BiH je država sa smetnjama u razvoju a političari su osobe s posebnim potrebama

PRO Oglas

Nedavno sam pročitao jedan komentar na jedan tekst o nekoj temi koji glasi: “BiH je država sa smetnjama u razvoju a političari su osobe s posebnim potrebama”.

Svi znamo tko su osobe sa smetnjama u razvoju jer se taj termin koristi za invalidne osobe s posebnim potrebama. O njima se u pravilu netko skrbi. U dosta slučajeva to čini država, netko od roditelja ili bliže rodbine. Ali uvijek i zauvijek netko tko će tim osobama pružiti adekvatnu medicinsku i njegovateljsku skrb.

Ukoliko se prihvati zdravo za gotovo činjenica kako je država BiH sa smetnjama u razvoju a političari s posebnim potrebama, kako je to lijepo napisao jedan komentator, postavlja se logično pitanje tko se skrbi za tu državu sa smetnjama u razvoju i političarima koji imaju posebne potrebe.

BiH kao nakaradna, šugava, disfunkcionalna, umjetno stvorena tvorevina, sastavljena od dva entiteta gdje je u jednom jedan narod (srpski) apsolutno dominantan u odnosu na druga dva, iz kojeg su praktično protjerani svi Hrvati, pa i Muslimani-Bošnjaci, i koji entitet je nastao voljom međunarodne zajednice, premda utemeljen na zločinima prema druga dva naroda i drugi entitet u kojemu brojniji muslimansko-bošnjački narod kako im drago majorizira na mnoge načine malobrojniji hrvatski narod, birajući im u više navrata člana predsjedništva BiH koji nema nikakve sveze s hrvatskim narodom, njegovom vjerom, običajima, kulturom, i koji je kako bi apsurd bio veći ratovao na strani tzv. Armije BiH u Domovinskom u BiH protiv naroda kojemu naime “pripada“. Isto tako entitet u kojemu brojniji narod u Dom naroda Parlamenta FBiH kao zadnju branu zaštite vitalnih nacionalnih interesa jednog naroda instalira Muslimane-Bošnjake koji se preko noći prekrštavaju u Hrvate.

U takvoj državi sve je moguće i sve se dozvoljava a ponajviše voljom međunarodne zajednice koja još uvijek preko svojih visokih predstavnika i sila koje pokazuju aspiracije prema toj tvorevini drže status quo takvog stanja pravdajući svoja činjenja egidom straha od stvaranja “muslimanske države“ u srcu Europe što je floskula bez presedana jer ta državica unutar FBiH već postoji a čemu svjedoče mnogi Hrvati iz središnje Bosne svakodnevno, kada im se ruše spomenici iz Domovinskog rata, jarboli sa hrvatskim zastavama, te vjerski objekti. A tek mnoga nerazjašnjena ubojstva hrvatskih političkih i duhovnih vođa od završetka Domovinskog rata.

A što se tiče političara iz BiH oni su odista osobe s posebnim potrebama i to je evidentno na svakom koraku. Međutim razlika između njih i istinskih osoba s posebnim potrebama je u tome što se o ovima drugima odista treba netko skrbiti dok se političari u principu skrbe sami o sebi. Oni naime imaju posebne potrebe i prohtjeve koji nadilaze granice ljudskog uma i normalnih ljudskih potreba.

Političari, a pod ovim pojmom mislim na političare visokog ranga, su u poziciji u kojima mogu što žele dok mnogi ljudi pored njih umiru na nogama moleći i tražeći milost. Njima nikada nije dosta te im prohtjevi i potrebe svakim danom rastu sve više. Njima nije dovoljna jedna solidna obiteljska kuća, stan, prikladan osobni automobil, i mjesečna primanja s kojima mogu podmiriti osnovne životne potrebe.

Njima treba puno više. Treba im pored kuće i stan, ne jedan već više, za njihove supruge, djecu, ljubavnice, treba im vikendica u planini, stan na moru, jahta ili brodica, stan u Zagrebu, osobni automobili za sve članove kućanstva, oročena devizna štednja u zemlji i inozemstvu, dionice, te suvlasništvo u mnogim bivšim javnim i privatnim poduzećima. Oni su pored toga i članovi više tzv. Upravnih ili nadzornih odbora u kojima ubiru mjesečne naknade da zaboli glava a ne odlaze u te UO ili NO ni jednom. Bitno je da im na njihove račune mjesečno liježu značajna novčana sredstva.

Kako ne bismo zaboravili potrebito je napomenuti kako je dobar dio lokalnih, županijskih, federalnih ili državnih političara na čelu mnogih športskih klubova ili saveza, MZ pa čak i KUD-a. Špranca u njihovim postupanjima je ista diljem BiH bez obzira iz kojeg naroda oni dolazili. Uvijek će se pravdati kako je njima narod dao povjerenje na izborima, a svi znamo koji narod, pod kojim uvjetima i na koji način.

A vi se narode cijenjeni j….e i živite život izvan njihovih okvira u koji nemate šanse ući. O njihova primanja se mogu tek očešati samo uvlačiguzi ili podguzne muhe kojih je svaka MZ prepuna. Zuje naokolo i spremni su sletjeti na svako govno ukoliko im se učini kako od njega može biti koristi.

Vi cijenjene istinske osobe s posebnim potrebama čekajte svoje zakone o osnovama socijalne zaštite i zakon o roditeljima njegovateljima koji vam opet oni kroje kako bi vam dali mrvice sa svoga stola.

Vi cijenjeni istinski razvojačeni Branitelji iz borbenih postrojbi bez obzira kojoj vojnoj komponenti pripadate a nemate nikakvih primanja, danima lutajte od općine do općine u ŽZH i HNŽ kako bi vam se ovi gore prozvani vlastodršci smilovali tek nakon mjesec dana kako bi dobili fizikalne terapije nakon prometne nezgode u kojima ste teško ozlijedili kralježnicu . Kao da vi možete i trebate čekati mjesec dana na početak fizikalne terapije. Vi istinski razvojačeni Branitelji iz borbenih postrojbi. U prijevodu to vam znači da sami svojim sredstvima koja nemate potražite pomoć kod privatnih fizijatara i ortopeda što je izgleda glavna intencija onih koji vam govore kako trebate čekati na taj tretman mjesec dana što se upravo događa jednom istinskom razvojačenom Branitelju HVO-a iz Širokog Brijega.

Sve vam to nudi šugava i nakaradna država BiH sa smetnjama u razvoju i političari sa posebnim potrebama.

Država koja nema niti jedno slovo od ta tri a da se o njega možete očešati.

Ipak ima nešto u što smijemo i moramo vjerovati. A to je vjera kako u Domu Oca Našega ima dovoljno stanova koji čekaju na one koji nemaju stanova ovdje, više osobnih automobila, vikendica, jahti i brodica, oročenih depozitnih sredstava, niti su članovi nekih UO ili NO, predsjednici športskih i drugih saveza, ili nekih KUD-a.

U Domu Oca Našega ima dovoljno stanova za one koji se ne boje što će biti sa njihovim stanovima ili sa silnim benefitima koje su stekli na ovom svijetu. Otac naš ljubi malene i neznatne kojima je život kora kruva, kapja vina, zrno soli, stina umjesto kušina uzglavlje. A krunica u rukama s osmjehom bez obzira na sve.

Tu počinje i završava sve.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

POSLJEDNJE OBJAVLJENO

PRO Oglas