Koliko nam je poznato, 40. obljetnicu smrti uglednog i poznatog liječnika dr. Jure Grubišića, koji je postavio temelje širokobriješkog zdravstva te iza sebe ostavio neizbrisive i nezaboravne tragove poštenja i humanosti, Dom zdravlja u Širokom Brijegu, kojeg je on presijecanjem svečane vrpce kao doajen otvorio, na žalost nije obilježio.

Ili, što je još gore, u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine (2), o ovom u našem narodu poznatom i cijenjenom liječniku, navedeno je više krivih i netočnih podataka. Kako je to glavni urednik dopustio, nije nam jasno, piše portal Jabuka.tv.

Doktor Jure je više godina bio jedini stalni liječnik u Širokom Brijegu, Posušju i dijelu Gruda. On je svojim upornim radom i svojim svestranim zalaganjem uspio iskorijeniti zarazne bolesti na ovom području. U svako doba dana i noći bio je spreman pomoći svakome, tko je njegovu pomoć tražio. U našem narodu bio je omiljen i veoma cijenjen liječnik. Imajući sve to u vidu, a da ne spominjemo uvjete pod kojima je to radio, takvog doktora ne smijemo zaboraviti, već u ovakvim prigodama treba isticati njegovu dobrotu i njegove vrline.

Stoga smo mi u ime naših ljudi, koji su doktora Juru poštovali i cijenili, odlučili njegovo ime oteti od zaborava, ispraviti krive podatke i netočnosti koje su o njemu u spomenutoj enciklopediji navedeni, zahvaliti mu se za njegov trud koji je od 1932. do 1965. godine uložio za razvoj našeg zdravstva te na temelju izvornih dokumenata napisati njegovu kraću biografiju.

Pa pođimo redom:

Dr. Jure Grubišić rođen je 27. travnja 1902. godine u Posuškom Gracu. Pučku školu pohađao je u Posušju koje je od Posuškog Gradca udaljeno 7 km i bio je odličan učenik.

Kada je završio četiri razreda pučke škole, upisao se u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Širokom Brijegu i u toj gimnaziji završio sedam razreda. Nakon završetka VIII. razreda i položene mature, Jure se želio upisati na Medicinski fakultet u Zagrebu. Međutim, kako Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu do 1926. godine nije bilo priznato pravo javnosti, on je odlučio VIII. razred pohađati u jednoj gimnaziji s pravom javnosti. Kako je bio slabog materijalnog stanja, tada mu je jedno dobrotvorno katoličko društvo iz Zagreba dalo potporu. Zahvaljujući toj potpori, Jure Grubišić je VIII. razred pohađao u varaždinskoj gimnaziji, gdje je 28. rujna 1923. god. i maturirao.

Na Medicinski fakultet u Zagrebu upisao se 5. listopada iste godine.

U to vrijeme studenti su prigodom upisa na Medicinski fakultet u Zagrebu i druge visoke škole, kao i kasnije na početku svakog semestra, ispunjavali nacional (tako se tada nazivao formular u kojem su svi morali upisivati osobne podatke, nazive kolegija koje će pohađati te imena i prezimena profesora koji će te kolegije predavati).

Ovom prigodom donosimo fotokopiju nacionala kojega je Jure Grubišić tada uredno ispunio i u njemu upisao svoje osobne i druge podatke te ga potpisao, kako slijedi:

Dr. Jure Grubišić je diplomirao 25. veljače 1931. godine. Pripravnički staž završio je u zagrebačkoj Bolnici Svetog Duha. U Široki Brijeg došao je 1932. godine. Uvjeti za rad bili su loši, a tada su harale zarazne bolesti: šarlah, dizenterija, trbušni tifus, turbekuloza, kožno-venerične i druge bolesti. Doktor Jure se odmah uhvatio u koštac s tim zaraznim bolestima i u njihovom iskorjenjivanju , eradikaciji postigao veliki uspjeh. Uz to, prema nekim izvješćima, zbog nestručnog porađanja u kućama, tada je umiralo više od 20 % djece.

