Danas slavimo najveći blagdan Gospodnji, blagdan Kristova uskrsnuća te njegove pobjede nad smrću i grijehom

PRO Oglas

Danas je blagdan Uskrsa, kojim se obilježava nedjelja uskrsnuća Gospodnjega, koju slavimo kao najveći blagdan Gospodnji.

Uskrs prvotno se slavio svake nedjelje, a od II. stoljeća slavio se jedanput godišnje, nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca – između 21. ožujka i 25. travnja.

Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga mora.

Na Uskrs se slavi spomen Kristova uskrsnuća te njegove pobjede nad smrću i grijehom.

Noć uoči uskrsne nedjelje slavi se vazmeno bdijenje, a mnogi smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi.

Obilježavanju Uskrsa prethode dani velikoga tjedna pa se Crkva na Veliki četvrtak sjeća Isusove posljednje večere što je ujedno i spomendan ustanovljenja euharistije i svećeničkoga reda.

Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti. Taj dan se ne služe mise nego obilježava Muka Gospodanja.

Velika subota je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenoga trodnevlja pa taj dan uvečer Crkva počinje vazmeno bdijenje.

Svim kršćanima, kao i svim čitateljima portala OTPOR.Media, želimo Sretan i Blagoslovljen Uskrs!

Uskrsna poruka biskupa Petra Palića

Među „sedam svjetskih čuda“ ubrajaju su egipatske piramide. To su velike grobnice, koje sadrže mumificirana tijela egipatskih faraona. Mnogi ljudi posjećuju te grobnice, ali i grobnice poznatih osoba, političara, filozofa, pisaca koje se nalaze u katedralnim, samostanskim i drugim crkvama.

U Jeruzalemu se nalazi crkva Svetoga groba koju posjećuju hodočasnici iz cijeloga svijeta. Ulazeći u nju nailaze na natpis: „Nije ovdje!“ (Mt 28, 6) Ta je crkva poznata po praznom grobu u kojemu je bilo položeno tijelo Isusa Krista. No, Isus Krist je uskrsnuo, ostavljajući prazan grob kako je i rekao svojim učenicima. Na taj je način učinio najvažnije čudo u svom životu, prkoseći zakonima prirode i dokazujući da je on Bog. Stoga se radujemo ovom velikom i jedinstvenom događaju slaveći Uskrs.

Kristovo uskrsnuće temelj je naše kršćanske vjere. Uskrsnuće je najveće čudo i dokazuje da je Isus Bog. Zato sveti Pavao piše: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“ (1 Kor 15, 14) Kristovo uskrsnuće bila je središnja tema navještaja apostola, jer je činjenica uskrsnuća znak Isusova božanstva. Uskrs je jamstvo i našega vlastitog uskrsnuća. Uskrs je blagdan koji nam daje nadu i ohrabrenje u ovom svijetu boli, tuge i suza. Podsjeća nas da je život, unatoč svemu, vrijedan življenja. Uskrs je izričaj naše vjere u stvarnu prisutnost uskrsloga Isusa koji daje smisao našoj osobnoj i zajedničkoj molitvi, snagu boriti se protiv kušnji i osloboditi se nepotrebnih briga i strahova.

Posljednjih mjeseci živimo svoje živote u svakodnevnom doticaju sa smrću, u svim njezinim oblicima i veličinama. Smrt ljudi različitih dobi i uzrasta postaje dio naše svakodnevice. Živimo usred smrti, a oko nas ljudi pate od straha pred budućnošću, usamljenošću, pred raspadom obitelji, nedostatkom zaposlenja, financijskim poteškoćama, pred očajem i beznađem. Sve veći broj njih živi i umire, ne uživajući u miru i sreći Uskrsa.

Draga braćo i sestre! Uskrs je poziv na život uskrsnuća. Uskrs nam pruža radosnu poruku da smo „narod uskrsnuća“. Nismo osuđeni ležati u grobu svojih grijeha, mržnje, zlih navika, ovisnosti, očaja, sumnje ili obeshrabrenja. Umjesto toga, od nas se očekuje da živimo radostan i miran život, neprestano doživljavajući stvarnu prisutnost uskrslog Gospodina u svim događajima našeg života, pa i usred smrti, patnje, boli i napetosti svoga svakodnevnog života.

