Dodika više ni Čović ne spašava, primoran je čuvati svoje prkno!

PRO Oglas

Od prijetnji nasiljem, Milorad Dodik je nakon propasti skupova na međuentitetskoj liniji, počeo sa cviljenjem koje je neprijatno slušati, piše Slobodan Vasković.

Propast njegove akcije “pokazivanja snage naroda koji je iza njega” bilo je očekivano za svakog tko realno sagledava situaciju u RS, osim, očito, za Dodika i njegove toksične savjetnike.

Demistifikacija “snažne podrške”, Dodika je ostavila samog, izbezumljenog, prestravljenog.

Malo tu mogu pomoći dežurni poltroni koji ga i dalje uvjeravaju da je nedodirljiv.

Narod je, 01.09.o.g., jasno rekao da je Dodik “prešao sve granice” i da nitko neće da se tuče ili, ne daj Bože, gine za Dodikove manipulacije čiji je jedini cilj očuvanje i povećanje njegovog osobnog, od naroda, opljačkanog bogatstva.

Dodik se nadao masi naroda u Istočnom Sarajevu i Doboju, ali je doživio potpuni debakl. I ostao sam protiv SAD-a i Zapada.

Sada se plaši uhićenja, iako ga uvjeravaju da on ne može biti uhićen.

Plaši se i potvrđivanja optužnice koje slijedi narednih dana, posebno zbog toga što će se morati pojaviti pred Sudom i izjasniti da li se osjeća krivim ili ne; Izjašnjenje mu je manja briga; Paranoje ga drmaju i opominju da bi mogao ostati, nakon izjašnjenja, iza brave da se izjasni i o nekim drugim nezakonitim radnjama.

Paranoje su opake, razarajuće; Najbolje to zna Dodik koji je dva desetljeća sijao paranoje, a mnogima ih i materijalizirao.

Njegovo pozivanje na legalitet i zakonitost je tragično; Upravo on nije legalan niti je ikad išta radio po zakonu.

Oduvijek se postavljao iznad zakona, kao i svoje najbliže kleptokratsko okruženje.

Da je drugačije, velika većina pripadnika Režimske kaste poodavno bi bili iza rešetaka. Kao i sam Dodik.

“Prijetnje” Željke Cvijanović da je prvorujanski fijasko bio samo “generalna proba” tragično su svjedočanstvo njenog sluganstva i nemoći, ali i Dodikovog beznađa.

“Generalna proba” je pokazala da je Dodiku najpametnije i najmudrije da ne pokušava nikakve “predstave”, posebno ne “granične”.

Dodik je očajan: Ne postoji princip koji nije zgazio niti situacija u kojoj je održao riječ da bi za nju mogao da se uhvati; Čak je prodao i zrak koji dišemo, poodavo sam pisao o tome.

A “zrak”, bar jedan udah, mu je sad najpotrebniji. Anksioznost ga satra.

Samo da udahne, bar malo, i pokuša pronaći bilo kakav izlaz. Pa makar i gmižući. Ništa tom tipu nije mrsko učiniti za samo jedan udisaj zraka koji bi mu stvorio makar mikro prostor za djelovanje.

Zasad ne vidim nigdje, pa ni na horizontu, priliku da “zrak dobije”.

Dodik još nije do kraja završena politička priča, ali ide ka tome; Režim se raspada; Uskoro ćemo vidjeti i prve velike napukline. Pa razvaline.

Istina, ima Dodik još jednu mogućnost – da odmah ode. Pod uvjetom da ima gdje. Ako nema, hmmmm.

Treba i dalje biti strpljiv. Strpljenje vlada, a ne Dodik.

Slobodanvaskovic.blogspot.com

Vaš komentar

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO

Protected by Security by CleanTalk