Kako bi smanjio broj umiranja djece zbog nestručnog porađanja, uložio je mnogo truda. Međutim, kako je dr. Jure Grubišić tada bio jedini stalni liječnik u Širokom Brijegu, Posušju i dijelu Gruda, to nije bilo lako. On je bio razapet između svojih psiho-fizičkih mogućnosti i brojnog pružanja kvalitetnih zdravstvenih usluga. Stalno je bio pripravan, čak se više puta noću dizao iz kreveta i pacijentima pružao raznovrsne zdravstvene usluge.

Budući da su uvjeti za rad bili na niskoj razini, njegovim zalaganjem u Širokom Brijegu je 1935. godine dovršena izgradnja Zdravstvene stanice i on je postavljen za njezina upravitelja. Nakon toga je krenuo u potražnju medicinskog kadra koji je nedostajao. God. 1939. u Široki Brijeg je došla medicinska sestra Božana Begić koja je dr. Juri u njegovom radu puno pomagala i njenim dolaskom broj umrle djece pri porađanju vidno je smanjen.

Kako bi spasio živu glavu, dr. Jure se prije svršetka Drugog svjetskog rata sklonio u Zagreb. Međutim, 1945. godine u Zagrebu je mobiliziran u JNA i postavljen na radno mjesto u Kovinu kod Beograda. Potom je premješten u Skoplje. Zbog nedostatka liječnika u Širokom Brijegu on je 1952. godine demobiliziran. Nakon toga vratio se u taj grad, gdje je ponovno postavljen za upravitelja Zdravstvene stanice, te od tada pa sve do odlaska u zasluženu mirovinu bio na čelu širokobriješkog zdravstva. Pošto se broj pacijenata, koji su tražili raznovrsnu medicinsku pomoć povećao, na Zdravstvenoj stanici je 1955. godine dograđen kat.

Dr. Jure Grubišić i dalje je bio jedini stalni liječnik u Širokom Brijegu, Posušju i dijelu Gruda. U kućne posjete i na cijepljenje išlo se pješice. Tek 1965. godine Zdravstvena stanica u Širokom Brijegu dobila je jedan stari džip koji je bio njezino prvo sanitetsko vozilo bez ikakve opreme. Stoga je godinu dana kasnije u Široki Brijeg stiglo pravo sanitetsko vozilo s ležajem i drugom medicinskom opremom. Međutim, i ono je bilo staro.

Kada je mislio da je na ovom području iskorijenio zarazne bolesti, u širokobriješkom selu Ljubotići pojavio se trbušni tifus od kojeg je oboljelo oko 50 osoba. Pošto se radilo o zaraznoj bolesti, koja se brzo širi, dr. Jure Grubišić je o pojavi te zarazne bolesti obavijestio poznate epidemiologe iz Sarajeva i Mostara. Oni su odmah stigli u Široki Brijeg i posjetili zaražene Ljubotićane. Kako se radilo o teškoj zaraznoj bolesti, a tada je u Bosni i Hercegovini postojao samo jedan stacionar za liječenje zaraznih bolesti, odlučeno je da se nastava u Osnovnoj školi na Privalju, pored koje se nalazila čatrnja, privremeno obustavi te da se u njezine učionice izoliraju, smjeste svi zaraženi i da se tu liječe.

Nastava je odmah obustavljena i škola je postala privremeni stacionar. Svi zaraženi su smješteni u njezine učionice, određene su sobarice i kuharice, a za voditelja je postavljen medicinski tehničar Marko Marić. Kako bi se izbjeglo širenje zaraznih bolesti, ispred praga kako s vanjske, tako i s unutarnje strane ulaznih vrata u školu postavljen je otirač za noge natopljen dezinfekcijskim sredstvom.