Stoga, slaveći Uskrs predajmo svoj život uskrslom Kristu. Tko umre s Kristom, uskrsnut će s njim na vječnu slavu! Budući da je Uskrs simbol novoga života, potrudimo se i mi da nam ovaj Uskrs bude novi početak. Ako ste bili daleko od Crkve, neka vam ovaj Uskrs bude novi početak. Ako ste bili daleko od svoje obitelji, neka vam ovaj Uskrs bude novi početak. Ako ste podložni nekoj vrsti ovisnosti, neka ovaj Uskrs bude novi početak. Ako danas ništa drugo ne čuješ, sjeti se da ljudi koji susreću uskrslog Krista nikada nisu isti. S Kristom postajemo nove osobe, novo stvorenje. I kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih po slavnoj Očevoj moći, od sada i mi možemo živjeti nove živote, jer Uskrsli Krist živi u nama i po nama.

Svima vama koji svoje srce otvarate poruci Kristova uskrsnuća želim Sretan Uskrs!

O Uskrsu 2022.
Mons. Petar Palić, biskup

Uskrsna poruka biskupa Komarice

Draga braćo i sestre,
dragi prijatelji,

I ove godine slavimo najveću svetkovinu kršćanstva – Uskrs.

Za vjernike kršćane Uskrs znači obnovu života, mir i radost. Mir i radost Uskrsa nisu namijenjeni samo članovima Crkve, nego cijelom svijetu. Radost označava pobjedu nad strahom, nad neizvjesnošću, nad nasiljem i nad smrću. Mir je suprotnost od nemira, od strahota.

Glavni sadržaj Uskrsa je osoba utjelovljenog Sina Božjega Isusa Krista, nevino i nedužno ubijenoga i ponovno živa, uskrsloga, koji više nikada ne umire, nego posjeduje moć da i drugima, koji u njega i u njegovo uskrsnuće vjeruju, podari novi, vječni život.

Kada se ubijeni Isus, treći dan nakon svoje užasne smrti, na dan svojega uskrsnuća od mrtvih, ukazao svojim apostolima koji su, okupljeni u dvorani Posljednje večere bili strašno uplašeni i obeshrabreni zbog njegove smrti i bojazni za vlastiti život, on ih je osokolio, pozdravivši ih riječima: „Mir vama“ (Iv 20, 21a).

Iz svetopisamskih izvještaja saznajemo da se Isus također, još mnogim drugima ukazivao – i to više puta i na više mjesta.

A kad se šest desetljeća kasnije, Isus ukazao svome prestrašenom apostolu Ivanu na otoku Patmosu, koji je u svojoj dubokoj starosti tu bio u progonstvu, rekao mu je ovo: „Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji i živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova, te imam ključeve Smrti i Podzemlja“. (Otk 1, 17-18)

Stvarnost smrti redovito izaziva strah kod ljudi. Uskrs pobjeđuje strah čovjeka od smrti, jer samo je jedan pravi odgovor na pitanje smrti – jedno od najtežih pitanja za svakog čovjeka.

Crkva Kristova, već dvije tisuće godina navješćuje ljudskom rodu Isusovo uskrsnuće. Ona želi čovječanstvu posredovati vjeru u uskrsnuće mrtvih i u vječni život. To navješćivanje, propovijedanje Crkve bitno je radosno. Ono je Radosna vijest, o sretnom vječnom životu!

Prve riječi pozdrava uskrslog Isusa Krista njegovim apostolima „Mir vama“ bile su riječi uobičajenog tadašnjeg pozdrava kod Židova. Ali, ovaj put, na usnama ponovo oživjelog, preobraženoga, uskrsloga Isusa, one su ispunjene jednim novim sadržajem. On, uskrsli Isus predstavlja se ljudima kao izvor mira, i to jednog mira , koji ne znači samo odsustvo rata, nego označava puno zajedništvo i s Bogom i s ljudima, poglavito s ljudima u neposrednom okruženju.

Vjerujem kako bi svatko od nas želio, da riječi pozdrava uskrslog Isusa Krista, Spasitelja svih ljudi, svih naroda, i cijelog ljudskog roda, odjekuju u svakom kutku zemaljske kugle, u ovom našem vremenu, koje na žalost, tako teško i bolno pati zbog česte primjene bezobzirne i duboko nehumane sile i nasilja nad brojnim našim suvremenicima.

