Dragan Čović i njegovih 19 godina jeb… bosanskohercegovačkih Hrvata u mozak!

PRO Oglas

Ovih dana je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović dao “prigodni intervju” za Večernji list BiH u povodu 19 godina od njegovog izbora za predsjednika HDZ-a BiH”. Devetnaest godina!

To znači da je u Bosni i Hercegovini stasala punoljetna generacija koja na čelu stranke, za koju glasa većina Hrvata u BiH, nikad nije vidjela nikoga drugog nego vječnog Čovića. Zamislite samo taj život – rodiš se, a predsjednik HDZ-a BiH je Dragan Čović. Kreneš u školu, a predsjednik HDZ-a BiH je Čović. Dođeš do srednje škole, opet Čović. Maturiraš, i dalje Čović.

I nakon toga mladom bosanskohercegovačkom čovjeku jedino preostaje da ode raditi i živjeti u npr. Austriju ili Njemačku, ako ne želi da mu cijelu mladost i najbolje godine života obilježi Dragan Čović. Čak je i Čović u spomenutom intervjuu konstatirao da je u njegovih 19 godina na čelu HDZ-a“BiH demografski neuspješna”. Logično, jer tko bi htio rađati i odgajati djecu u državi u kojoj je jedan od glavnih političkih faktora već 19 godina, pogađate, Dragan Čović.

Iako sklon hipokriziji, frazerstvu i tome da s puno riječi kaže što manje konkretnog, Čović je bio vrlo jasan u tome što vidi kao svoj najveći uspjeh u skoro dva desetljeća na čelu HDZ BiH, a to je što je hrvatski narod danas „unatoč svim napadima na našu političku poziciju i ustavna prava, ostao nezaobilazan politički čimbenik bez kojega vlast ne postoji“. Iskren je bio: najvažnija je vlast, a u toj vlasti mora biti i Čović, na ovaj ili onaj način. “Hrvatski narod” je tu samo verbalni paravan iza kojeg se kriju osobni materijalni i politički interesi Dragana Čovića i njegovih poltrona iz HDZ-a BiH.

S obzirom na to da je riječ o intervju Večernjem listu BiH, koji funkcionira kao Čovićevo propagandno glasilo, vječni predsjednik HDZ-a BiH je morao odgovarati na neugodna pitanja poput “Vi ste se osobno susretali i s velikim izazovima, uključujući brojne pokušaje osobne diskreditacije i političke diskvalifikacije pa i sudski proces? Kako gledate na to s ove vremenske distance? Je li vrijedilo?”. Naravno da je vrijedilo, odgovorio je Čović, jer napadi su sastavni dio politike i baš zato je “osobito važno da se u ovom poslu vodite idealima i željom da zaštitite svoj narod i domovinu”.

Njegova ih biografija svjedoči: 1980-ih je bio član Saveza komunista i čak se potpisivao ćirilicom, a onda je 1994. uskočio u HDZ BiH, počeo pohoditi mise i zaboravio na ćirilicu. Usput je i naručivao Bošnjake iz HVO-ovih logora na robovski rad u tvornici Sokol. Četiri puta je završio na sudu zbog navodnih malverzacija kojima je kumovao kao dio vlasti u Federaciji BiH, od čega je tri puta oslobođen, dok je u četvrtom slučaju sve otišlo u zastaru. Kada je 2005. u sumnjivim izborima za predsjednika stranke došao na čelo HDZ-a BiH, ubrzo je izbacio svoje unutarstranačke kritičare. U međuvremenu je izgradio i hacijendu pored Mostara, zbog koje je čak i skrenut tok rijeke Radobolje.

U materijalnom smislu Čović je sigurno među potkoženijim ljudima u BiH, iako je očito da svu svoju imovinu nije mogao steći sa službenom plaćom koju je primao na različitim funkcijama. Kada je riječ o (tuđim) parama, Čović tu nema skrupula, on je bez problema zaratio i s Amerikancima zbog Južne interkonekcije. O savezništvu s notornim Dodikom je sve poznato, šteta više trošiti riječi na tu svinjariju. Ali tu je specijalno izrađeni grb obitelji Čović – na kojem se ističu zlatni lav, mač i šahovnica – kojim se Dragan pohvalio na raskošnoj proslavi rođendana 2021. godine. Da ne bi slučajno nekome i dalje bilo nejasno kako Čović sebe vidi kao feudalno plemstvo, a Hrvate u BiH kao svoje kmetove.