Marko Marić je strogo vodio računa o pridržavanju epidemioloških mjera unutar stacionara. Posebno je vodio računa o higijeni ruku. Svi pacijenti su morali redovno prati ruke i nakon pranja ih umočiti u dezinfekcijsko sredstvo. Epidemioloških mjera jednako su se morali pridržavati kako pacijenti, tako i osoblje. Kuharice su pripremale dijetalnu hranu. Vodom su se opskrbljivali iz obližnje čatrnje i lijekove redovno uzimali.

Zahvaljujući voditelju Marku, koji je, iako je bio mlad i neiskusan, strogo vodio računa o provođenju epidemioloških mjera, svi Ljubotićani su izliječeni i zdravi otpušteni.

Pored brojnih obveza u zdravstvu, dr. Jure je bio i predsjednik Crvenog križa.

U zaslužnu mirovinu otišao je 1965. godine. Tom prigodom je, za postignute rezultate u svom dugogodišnjem radu u Širokom Brijegu, Posušju i dijelu Gruda, dobio Orden rada sa zlatnim vijencem te Zlatni znak Crvenog križa.

Budući da Zdravstvena stanica ni nakon dogradnje kata nije imala dovoljno prostora za svoj rad, odnosno za pružanje zdravstvenih usluga povećanom broju pacijenata, u Širokom Brijegu je 1972. godine dovršena izgradnja zgrade Doma zdravlja koji je po tadašnjem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti suvremeno opremljen. Po istom zakonu Zdravstvena stanica je stupila u sastav novosagrađenog Doma zdravlja.

Doktor Jure Grubišić je umro 21. veljače 1981. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

Kada je saznao da je dr. Jure Grubišić umro, Pavao Tijan, poznati hrvatski leksikograf i enciklopedist, koji je 1945. godine pobjegao iz Zagreba i nastanio se u Španjolskoj, napisao mu je nekrolog i objavio ga u Hrvatskoj reviji (München – Barcelona, lipanj 1981.).

U prvom dijelu tog nekrologa piše, kako je doktor Jure Grubišić u Širokom Brijegu i susjednim općinama bio omiljen i veoma cijenjen liječnik, a u drugom o njegovu patriotskom radu za vrijeme studija na Zagrebačkom sveučilištu.

Taj dio donosimo u cijelosti:

Za vrijeme svojih sveučilišnih nauka bio je član ”Domagoja”, gdje se istaknuo svojim izvanrednim sposobnostima kao delegat društva u vođenju prigovora i podržavanju doticaja s ostalim akademskim klubovima i društvima, pa su ga od milja zvali ”ministar vanjskih poslova”. Svi članovi ”Domagoja” s nestrpljenjem su jedva čekali nakon društvenih sastanaka subotom, njegove jasne, inteligentne i pouzdane izvještaje o mentalnom stanju prilika među studentima.

To je bilo koncem dvadesetih godina kada su se svi hrvatski studenti borili da im bude priznato većinsko pravo legitimnog predstavništvo svoga Sveučilišta koje je tada bilo u rukama Jugoslavena kroz Jugoslavensko akademsko potporno društvo. Borba pod vodstvom Branka Jelića završila je izlaskom hrvatskih studenata iz Jugoslavenskog akademskog potpornog društva koje je nakon toga propalo, a umjesto njega je bilo osnovano Hrvatsko akademsko potporno društvo. Toj afirmaciji hrvatstva na Zagrebačkom sveučilištu pridonio je ne u maloj mjeri i sada pokojni Jure Grubišić.

Jedna od najdužih ulica u Širokom Brijegu nosi upravo njegovo ime. Riječ je o ulici koja počinje Trga širokobrijeških žrtava, siječe Kruninu stranu, pa ide prema Domu zdravlja te završava kod zapadnog zida stadiona Pecara na spoju s Ulicom fra Didaka Buntića.

Jabuka.tv