„Mir vama!“ – To nije samo pozdrav, nego i dar! Isus uskrsli, Pobjednik nad silom, nad nasiljem i nad samom užasnom smrću, uvjerava nas, da je istinski, usrećujući mir moguć. – On nam u isto vrijeme – posreduje tajnu tog mira i snagu mira. – On želi k nama doći da nas prodrma iz našeg možebitnog lijenog i bezvoljnog pesimizma. Taj pesimizam i bezvoljnost čine da mi rat i nasilje držimo neizbježnim, i onda se zatvorimo, zabarikadiramo u rovove svoje uskogrudne, sebične sigurnosti ili u granice svoje države, – kao da nas se patnje i stradavanja naše braće ljudi – tamo negdje drugdje, daleko od nas, u drugoj državi uopće ne tiču i tako te jadne patnike i stradalnike prepuštamo njihovoj teškoj sudbini .

A tako ne smije biti, poglavito kod onih ljudi koji tvrde da vjeruju u Isusa Krista božanskog Čovjekoljupca i Spasitelja svakog ljudskog života!

Od Krista uskrslog ponuđeni nam mir, za nas, njegove učenike i sljedbenike, tj. za kršćane – jest zadatak, koji nam je ujedno dar da ga prihvatimo; koji od nas zahtjeva da pokažemo kako mi imamo – ne neko sebično, nego doista univerzalno, sveobuhvatno srce!

U srcu svakog onog čovjeka, koji se zna otvoriti želji uskrsloga Krista i njegovim silno utješnim riječima „ Mir vama“, nalaze se korijeni istinskog, pravog mira. Takav će čovjek moći biti graditelj takvoga – uvijek i svagdje željkovanog i potrebnog – mira, u ovom našem svijetu, koji taj i takav mir u ljudskim srcima i u ljudskim zajednicama – malim i velikim – često smatra utopijom, jer ne poznaje njegove duboke korijene niti za njih mari.

Da se postigne istinski, pravi, dugotrajni mir među ljudima i narodima potrebno je jedno a to je: poslušati uskrsloga Krista i dopustiti da nas prožme njegova milost i ljubav prema svakom čovjeku i svakom narodu. Mir uskrslog Krista veliki je Božji dar svim ljudima, svim narodima, cijelom čovječanstvu. Da taj Božji dar možemo prihvatiti i da on u nama donese očekivani plod, potrebno je promijeniti svoje srce. Potrebno je dopustiti Bogu, tj. uskrslom Kristu, da on kod nas, u našem životu, bude uvijek na prvom mjestu.

Iz vlastitog iskustva mnogi znademo, kada čovjek prezire, odbacuje, zaboravlja Boga i njegove zapovijedi, ili Boga pogrešno, krivo shvaća i u svome ponašanju krivo interpretira, da se on onda redovito neminovno počinje klanjati ispraznim, lažnim pa i fatalnim – za njega i za mnoge oko njega – idolima, kao što su pojedini ovozemaljski moćnici, političari, političke stranke, vlastita nacija, država, imperij, rasa. A onda, u ime tog svoga, ili tih svojih idola, dotični čovjek ili grupa ljudi, opravdavaju i proglašavaju ispravnom svoju diskriminaciju i svoj prezir drugih ljudi ili naroda; svoju mržnju i silu uperenu protiv drugih ili drugačijih.

Samo je živi Bog, Stvoritelj i ljubitelj svih stvorenja, siguran oslonac, temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka kao bogolikog bića!

Uskrsli Krist je pobjednik nad svim silama i siledžijama, koji se pojavljuju ili se mogu pojaviti na sceni ljudske povijesti kao protivnici ljudskog dostojanstva i mogućnosti da se ono u potpunosti ostvari, prema planu Boga, Stvoritelja svakog čovjeka.

