BUJICA TV: Prva emisija u Novoj godini započela tragedijom koja je zadesila Posušje

PRO Oglas

Bujica je započela emotivnim prilogom i kadrovima posljednjeg ispraćaja osmero hrvatskih anđela, koji su za Novu godinu tragično stradali u Posušju. U emisiju se tim povodom, uživo javio don Joko Blažević, župnik u Vinjanima Hercegovačkim: – Teško mi je govoriti i nemojte mi zamjeriti, ako i sada glas pukne, ako zastanem jer oni su sada sa mnom, oni su tu negdje…

Don Joko je dobro poznavao tragično stradale Miju Soldo, Mariju i Žanu Pavković, Stipu Pavkovića, Mirelu Rezo, Stjepana Jukića, Ivana Miličevića i Stipu Pavkovića: – Petero njih bili su direktno moji učenici, ostali indirektno. Pomagao sam im i kao svećenik i odgojitelj i vjeroučitelj i profesor i ne mogu se miješati s roditeljima, ali tu negdje… Kad je trebalo biti pri ruci i ocu i majci, znao sam biti i to. To su bili naši anđeli. Ne samo zato što o njima lijepo govorimo, kada su usnuli na novogodišnje jutro ovu zemlju, nego zato što su zaista bili takvi. Oni su bili pečat svoje generacije, oni su bili naša ljepota, oni su bili naš ponos, oni su danas, ja vjerujem, okitili nebo i uljepšali onu vječnost gore, gdje nas čekaju. Gdje se polako smješe i gdje mole za nas i nadaju se susretu nas s njima, gore u Gospodinu.

“Kad nas je sve manje, nestajemo, selimo i onda još i umiremo na ovakav čudnovat način,” nastavio je svećenik iz Posušja: “Bio sam jedan od onih koji su ove naše mlade pratili do grobova, do posljednjih počivališta… Bio sam uz njihove obitelji u tome trenutku, odnosno uz jednu, jer je svatko od njih imao za sebe po jednoga svećenika. Ono što možeš kazati, to je probuditi čin nade koja posustaje. Zapravo otrti suzu s oka, moliti zajedno s njima. A ja vam samo mogu kazati znajući sve obitelji, svih osam osobno, da su to ljudi čvrste vjere, iskrene, one potpune, predane nade, koja ih drži u ovom trenutku. Oni će se u Bogu iz dana u dan pronalaziti s njima i oni će se u konačnici naći s njima.”

Don Joko Blažević za Bujicu je posebno prokomentirao podatak da je vijest o tragičnom odlasku mladih Hrvata iz Posušja, na HRT-u dobila proctor tek u 32. minuti Dnevnika: – To boli! To je još jedan mač koji probada srce! To je ono što muči, nas koji smo se mučili, pa i krv lili… Čini mi se da ne bi Hrvatska ništa izgubila, naprotiv, puno više bi dobila, isto kao i nacionalna televizija, kada bi se češće nadvirila s ove strane granice, jadne li granice, da vidi što je s nama i što se s nama događa. Mi smo srcem tamo i mi ne možemo drugačije. Mi smo tako formirani, mi smo tako odgojeni, iako će nam kazati da smo oni zadrti Hercegovci. Nismo mi zadrti, mi jedinu zadrtost koju u sebi imamo, to je ljubav, ljubav kojom volimo i svoga Boga i svoj narod, ma gdje on bio – bio on u Istri ili u Međimurju, Baranji, Dalmaciji ili Slavoniji. Nema veze, gdje god bio, ionako je u cijelom svijetu… Mi smo oni koji volimo i svakoga osjećamo kao brata. Osjećamo to i prema drugima, ali ako nećeš voljeti svoga, kako možeš voljeti drugoga?

OTPOR.Media

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO