjaju.
Izbori završe.
Ali Široki Brijeg ostaje.
I zato moja poruka nije samo političarima nego svima nama:
Prepoznajmo svoje ljude. Otvorimo vrata prema svijetu. Povežimo Široki s našom dijasporom. I prestanimo propuštati prilike koje nam drugi gradovi i države znaju bolje iskoristiti.
Capricia je kao djevojčica bila nekoliko metara od moje kuće.
Danas je žena koja je sjedila za stolovima najveće svjetske politike.
A naši je, prema mom saznanju, nisu ni pokušali ozbiljno uključiti.
Ako to nije propuštena prilika – što onda jest?
VRIJEME ISTJEČE.
NEDJELJA, 4. LISTOPADA.
Tada će građani dati svoj odgovor.
LIŠTICA SE SAMO RIJEKA ZOVE.
OJ, ŠIROKI, SLAVNO MJESTO MOJE!
DARIO KNEZOVIĆ – „NAJVEĆI LJILJAN ŠIROKOG BRIJEGA“?
Neka i na to pitanje javnost sama donese svoj sud.
Miljenko Prskalo