Mir uskrsloga Krista konkretni je znak nazočnosti Božjeg kraljevstva u svijetu, u ovom našem svijetu koji je pun povijesno uvjetovanih promjenjivih situacija. To nas, vjerujuće u uskrsloga Krista, mora inspirirati, prosvijetliti i podržati naša nastojanja oko izgradnje stabilnog političkog i socijalnog mira u našoj životnoj sredini. Ne smije se taj Kristov mir zamijeniti nekom našom pasivnošću niti konformizmom, a još manje nekom vrstom mira kojemu se pogrešno nadamo da ćemo ga postići, ako i sami upotrijebimo silu i nasilje prema drugima. Nama je potreban jedan aktivni i kreativni angažman, da dođemo do stvaranja zajedničkog življenja ljudi i naroda, do socijalnog reda i pravde, do uvažavanja i zaštite neuništivih prava svake ljudske osobe!

Upravo ondje, gdje je broj nevinih žrtava nasilja osobito velik i gdje se proširila pa i udomaćila atmosfera neuspjeha i sloma, gdje su se smrtonosni napadi dogodili čak i na one ljude, koji su se trudili oko osobnog praštanja i pomirenja s drugima i oko pravednog, trajnog mira – kao što se to dogodilo u zadnjem ratu ovdje kod nas sa svećenicima, redovnicama i vjernicima moje biskupije, – tu moraju s dodatnom energijom dići svoj glas oni Kristovi učenici, koji svojim riječima i svojim djelima propovijedaju Evanđelje života i mira.

Kod onih, koji su čuli i prihvatili – kao posebni Božji dar -pozdrav uskrslog Isusa Krista „Mir vama“, i koji su ga i dalje pronosili i spremni pronositi do svojih sugrađana i suvremenika, moraju se udvostručiti snage u korist zajedničkog života. A taj i takav se život temelji na međusobnom dogovaranju i solidarnosti, na pravdi, pomirenju i ljubavi.

Kao članovi ostatka Katoličke crkve u ovom gradu i u ovoj našoj životnoj sredini, prožeti Duhom Svetim, tj. darom uskrslog Krista, Gospodara Neba i Zemlje, trudili smo se i trudit ćemo se i dalje – zajedno s drugim našim vjerujućim i našim dobrohotnim sugrađanima i suvremenicima – učinkovito doprinositi učvršćivanju pravednog i trajnog Kristovog mira – ne samo kroz naš službeno osnovani „Centar za mir, pomirenje i suradnju“ u Kući susreta Marija Zvijezda u ovom gradu, nego također, i kroz cjelokupno naše svakodnevno djelovanje.

Svima vama, braćo i sestre u uskrslom Kristu od svega srca želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

A Vama svima, koji Uskrs slavite nešto kasnije, po starom, Julijanskom kalendaru, također ga od srca čestitam drevnim uskrslim pozdravom: HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!

Mons. Franjo Komarica,
biskup banjolučki

Uskrsna poruka nadbiskupa Vukšića

U vrijeme, u kojemu svi kršćanski vjernici, bez obzira kojoj crkvenoj zajednici pripadaju, očekuju svetkovinu Uskrsa kojom se radosno sjećaju Isusove pobjede nad smrću, prisiljeni su svakodnevno slušati vijesti i gledati slike o stradanju ljudi i razaranju plodova čovjekova rada, što se nikada i nigdje ne bi smjelo događati. Tako pored radosti zbog Isusove pobjede nad smrću i umjesto smirenoga razmišljanja o radosti i ljepoti života, koji je čovjeku darovan kao prilika da čini dobro, pred očima nam prolaze slike koje ne bismo željeli nikada gledati, u ušima odzvanjaju riječi koje ne bismo željeli slušati i u pameti misli o smrti i nasilju, o progonima i izbjeglicama, o siročadi i udovicama, o suzama i plaču, koji zahtijevaju svu ljudsku i kršćansku solidarnost. I pri tomu, sjećamo se i sami sličnih stradanja, jer smo slično iskusili u ne tako dalekim godinama.

Mir kojega svijet daje

Naspram tragičnim sukobima, društveni mir je moralni imperativ. On je velika ljudska potreba i uvijek je posljedica dobre volje, pravde i dogovora. Održava se dijalogom, strpljenjem i uvažavanjem, koje uvijek treba voditi i njima ravnati razboritost. Jer prastaro je saznanje, koje se temelji na iskustvu, da se čak i pravedan zakon, ako ga ne vodi razboritost, lako pretvori u svoju suprotnost i da se također svaka krepost, bez njezina razborita vršenja, može pretvoriti u manu. Zbog svega toga, mir kojega svijet daje, čak i kad se temelji na dobroj volji i dogovoru ljudi, trenutan je i nestalan, jer njegovo trajanje i kvaliteta posvema ovise od ostatka svijeta, trećih osoba, društvenih stvarnosti i nepredvidivih događanja.

