Prošlo je više od 130 godina otkako je Karl Benz odvezao prve metre za upravljačem Patent Motorwagena, prvog vozila pokretanog motorom s unutarnjim izgaranjem u povijesti. Od tog trenutka su se automobili i preteća industrija kontinuirano razvijali. I to prije svega zahvaljujući genijalnim pojedincima koji su inovacijama unosili revoluciju u svijet automobila.
Napredak se sastojao od kontinuiranog usavršavanja svake komponente, svakog detalja. Povećanjem performansi, udobnosti i sigurnosti svaki novi model bio je bolji od prethodnog. No, s vremena na vrijeme pojavljivale su se inovacije koje su donosile značajan skok u kvaliteti, nakon čega se vrijeme označava s prije i poslije, stvari koje zaslužuju da ih se pamti zbog doprinosa povijesti razvoja automobila. Posebnu stavku pritom svakako predstavljaju izumi koji su povećali sigurnost.
Neka od rješenja poput elektronske kontrole stabilnosti, zračnih jastuka ili sustava za sprječavanje blokiranja kotača pri kočenju, dokazali su svoju iznimnu učinkovitost i s vremenom postali obavezni dio opreme modernih automobila. Napretkom elektronike broj sigurnosnih sustava značajno se povećao (kontrola tlaka u gumama i slijepog kuta, zadržavanje u voznoj traci…), a istodobno je došlo i do značajnog usavršavanja postojećih elemenata (svjetla, pokazivači smjera, brisači…). No, neki naoko jednostavni detalji poput pojaseva još su uvijek nezamjenjivi.
Posljednja istraživanja pokazala su da sigurnosni pojasevi u automobilima prisutni više od pola stoljeća još uvijek predstavljaju glavni oslonac sigurnosti.
Uporabom pojasa rizik od smrtnih ozljeda putnika na prednjim sjedalima smanjuje se za 45 posto, a rizik od ozljeda bilo lakših ili onih kritičnih za 50 posto. Stoga nimalo ne čudi da je uporaba pojasa zakonska odredba već odavno u većini država širom svijeta.
ABS
Temelj na kojem su na-stali svi ostali dinamički sigurnosni sustavi
Proizvođači automobila poigravali su se s elektroničkim sustavima kočenja još početkom 60-ih, ali nitko nije dosegao dovoljnu razinu kvalitete i pouzdanosti kako bi komercijalizirao tehnologiju koja je već bila u širokoj uporabi u zrakoplovnoj industriji. Jensen FF, engleski sportski automobil, bio je prvi s pogonom na sva četiri kotača, ali i prvi koji je koristio ABS. Njegov primjeri slijedili su mnogi, ali tek 1978. kada je Mercedes u S klasu (W116) instalirao sustav koji je razvio Bosch, ABS je krenuo u serijsku proizvodnju. Elektronski sustav kočenja koji pomaže vozaču da zadrži kontrolu nad vozilom tijekom zaustavljanja i pomažu u stabiliziranju automobila, s vremenom je postala standardna tehnologija koja je revolucionirala autoindustriju. Danas je ABS neizostavni dio opreme u svim markama i modelima vozila.
Gume
Sa zrakom u gumama automobili su postali udobniji i upravljiviji
Pneumatska guma u svom najjednostavnijem obliku sastoji se od gumene komore ispunjene komprimiranim zrakom, a prvi zabilježeni patent podnio je Robert William Thomson 1845. u Engleskoj. Njegov dizajn sastojao se od šuplje kožne komore ispunjene zrakom koju je nazvao “zračni kotač”, ali nedostatak izdržljivosti nije donio popularnost spram Thomsonovih načinjenih od čvrste gume.
Porast popularnosti bicikla koncem 19. stoljeća probudio je zanimanje za pneumatske gume i 1888. John Boyd Dunlop, veterinar iz Belfasta, patentirao je pneumatske gume za bicikle, a za automobile prve pneumatske razvio je Michelin.
Pojas
Vezivanje u Australiji zakonom određeno 1970.
