Nije nama loše koliko mislimo… Zapravo, koliko mislimo, i dobro nam je.

Završio je još jedan praznik birokracije, prebrojavanja listića i velikih govora pod zastavama. Dok Središnje izborno povjerenstvo zbraja postotke, skenere i glasove na razini države, entiteta i kantona, u našem malom mistu podno Radovnja maske su konačno pale.

Pročitao sam proteklih dana hrpu analiza, različitih mišljenja, teorija zavjere i svakakvih gluposti o netom završenim izborima. Proveo sam taj izborni dan na terenu kao promatrač. Mogao bih o tome napisati kilometarski tekst i secirati svaku nepravilnost, no umjesto trošenja riječi na tehničke detalje, radije se pitam o onih 60% ljudi koji se nisu potrudili ustati iz fotelje i doći na biralište.

Zašto je većina glasača ostala kod kuće?

Ostali su jer su ih godinama uvjeravali da se ništa ne može promijeniti i da su svi političari isti. Ali nisu. Na svim listama bilo je kvalitetnih, poštenih, vrijednih i moralnih ljudi. Međutim, u sustavu koji je postavljen tako da izbore dobivaju uglavnom oni koji na dobro poznate načine „animiraju“ svoje glasačko tijelo, poštenje teško prolazi.

A glasači kao glasači. U eri digitalnog doba, pametnih telefona, umjetne inteligencije i društvenih mreža, kada svi u selu znaju tko je s kim, gdje i kada – mi u Bosni i Hercegovini dočekamo više od 400.000 nevažećih listića! Izgleda da je zamršeni izborni inženjering namjerno napravljen tako da popunjavanje običnog kružića na papiru našem čovjeku postane teža matematika od ispunjavanja dobitnog listića u obližnjoj kladionici. Čudan smo sustav stvorili.

Velika “pobjeda” i još veća obećanja

No dobro, glavu gore, srećom pa su „naši“ opet dobili izbore.

Napokon smo dobili “povijesnu priliku” da riješimo sve ono što nas muči već desetljećima. Darijana je kao kandidatkinja Dragana Čovića postala predsjednica svih Hrvata.

I sad kada su Dragan i njegovi zasjeli s punim legitimitetom, javno očekujem da odmah i bez odgađanja provedu ono što godinama obećavaju:

-Riješe Izborni zakon jednom zauvijek.

-Osiguraju stvarnu ravnopravnost i jednaku zastupljenost Hrvata u svim institucijama.

-Stanu na kraj kriminalu i korupciji u javnim institucijama i poduzećima.

-Donesu nam ono famozno „europsko“ pravosuđe, profesionalno tužiteljstvo i policiju koja zapravo radi svoj posao.

-Pomognu gospodarstvu tako da se PDV plaća 30. u mjesecu ili tek po naplaćenom računu.

-Smanje doprinose na plaću, povećaju naknadu za djecu.

-Zamrznu akcize, podignu mirovine i spuste zvijezde s neba.

Uz HDZ nam sigurno stižu bolje i sigurnije prometnice, čistije sredine u kojima živimo, zaštićena priroda i izvori vode koje više tko neće natapati smećem i privatnim interesima. Stiže nam efikasnija zaštita od požara, bolje zdravstvo i manje gužve na granicama…

Uostalom, oprostite, malo sam se zanio u pisanju. Kakve gužve na granicama? Pa mi uskoro nećemo ni imati granica! Najkasnije za dvije godine ulazimo direktno u Šengenski prostor i u Europsku uniju. Opće je poznato da nitko ne može ispuniti to što HDZ može obećati.

Realnost iza spuštenih zavjesa i strah od staklene dvorane

Ali dok vi maštate o Šengenu i ravnopravnosti, iza kulisa i spuštenih zavjesa u općini gledam istu onu staru, nepromijenjenu letargiju. Isti oni likovi koji su dobili izbore na krilima „animiranih“ glasača sutra će fino sjesti u vijećničke klupe i složno, uglas, glasovati protiv uvođenja kamera na sjednicama OV Posušje!

U današnje vrijeme, kad se tehnologija koristi na svakom koraku, naša uvažena gospoda bježi od objektiva i javnog prijenosa kao đavao od tamjana. Žive u nadi da će audiozapisom na lokalnom radiju sakriti vlastitu pasivnost, šutnju na sjednicama i mehaničko dizanje ruku. Poruka koju time šalju građanima je jasna: „Imamo što skrivati!“

Gospodo iz zgrade Općine i HDZ-a, mjesecima ste pisali priopćenja, udarali ad hominem na moju obitelj i ulijetali prljavo u moje privatne prostore, misleći da će pritisak upaliti i da ću se povući. Promašili ste cijelu tablu. Metode zastrašivanja nisu me pokolebale, dapače. Ljestvicu transparentnosti digli ste u nebesa, a sad se u toj vašoj dvorani pali novi reflektor. Ulazak u Općinsko vijeće za mene nije skupljanje paušala i naknada, nego preuzimanje mikrofona u ime svih zakinutih žitelja Posušja.

Obećanje – ludom radovanje

Na prvu sjednicu donosim službeni Prijedlog izmjene Poslovnika za uvođenje videoprijenosa sjednica uživo. S obzirom na to da je prije više od pola godine predsjednik OV Posušje Mario Knezović obećao mom kolegi Miliju izravan prijenos sjednica vijeća, a to obećanje do danas nije ispunio, ovaj ću put tražiti sve napismeno. Od praznih razgovora očito nema rezultata.

Ovo nije borba za unutarstranačke bodove ili prolazne pozicije, ovo je borba za pravo na istinu. Sve materijale, ugovore, sporne odluke i dokumente do kojih dođem kao vijećnik, stavit ću na uvid javnosti i svim neovisnim medijima. Moj ulazak u vijećničku govornicu postaje stalna, neovisna unutarnja kontrola institucija.

Gospodo iz općinskog HDZ-a, čestitam vam na pobjedi. A sad se spremite, jer vaše predstave iza zatvorenih vrata više neće prolaziti u tišini. U svojim proglasima označili ste me kao glavnu metu – hvala na ukazanom povjerenju. Nastojat ću opravdati ulogu beskompromisnog korektiva ove vlasti i zadržati je.

Vidimo se na sjednicama OV Posušje. I zapamtite, ako ste dobili izbore, niste kupili mir i tišinu za sljedeće godine… Otvorit ćemo pitanja od sigurnosti djece do transparentnog rada mjesnih zajednica, kao i različitih udruga.

Tek smo počeli!

TEŠKE BOJE NAŠE REALNOSTI

Otišao je čovjek koji je pjevao onako kako je živio – ogoljeno, teško i do kosti iskreno. Dok se politička birokracija igra brojkama, postocima i skenerima, naša se stvarnost ponovno boji u one njegove, najteže boje.

„Domoljublje je kad voliš svoju zemlju. Ja ne želim krasti, želim pridonositi i stvarati, a ne uništavati!“
(Posvećeno Goranu Baretu, 1965. – 2026.)

Bare je davno raščistio pojam domoljublja iz kojeg naša uvažena gospoda desetljećima crpi svoje privatne milijune.

Dino Tolić / OTPOR^.Media
Kontakt autora: [email protected]