Sva ratna stradanja bilo gdje u svijetu, i bez obzira u kojem se razdoblju povijesti događaju, obično se kaže da su posljedica različitih razloga kao što su na primjer: presizanja na područja drugih zemalja ili politički, ideološki, gospodarski, geostrateški, militaristički planovi radi stvaranja interesnih zona. No, još više i mnogo prije svih tih mogućih njegovih uzroka, osvajački rat je najgori mogući plod koji proizlazi iz etičkog otuđenja i moralne sljepoće čovjeka, njegova uma i srca. Ili, kako nedavno reče papa Franjo, rat je ludilo. Njegovi zavojevači su ustvari najveći duhovni siromasi jer su prebogati zlim nakanama i obiluju grijesima. Oni su sužnjevi zla. I osim što je takav rat nasilje nad čovjekom, on je uvijek također izravna i strašna pobuna protiv Božje volje i zakona jer Bog je jednom zauvijek i svima jednako zapovjedio: Ne ubij!

Iz obraćena srca izlazi dobro

Korizma je vrijeme koje poziva na poniznost i plemenitost protiv svake uznositosti, samodostatnosti i oholosti i tako je ona vrijeme obraćenja koje se događa kad čovjek srcem odluči i napusti vlastite loše sklonosti i odbaci svaki oblik zla. I da tako oslobodi svoju savjest, očisti srce i postane dobar čovjek.

Obraćenje čovjekova srca je potrebno radi osobnoga posvećenja ali i zato da bi u međuljudskim odnosima prevladavalo dobro jer, kao što reče Isus u svojoj nastupnoj besjedi: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo“ (Lk 6,45). Odnosno, kao što je rekao na drugomu mjestu: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-23).

Isusov mir

Prema pisanju evanđelista, Isus se u svom propovijedanju često vraćao temi mira. Tako je u oproštajnom govoru smatrao za potrebno i svojim učenicima izgovorio i riječi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje” (Iv 14,27).

Mir, kojega Isus daje i nudi, drukčiji je, dakle, od mira koji svijet daje. To je mir dobroga srca i čiste savjesti. Čvrst je i stabilan. U ljudima je i među ljudima. On je za čovjeka ali nije mu izvor čovjek ni ljudski dogovor ili zakon. A za one, koji takav mir ne prihvaćaju, sveti Pavao piše: „Noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima“ (Rim 3,15-18).

Isusov mir je duboko u obraćenu čovjeku. Vrlo duboko! On je negdje u temeljima njegova postojanja i ravna također nemirnim danima čovjekova života. To je mir koji, kad ga se ima, nitko ne može oduzeti upravo zato što je Božji dar i jer je vrlo duboko. Stabilan je tamo u ljudskoj dubini taj mir, čak i kad na vidljivi život udare nedaće i opasnosti. Kao što je mirno more u svojim dubinama i kad je površina istoga mora nemirna, uzburkana i puna opasnosti.

Obraćen čovjek poštuje Božji zakon i, poslušan tom zakonu, voli Boga i bližnjega. Glasnik je i svjedok Božjega poziva da također svi ostali učine jednako. To je ujedno početak posvećenja čovjeka koji je, u miran u sebi, početak i graditelj također društvenoga mira. Jer koji Božji „Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču“ (Ps 119,165).

Čovjek koji je blagoslovljen Isusovim mirom i vjeran Božjem zakonu, odgovoran je član ljudske zajednice. Radin je i pozitivan. I ne može biti drukčije. A, govoreći slikovitim rječnikom proroka Izaije, svim dobronamjernim ljudima je znano da samo kad se mačeve prekuje u plugove i koplja u srpove, što je prorokovo viđenje mira i Božja želja: „Neće više narod dizati mača protiv naroda niti se više učiti ratovanju.“ (Iz 2,4). Jer, samo u miru se božansko s ljudskim spaja! I samo tada je moguć svaki napredak čovjeka.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim Kristovim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs. I riječima svetoga Pavla molim: „Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!“ (Rim 12,18).

Sarajevo, pred svetkovinu Uskrsa 2022. godine
Mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolita vrhbosanski
i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO