Više od tri desetljeća nakon što je u zračnoj bazi Wright-Patterson zaustavljen rat, Bosna i Hercegovina i dalje živi u privremenom rješenju koje je postalo trajno stanje.
Iako je Daytonski mirovni sporazum uspješno položio svoj primarni test – očuvanje mira – njegov ustavni okvir pretvorio se u poligon za stalne političke blokade, ostavljajući državu zaglavljenom između prošlosti i europske budućnosti.
Bosna i Hercegovina danas obilježava 31 godinu od postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan troipolgodišnji rat.
Sporazum je parafiran 21. studenoga 1995. godine u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson kod Daytona, u saveznoj državi Ohio, a službeno je potpisan 14. prosinca iste godine u Parizu.
Daytonski sporazum zaustavio je rat i uspostavio mir, ali je istodobno postavio temelje složenog političkog i institucionalnog uređenja koje i više od tri desetljeća poslije predstavlja jedan od najvećih izazova za funkcioniranje države.
Daytonski sporazum, poznat i kao Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, parafirali su 21. studenoga 1995. godine tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević, uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država i američkog diplomata Richarda Holbrookea.
Pregovori su trajali od 1. do 21. studenoga, a njihov završetak označio je kraj rata u Bosni i Hercegovini, koji je počeo 1992. godine.
Sporazumom je uspostavljeno današnje ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, koja je nastavila postojati kao suverena i međunarodno priznata država u svojim dotadašnjim granicama.
Prema Daytonskom ustavu, BiH ima dva entiteta – Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dok Brčko ima status posebnog distrikta.
Daytonski sporazum sadrži 11 aneksa koji uređuju različite aspekte mirovnog procesa, od vojnih pitanja, povratka izbjeglica i zaštite ljudskih prava do izbora, arbitraže i Ustava BiH. Aneks IV. ovog sporazuma čini Ustav Bosne i Hercegovine.
Iako je sporazum donio mir, njegovo političko i institucionalno nasljeđe i danas je predmet brojnih rasprava.
Složena struktura vlasti, česte političke blokade, neslaganja o nadležnostima institucija i različita tumačenja Daytona obilježavaju politički život BiH više od tri desetljeća.
Za mnoge građane Daytonski sporazum ostaje simbol završetka rata i uspostavljanja mira, ali i podsjetnik na državu čije institucije ni nakon 31 godine nisu uspjele osigurati političku stabilnost i funkcionalnost kakvu njezini građani očekuju.
Dok se političke elite iscrpljuju u raspravama o nadležnostima, stvarni život građana odvija se u sjeni institucionalne nestabilnosti.
Sporost u donošenju odluka izravno odvraća strane investitore, usporava europski put Bosne i Hercegovine i produbljuje gospodarski jaz u odnosu na zemlje regije.
Najvidljivija posljedica ovakvog stanja jest tihi egzodus – odlazak desetaka tisuća mladih ljudi i cijelih obitelji koji stabilnost i perspektivu traže izvan granica BiH.
