Begićev „mirni, drugačiji i ugodniji“ život u Posušju nego u inozemstvu

PRO Oglas

Nedavno je Načelnik općine Posušje Ante Begić izjavio kako je život puno mirniji, drugačiji i ugodniji u Posušju nego u inozemstvu, a dodao je također kako mu je posebno drago što je Posušje primjer općine koja bilježi blagi porast broja upisane djece u školu, posebno one koja su ranije živjela u inozemstvu. Jedna od tih mjera je da svako treće i svako sljedeće dijete do navršene sedme godine života dobiva mjesečno iznos od 500 KM.

Naveo je kako se svim tim mjerama u sprezi općine i županije, koja je daleko veća s prihodima, može zaustaviti egzodus naših obitelji s ovih područja, dok bi se sljedećem razdoblju, realno mogao očekivati i masovniji povratak.

Načelnik Begić kao mlad političar se već komotno može ubrojiti u plejadu starih, iskusnih, provjerenih, korumpiranih, zlih i pokvarenih vukova stranke HDZ BiH koji vedre i oblače na prostorima u BiH koje kontroliraju Hrvati, jer iz već dobro naučene šprance u mreži njihove demagogije, floskula, laži, petljanja, jadan i on izviruje, ili barem pokušava izviriti.

Kao što je poznato svi Načelnici, Gradonačelnici, predsjednici Vlada županija, ministri, njihovi pomoćnici, rektalni alpinisti ili njihove podguzne muhe nebitno iz kojeg konstitutivnog naroda izlazili drže se istog narativa i retorike koja izvire iz jednog drugog paralelnog svijeta koji se nikada u nekoj silnici neće susresti sa svijetom običnog puka jer je to naprosto nemoguće, a nemoguće jer para ide na paru a uš na fukaru.

Ovi potonji se naime druže s ljudima istog kova i jednake vrijednosti kao i ovi drugi. Ovi prvi imaju i ne osjećaju probleme s kojima se susreću ovi koji nemaju. Uzalud im sva predizborna obećanja, krpanje cesta, asfaltiranje dijela prometnica kroz naša sela, postavljanje rasvjete ili izgradnja ponekog dječjeg igrališta, izgradnja kružnih tokova po općinama i gradovima na privatnim parcelama za koje vlasnicima ne plaćaju pravične naknade, nabavka tehničke opreme za škole, plaćanje za svako treće i slijedeće dijete po 500 KM, plaćanje dječjeg nadoplatka za svako dijete do navršene 18 godine života, paljenje svijeća i polaganje vijenaca za naše poginule Branitelje na silnim obljetnicama, dodjeljivanje nagrada zaslužnim građanima i športašima, itd. itd. Sve je to ništa u odnosu na ono što običan puk osjeća i misli o njima, a ne misli dobro.

Običan puk opterećen svim vrstama problema, bili oni socijalni ili zdravstveni, premda u dobroj mjeri neuk, zna i osjeća, kako su vodeći ljudi stranke HDZ BiH načinili neoprostivo zlo Hrvatskom narodu koje je rezultiralo njegovim masovnim odlascima i napuštanjem njegovih vjekovnih ognjišta, u najboljim ili pak najgorim godinama svog života.

Otišli su naša djeca, njihove supruge i djeca, pa čak i mnogi njihovi roditelji, Branitelji u godinama s najnužnijim stvarima u najlonkama kesama u kojima je barem polovica lijekova bez kojih im je nezamisliv život. A otišli su jer se nadaju kako će zaraditi tih 5 ili 7 godina staža kako bi mogli imati kolika tolika inozemna primanja s kojima će moći kupiti barem najnužnije životne potrepštine pod stare dane premda su već stari, a ta im primanja neće ponuditi Načelnik Begić niti itko koga on predstavlja u Posušju.

A te stare dane izgleda mnogi neće dočekati na svojim vjekovnim ognjištima već negdje daleko kad već bude kasno za sve, na nekim bezimenim mjestima njihovog života i postojanja.

Što se tiče naših mladih njima se živo j..e za izjave načelnika Ante Begića i njemu sličnih. Može on izjavljivati što god hoće, no neće pridobiti niti 1% onih koji će mu povjerovati jer im je pun kufer njega i takvih. Konačno kad bi im Begić ponudio mjesečna primanja u Posušju i okolici od preko 2.000 KM mjesečno malo bi ih se vratilo jer ne mogu očima gledati niti njega a ni ljude oko njega, što se događa u svim krajevima koje kontroliraju ljudi poput njega učahureni u stranci HDZ BiH.

