U predizbornoj kampanji Zoran Milanović se hvalio kako su njegovo društvo, dok je bio premijer, bili kolege i kolegice iz Finske, Danske i Nizozemske, signalizirajući tako glasačima da je on prozapadno i proeuropski orijentiran.
Otkako je izabran za predsjednika RH, Milanović svira posve drugu pjesmu. Dapače, svojim je izjavama već izazivao međunarodne skandale, diplomatska traženja pojašnjenja, žestoke kritike u stranim medijima i slično, ali ga sve to nije pokolebalo, već ga je samo potaknulo da stisne gas.
Milanović o genocidu u Srebrenici: To je politička metrika
Nastavio je tako i ovih dana, ponovno se vraćajući na temu Srebrenice. Povod tome bio je članak objavljen u beogradskom listu Danas u kojemu se navodi kako je Milanović na neformalnom ručku regionalnih lidera na summitu Brdo-Brioni rekao da u Srebrenici nije počinjen genocid. Pantovčak je prvo rekao da je to “laž, a laži ne komentiramo”, da bi onda Milanović stao pred kamere u Jastrebarskom i dokazao suprotno.
“Politička je metrika što je to genocid. U jednom trenutku grupa ljudi odredila, u drugom grupa ljudi presudila. To nije prirodni zakon. Padanje ove kiše možemo objasniti svim fizikalnim, pa čak i kemijskim parametrima. Ali motive za genocid, što stvarno jest genocid, to je stvar razgovora. I zato nema tabua”, rekao je Milanović na pitanje novinara o genocidu u Srebrenici.
“Imam potrebu govoriti o tome što je genocid”, naglasio je Milanović i još dodao: “Neću dopustiti da me zulumćare i da moram paziti na svaku riječ koju kažem i objašnjavati svaku riječ koju kažem, time ponižavati i državu i narod koji predstavljam.”
Milanović doista ima potrebu govoriti o genocidu u Srebrenici, ovo nije prvi put da se dohvatio te teme. Pritom je svaki put na neki način relativizirao taj genocid.
Milanović sve više zvuči kao Dodik
“Poštujem tuđu žrtvu, ali nije sve isto. Ako sve bude genocid, moramo naći drugo ime za ono što su nacisti napravili Židovima u Drugom svjetskom ratu”, rekao je Milanović u prosincu prošle godine u Komiži. Dometnuo je da on misli kako se u Srebrenici desio genocid, “ali onda za teže zločine treba novo ime”.
Kada god Zoran Milanović otvori usta na temu Srebrenice, iz njih kao da progovori njegov jaran Milorad Dodik.
Pozivajući se na neimenovanog švedskog znanstvenika, Dodik je na obljetnicu genocida u Srebrenici prošle godine u intervjuu za Srnu kazao kako je nemoguće dokazati da je u Srebrenici počinjen genocid, “imajući u vidu da ne postoji lokalni genocid”.
“To je i svojevrsno ponižavanje Holokausta i genocida koji su doživjeli Židovi u Drugom svjetskom ratu, a da ne pričamo o genocidu nad Srbima”, elaborirao je svoje teze Dodik. Sada maltene isto čujemo iz Milanovićevih usta.
Bromansa s kabadahijom iz Laktaša
Ne, nije se Milanović kao predsjednik RH povezao s mladom finskom premijerkom Sannom Marin – dapače, ostavio ju je da ga čeka na Pantovčaku – ni s kolegama iz zapadne Europe, već je svojeg najbližeg vanjskopolitičkog partnera našao u Republici Srpskoj, i to u liku i djelu Milorada Dodika, trenutno na poziciji člana Predsjedništva BiH.
Milanović je dokazano blizak Dodiku: javno ga brani, rekao je da su veleizdajnici svi koji kritiziraju njegov savez s kabadahijom iz Lakšata i notornim negatorom genocida, čije privatno imanje posjećuje.
Problem je što građani RH za predsjednika nisu birali Milorada Dodika, već Zorana Milanovića. A sada odjednom kroz Milanovićeva usta stalno čujemo Dodika.
Srebrenica nije jedini primjer. Milanović zvuči manje-više kao Dodik kad govori o ruskoj agresiji na Ukrajinu, o Zapadu, o NATO-u, o Europskoj uniji, o Njemačkoj, o BiH, o Bošnjacima itd. Oni i dalje govore na svoje specifične načine i koristeći specifičan vokabular, ali poruke su im iste ili slične. Ne drže do europskih vrijednosti i ljudskih prava, fascinira ih moć iza koje stoji gola sila, o Vladimiru Putinu govore biranim riječima iako inače baš i ne paze što govore.
Obojica vrijeđaju i vole napadati novinare
“Netko će morati sutra položiti račune, tko je odgovoran za ovoliko smrti u Ukrajini. Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to?”, “Ne znam kako bi se Putina moglo poniziti. Nemoguće ih je poraziti”, “To nije rat između Rusije i Ukrajine, to je rat između globalnih igrača, liberalnog Zapada predvođenog SAD-om i Velikom Britanijom i Rusije”, “NATO-u je bolje da nam se ne suprotstavlja” – je li to rekao Milanović ili Dodik?
Pred Erdoganom su jednako snishodljivi, s Orbanom se obojica rado druže. Prava je to bromansa Zorana i Milorada. Naročito kada se treba obrušiti na novinare, to također obojica obožavaju. Ne libe se ni najnižih uvreda u javnom prostoru.
Jedino je veliko neslaganje među njima, kako je otkrio sam Milanović, o broju ubijenih u Jasenovcu.
Dodik s Pantovčaka
Umjesto da vanjsku politiku, kako stoji u Ustavu, sukreira s premijerom Andrejem Plenkovićem, predsjednik RH je usklađuje sa stavovima, a bogme i interesima Milorada Dodika.
Gradskom dečku iz Zagreba očito imponira “baraba” (kako ga je nazvao) Dodik, kliknuli su jer imaju toliko zajedničkog i kao navodni socijaldemokrati (Dodikova stranka se zove Savez nezavisnih socijaldemokrata!!!).
Lijepo je što si je Zoran Milanović našao prijatelja. No loša je vijest za Republiku Hrvatsku ako se njezin predsjednik pobratimi baš s Miloradom Dodikom, od svih mogućih opcija. I jedan Dodik je previše za stabilnost ove regije, pa nije isključeno da bi još jedan, Dodik s Pantovčaka, mogao biti poguban i za Hrvatsku i za BiH.
Index.hr