Najveći sigurnosni izum u povijesti automobila koji je spasio milijune života vozača i putnika, davne 1949. prvi je primijenio američki proizvođač Nash. Sigurnosne pojaseve Ford je 1955. ponudio kao opciju, a kao standard uvodi ih 1958. Saab. Šveđani, odnosno zrakoplovni inženjer Nils Bohlin koji ga je patentirao, unaprijedili su sustav vezivanja. Uveli su treću točku pričvršćivanja pojasa koji po novom sustavu nije išao samo preko trbuha već i preko prsnog koša.
Zračni jastuk
Neće spriječiti, ali će ublažiti posljedice
Uz sigurnosne pojaseve najvažniji element pasivne sigurnosti automobila. Prvi zračni jastuk za automobil patentirao je 1953. američki inženjer John W. Hetrick. No, bio je nepouzdan i neučinkovit i tek je sredinom 60-ih, Allen Bread razvio mehanizam koji omogućava pravilno aktiviranje. Prve zračne jastuke 1967. ugrađivao je Chrysler, a prvi europski model sa serijskim zračnim jastukom bio je Mercedes S klase (W126) iz 1980.
Retrovizor
Baciti brzo pogled unatrag, ponekad je važno kao i gledati naprijed
Izumiteljem retrovizora smatra se Ray Harroun. Dok su ostali natjecatelji na utrci Indianapolis 500 koja se vozila 1911., imali pored sebe suvozača koji bi im govorio što se dešava iza njih, Harroun je u istu svrhu stavio ogledalo na poklopac svog Marmona. Uštedjevši na težini odjurio je do pobjede, a uskoro su i ostali vozači slijedili njegov primjer. Od utrka, do serijskih automobila put je bio relativno kratak, ali ne i kada je u pitanju obaveza proizvođačima da retrovizor postane standardni dio opreme koja se u većini europskih država provela tijekom 70-ih.
Sustav elektroničke stabilnosti
Nekoć ekskluzivan u Mercedesu, danas obavezan svugdje
Uz sigurnosni pojas, zračni jastuk i ABS, sustav elektronske stabilnosti (ESP) je daleko najznačajniji sigurnosni adut današnjih auta. On objedinjuje funkcije sustava protiv blokiranja kotača (ABS) i sustava protiv proklizavanja kotača (TSC) te pomaže pri kretnjama koje su dijagonalne na smjer vožnje. Na osnovi kuta upravljanja prepoznaje željeni smjer vožnje, senzori brzine na svakom kotaču mjere brzinu, dok senzori zakretanja istovremeno mjere okretanje vozila oko njegove okomite osi, kao i bočno ubrzanje. Iz tih podataka upravljačka jedinica izračunava stvarno kretanje vozila, uspoređujući ga 25 puta u sekundi sa željenim smjerom. Ako se vrijednosti ne podudaraju, sustav automatski reagira u sekundi. Kako bi povratio stabilnost vozila sustav smanjuje snagu motora, a kad to nije dovoljno zaustavlja svaki kotač pojedinačno.
ESP je premijerno prikazan 1995. u Mercedesu S 600 Coupe kodne oznake C140, a nekoliko mjeseci kasnije našao se i u limuzinskoj S-klasi (W 140) i SL Roadsteru (R 129). Do šire primjene došlo je 1997., nakon što tada nova A-klasa u rukama švedskog test vozača pod nikad razjašnjenim okolnostima – spominjala se i sabotaža – završila na krovu prilikom manevra izbjegavanja prepreke. Nakon toga Mercedes je ESP krenuo serijski ugrađivati prvo u A-klasu, a kasnije i u sve ostale modele.
Karoserija sa zonama deformacije
Prije ovog izuma vozači su strahovali i pri brzinama ispod 50 km/h.