Eto to su ideali Dragana Čovića: oportunizam, karijerizam, prevrtljivost, punjenje vlastitih džepova, častohleplje – ne zaboravimo ni skandaloznu dodjelu počasnog doktorata na Zagrebačkom sveučilištu – i vlast. Stvarno treba biti teška budala i poslije 19 godina Dragana Čovića na čelu HDZ-a BiH misliti kako je njemu iole stalo do Hrvata u BiH.

O odlasku sa čela stranke ne razmišlja, kako je otkrio u “prigodnom intervjuu”. Tj. Čović kaže da “već duže vrijeme radi na ohrabrivanju mlađih kadrova kako bi bili spremni preuzeti vođenje politika našega naroda kada dođe trenutak za to”. A taj trenutak će doći, ako je suditi po tome koliko Čović voli vlast i moć, nekad u vrijeme njegove sahrane. Osim ako se tada ne javi neka vidjelica iz Međugorja s Čovićevom porukom iz vječnih lovišta u kojoj oglašava da će biti prvi zagrobni predsjednik HDZ-a BiH. S obzirom na to da je kadrovski izmislio jednog Marinka Čavaru, kao paradigmatski primjer poslušnika kakvima je danas napučen HDZ, ne treba biti previše iznenađen ako takav posthumni manevar bude uspješan.

Uostalom, ako već duže vrijeme radi na ohrabrivanju mlađih kadrova, a njih nema ni da ih tražiš povećalom, onda to radi loše. Ili možda 67-godišnji Čović, očito zreo za penziju, misli da je 62-godišnja Borjana Krišto mlađi kadar?

O tome koliko je Čović kadrovski devastirao sam HDZ i kako se odnosi prema toj stranci najbolje ilustrira kada odete na njihove službene stranice i pogledate što piše u rubrici “Povijest stranke”. Tamo povijest HDZ-a započinje 1990., a završava 2006. i 2007. godinom. Nakon toga nema ničega, jer dolazak Čovića na poziciju predsjednika predstavlja svojevrsni “kraj povijesti”. Dalje od toga i bolje od toga je Čovićevom HDZ-u bukvalno nezamislivo.

To što među Hrvatima u BiH u 19 godina njegovog predsjednikovanja HDZ-om pluralizma i demokracije ima otprilike kao pod Staljinom, Čović naravno uvijek stavlja drugima na leđa. Izborni zakon, ovo, ono. Nema sumnje da mu je u tome kroz godine svesrdno pomagao Komšić, ali i da je Čović preko uspostave Hrvatskog narodnog sabora de facto uništio bilo kakvu opoziciju koja bi ugrozila njegovu poziciju.

Zato u “prigodnom intervjuu” može izjaviti da “demokratizacija unutar hrvatskog nacionalnog bića nije i ne može biti problem”. Pa kako bi demokratizacija bila problem kad ne postoji i kad je Čovićkroz svoje klijentelističke mreže učinio sve da je dugotrajno onemogući?

Čović je odavno pročitana knjiga, ali je i dalje tu. Može mu se. Životi ljudi u BiH ovise o njegovim interesima i kombinacijama, a tako će biti, po svemu sudeći, i sljedećih 19 godina. Pa ćemo nekad 2043. u Večernjem listu BiH moći pročitati još jedan “prigodni intervju” sa Čovićem u kojem će se vječni Dragan pohvaliti da uživa potpunu podršku svih 10.000 Hrvata koji još žive u BiH i rade kao njegovi kmetovi.

Srećom, biologija bi mu dotad trebala onemogućiti da konzumira ius primae noctis, ali mu utjeha može biti da je u svojim desetljećima na čelu HDZ-a BiH izjebao bosanskohercegovačke Hrvate u mozak kao nitko drugi.

Gordan Duhaček / Valterportal.ba

Vaš komentar

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO

Protected by Security by CleanTalk