Ljudima je naprosto muka od njih jer su naučeni od davnina, gdje god da se pojave, u bilo kojoj instituciji u ŽZH ili šire ,kako ih oni koji ih primaju kao stranke promatraju kao ljude koji njima moraju tepati i bojati ih se ,te ih čekati u beskonačno dugim redovima kako bi ostvarili svoja egzistencijalna prava. Ljudi koji čine nepregledne brojke kojima ih ovi za šalterima obilježavaju i naplaćuju im takse za najbanalnije stvari, koje čekaju danima, mjesecima pa čak i godinama na rješenje, i gdje im se uvijek i iznova kaže kako im fali ovaj ili onaj papir.

Korupcija, nepotizam, rodijaštvo, stranačko i uhljebničko zapošljavanje i posredovanje je tek jedan u nizu grijeha garniture ljudi poput Načelnika općine Posušje Ante Begića. Ne postoji niti jedna JU ili JP u kojima po redovitoj proceduri može upasti ili zaposliti se neki čovjek ili žena x koja ne pripada organiziranoj kriminalnoj hobotnici HDZ BiH, po bilo kojem osnovu.

Svi izbori u BiH u kojima HDZ BiH sa svojim poslušnicima i igračima na terenu lažira i krade glasove birača na terenu je drugo pitanje. Niti na jednim izborima u BiH od završetka Domovinskog vrata pa čak i u njemu, stranka HDZ BiH nije pošteno pobijedila, no to vrijedi i za sve druge političke stranke jer su sve zaražene sindromom krađe glasova koja im omogućava koji mandat ili neku drugu višu poziciju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH, FBIH, njenim županijama, općinama i gradovima pa čak i u MZ.

Ne postoji oblast društvenog života u kojoj stranka HDZ BiH nema svoje prste. Na veliku žalost ta stranka ima svoje prste i u uređivačkoj politici dijela naše Svete Katoličke i Apostolske crkve što posebno teško pada istinskim domoljubima, Braniteljima i običnom puku Hrvatskom.

Načelnik Begić je tek komadić sante leda koja ledi krv koja putuje srcu naših ljudi u Posušju, ŽZH, FBiH, BiH pa i u cijelom svijetu. Na svakom dijelu kugle zemaljske koju je dotaknula noga Hrvatska. S toga su uzaludna njegova obećanja i nadanja kako će se mjerama koje on i njegova stranka provode u Posušju ubrzati povratak naših ljudi na njihova vjekovna ognjišta.

To se neće dogoditi bez korjenitih promjena izbornog zakona, provođenja lustracije, te pojave na političkom nebu neke nove političke opcije neovisne od svih postojećih političkih stranaka, jer su sve iste korumpirane i pokvarene, i nitko iz bilo koje postojeće stranke ne može čista srca i obraza izići pred obezglavljeni i očajni puk Hrvatski i ponuditi im svoj program koji će im jamčiti smisleniji i ekonomski isplativiji život.

Stranke koja će napokon političke mitove i laži zamijeniti pozitivnim ekonomskim činjenicama, a činjenice koje im nudi Načelnik općine Posušje Ante Begić ih zacijelo neće vratiti na njihova vjekovna ognjišta.

Vratimo se mi na početak našeg teksta u kojemu Načelnik Begić izjavljuje kako je život u Posušju mirniji, drugačiji i ugodniji nego u inozemstvu. Ukoliko razmotrimo te njegove „divne tri riječi“ odista se one mogu upotrijebiti u kontekstu usporedbe s mnogim općinama i gradovima u BiH, FBiH, njenim općinama i gradovima, u kojima žitelji tih općina žive znatno lošije od ljudi u Posušju i ŽZH, no nikako u kontekstu usporedbe s životom mnogih Posuška koji su napustili Posušje i otišli tražiti sreću na drugom kraju svijeta.

Njegova konstatacija o mirnijem, drugačijem i ugodnijem životu ne može vrijediti niti za mnoge stanovnike Posušja i njegove okolice jer mnogi oskudijevaju u mnogo čemu a on i ekipa okupljena oko njega to ne osjećaju jer ne žive u njihovom društvu te stoga i ne mogu osjećati bilo tih ljudi.