Mađarski inženjer Béla Barényi počeo je raditi u Daimler-Benzu u kolovozu 1939. te u karijeri potpisao više od 2500 patenata iz područja automobilske sigurnosti. Jedno od njegovih najvažnijih rješenja svakako su zone deformacije koje su značajno podigle sigurnost putničkog prostora. Smatrao je, naime, da se karoserija mora sastojati od tri dijela, među kojima je srednji čvrsta vozačka kabina koju će preostala dva dijela svojom deformabilnošću štititi od kinetičke energije pri sudaru. Njegovim patentom pod brojem DRP 854157 iz siječnja 1952. započela je revolucija u proizvodni auta, koji više nisu predstavljali smrtonosnu stupicu i prilikom sudara brzinom ispod 50 km/h. Typ 180 bio je prvi Mercedes sa samonosećom karoserijom u ponton-formi, s praktičnom Barényievom idejom. Zahvaljujući X-okviru podvozja pokazao se iznimno stabilnim i čvrstim. Osim o karoseriji sa zonama deformacije, Barényi je vodio računa i da motor pri sudaru klizne ispod vozačke kabine, te da upravljačka poluga ne dođe u dodir s vozačem.
Disk-kočnice
Bubnjeve je diskovima zamijenio Chrysler
U suvremenim su automobilima disk-kočnice postale standard, no još 70-ih bilo je mnogo automobila s manje učinkovitim bubanj-kočnicima na sva četiri kotača. Postupno su se diskovi počeli ugrađivati na prednje kotače, koji su opterećeniji pri kočenju, dok su kod sportskih automobila boljih performansi ugrađivani i straga. Danas svi automobili imaju sprijeda disk-kočnice, a samo se kod laganih modela nižih kategorija straga mogu naći bubnjevi. Prvi je disk-kočnice imao Chrysler Crown Imperial iz 1948. godine i to na sva četiri kotača.
Brisači
Izum iz 1903. potpisuje rančerica iz Alabame
Brisače na autima danas svi uglavnom uzimamo zdravo za gotovo, no riječ je o iznimno važnom elementu za sigurnost vožnje. Bez njih, jasno je, vozači bi po kiši ili snijegu morali gurati glave kroz prozor da bi išta vidjeli ili se, pak, svako malo zaustavljati te krpom ili metlicom čistiti vjetrobransko staklo. Rješenje za ovaj problem našla je Mary Elizabeth Anderson, rančerica iz Alabame. Nakon što se prilikom posjete New Yorku prehladila jer je vozač tramvaja neprestano otvarao vjetrobransko staklo kako bi ga očistio rukom od snijega, poduzetna Mary Elizabeth krenula je smišljati rješenje i 1903. patentirala uređaj za čišćenje vjetrobranskog stakla. Prvi, potpuno mehanički gumeni brisači bili su preko opruge spojeni s polugom na vozačevoj strani. Brisače je 1922. serijski na svojim automobilima prvi ponudio Cadillac.
Svjetla
Prvi automobili osvjetljavali su jedva sebe, a kamoli cestu
Prvi automobili baš i nisu bili prilagođeni za noćnu vožnju, što i ne čudi s obzirom na to da su krajem 19. stoljeća često korištene, iznimno slabašne acetilenske plinske svjetiljke više služile obilježavanju vozila nego osvjetljavanju ceste. Svjetlost je obasjavala svega nekoliko metara ispred vozila, a problem je bio i taj što se plin često smrzavao u zimskim mjesecima. Ondašnji inženjeri, međutim, nisu sjedili skrštenih ruku. Prva električna svjetla predstavljena su 1898. u autu Columbia Electric. Ova tvrtka proizvodila je isključivo električne aute i kao dodatnu opremu nudila i električna svjetla koja, međutim, nisu bila niti približno pouzdana kao današnja. Najveći problem predstavljala je lako zapaljiva unutarnja žarna nit, a nije bilo lako niti proizvesti dovoljno struje za napajanje tada još relativno novog rasvjetnog tijela koje je Thomas Edison izumio 1879. Upravo stoga, prvi auti uglavnom nisu imali stražnja svjetla. Do iskoraka je došlo 1908. uvođenjem dinama, pa su stražnja i kočiona svjetla postala više ili manje dio standardne opreme 1915., no nakon toga su prošla još dva desetljeća do izuma zatvorenih reflektorskih uložaka s ugrađenim žaruljama.
