Na današnji dan 27. kolovoza 2000. – Napetosti između mostarsko-duvanjskog biskupa i hercegovačkih franjevaca ne jenjavaju nego, štoviše, poprimaju neobične dimenzije. Na pragu trećeg tisućljeća, u ozračju dijaloga toliko hvaljenog i poticanog na koncilu, donedavni mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Perić ultimativno od hercegovačkih fratara traži da potpišu “Izjavu o posluhu radi primanja pastoralnih ovlasti u biskupiji mostarsko-duvanjskoj”.

Gorko zvuči i sam naslov toga dokumenta, a njegov sadržaj miriše na nekadašnja autoritarna vremena. Takav birokratski postupak osobito je stran franjevačkom duhu.

“Izjava o posluhu” kaže da je svaki hercegovački fratar, želi li biti župnikom ili kapelanom, dužan iskazivati “poslušnost i poštovanje o onome što se tiče dušobrižništva” dijecezanskom biskupu. Taj autoritarni zahtjev je izazvan doista neposluhom nekolicine fratara, ali se zbog njih, doslovce rečeno, ponižavaju svi hercegovački fratri.

Tražiti izjavu o posluhu od svih hercegovačkih fratara znači poći od pozicije da su svi oni deklarirani neposlušnici. Time se unaprijed ponižavaju i prisiljavaju na ponižavajući čin svi hercegovački fratri.

Ta “Izjava o posluhu” nosi u sebi i vrlo jasnu poruku roditeljima hercegovačkih katoličkih obitelji i njihovim sinovima. Poruka roditeljima je da ne šalju svoje sinove u fratre jer im neće biti lako u budućem životu. Hercegovačkim mladićima se poručuje ne idite u fratre jer vas očekuju nevolje s biskupom i pođite u njegovo sjemenište, jer će vam biti lagodniji život kao dijecezanskim svećenicima.

Fra Vladimir Kozina: Sredinom lipnja ove godine svim hercegovačkim fratrima ponuđena je “Izjava o posluhu”, pa mi koji je nismo potpisali prihvatismo riječi prijetnje biskupa Perića: koji ne potpišu “Izjavu” čeka ga dužnost čistača samostanskih hodnika ili pometača crkvenih dvorišta.

A to bi značilo da je Hercegovačka franjevačka provincija osuđena na odumiranje što već godinama ističu fratri kao pozadinu sukoba mostarsko-duvanjskog biskupa s njima.

“Izjava o posluhu” obvezuje hercegovačke fratre da nakon primanja ispovijedne ovlasti moraju “djelovati u skladu sa Zakonikom kanonskog prava”, a to pretpostavlja da oni unaprijed nisu spremni ponašati se kako to Crkva od njih traži.

Nadalje, od njih “Izjava o posluhu” vrlo oštro zahtijeva “da ću nastojati da se u cjelini provede Dekret Romanis pontificibus”…, da se prema crkvenoj praksi predaju župe — župni ured i crkve s crkvenim inventarom i imovinom — na slobodno raspolaganje Biskupu”.

A tu se misli na župe Nevesinje i Jablanicu, Blagaj/Bunu, Crnač, Čapljinu, Gradac Mostarski, Grude i Ploče-Tepčići.

“Izjava” ide i dalje od onoga što predviđa Dekret Romanis Pontificibus te traži “posluh” u cijepanju župe Humac (Ljubuški) na župe Crni Grm-Prolog i Zvirići-Bijača, te traži od hercegovačkih fratara da neće služiti mise, ispovijedati vjernike i tako dalje na području četiri novoosnovane župe u Mostaru.

Ni jedan biskup nema pravo tražiti od redovnika reda izuzetog od njegove vlasti da provodi one dekrete koje idu u nadležnost uprave njegove provincije i središnje uprave njegova reda. Što bi to župnik u Posušju morao činiti da župa u Crnaču bude biskupu na raspolaganju?!

Zbog “neposluha Svetom Ocu i Generalnom ministru Reda” otpušteni su iz Franjevačkog reda Bonifacije Barbarić, fra Božo Radoš, fra Mile Vlašić, fra Nedjeljko Martinović i fra Luka Marić.

“Izjava o neposluhu” traži od njihove bivše subraće da ne priznaju “valjanim njihovo nekanonsko asistiranje crkvenim ženidbama i neovlašteno ispovijedanje vjernika”.

Ne pretpostavlja li to da oni mogu nešto suprotno činiti? Možda da imaju takve ovlasti?

Franjevci od osnutka svoga Reda žive u ozračju svojevrsne demokracije u kojoj je komuniciranje između njih i biskupa dekretima i “izjavama neposluha” neprirodna stvar.

OTPOR.Media