To bilo mogu samo osjećati ljudi iste vrste koji godinama žive s istom vrstom problema kao ti ljudi koji jedva krpaju kraj s krajem a takvih je mnogo. Među njima su najugroženiji istinski razvojačeni Branitelji bez ikakvih prava, socijalno ugroženi ljudi, nezaposleni, umirovljenici, te svi oni koji rade od danas do sutra a imaju minimalna mjesečna primanja od kojih 700 KM, kojih se Begić sa suradnicima sjeti tek u određenim prigodama dijeleći im mrvice sa stola poput oholog bogataša siromahu Lazaru. Kako Načelnik Begić može uvjeriti te ljude kako je život u Posušju mirni, drugačiji i ugodniji nego u inozemstvu?

On njih više u stvari ne može ni u što uvjeriti. Niti on a niti oni koji su ga instalirali na mjesto Načelnika općina Posušje. Svi oni koji odavno ne vjeruju njemu a niti ikome drugome koga on predstavlja davno su digli ruke od tog nekog “mirnijeg, drugačijeg i ugodnijeg“ života u Posušju i svoj su mirni, drugačiji i ugodniji život pronašli negdje drugdje.

Na kraju jedan primjer iz Posušja koji vjerno oslikava kako i na koji način ljudi koji napuste Posušje pronalaze svoj mirniji, drugačiji i ugodniji život od onog kojeg im nudi Načelnik Begić i njemu slični.

Jedan miran, drugačiji ,ugodan, predan, pošten obiteljski čovjek iz Posušja koji je imao preko deset godina uredno registriran d.o.o. u početku svog poslovanja je imao relativno dobar poslovan uspjeh. Kako su godine prolazile, primijetio je kako ljudi sve više napuštaju Posušje jer su izgubili mogućnost plaćanja svojih osnovnih životnih potreba, te se samim time smanjio i broj kupaca u njegovom d.o.o. On se borio do zadnjeg atoma svoje snage kako bi zadržao d.o.o. iz kojeg je hranio svoju suprugu i njihovih četvero djece, a bio je Branitelj u borbenom sektoru od prvog do posljednjeg dana rata, te mu se gadila pomisao o napuštanju njegovog vjekovnog ognjišta za koji je u Domovinskom ratu bio spreman dati svoj život. Mnogi su d.o.o. iste ili slične djelatnosti prije njega zatvorili suočeni s istim ili sličnim problemima dok je on ostao među zadnjima poslovati.

Prije nekoliko godina na adresu njegovog d.o.o. počele su uredno pristizati plave i ljubičaste omotnice s kaznama Porezne uprave FBiH, UIO, općine Posušje, te raznih inspekcija a niti jedna nije bila lakša od 1.000,00 KM, a sve su kazne nastale iz razloga jer nije mogao uredno plaćati nastale obveze svog d.o.o., a sve zbog manjka kupaca od kojih je većina napustila svoja vjekovna ognjišta.

Danima, mjesecima se budio noću, razmišljajući što će i kud će. Supruga i djeca su ovisili o njemu, njihovom d.o.o. a sada od istoga ne mogu živjeti, dapače već su ga opteretile silne novčane kazne.

Jednog jutra je odlučio napustiti svoje Posušje i otići u Njemačku kako bi mogao prehranjivati svoju obitelj, jer je ovdje to postalo nemoguće. Vrlo brzo je ugasio svoj d.o.o. i otišao vani teškog koraka i hladnog srca. Za njim su nakon nekoliko mjeseci otišli njegova supruga i svih četvero djece.

Svojim prijateljima je već nakon par mjeseci priopćio kako je u Njemačkoj počeo mirno spavati jer zna što mu je činiti za razliku od tog mirnog, drugačijeg i ugodnijeg Begićevog Posušja.

Nakon ovog primjera ostaje Načelniku Begiću uvjeriti njega, njegovu suprugu i djecu te desetine tisuća Posušaka i članova njihovih obitelji koji su davno napustili Posušje kako je u Posušju mirniji, drugačiji i ugodniji život.

Živo nas zanima hoće li on u tome uspjeti. Ostaje nam za vidjeti.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO