Pravi egzodus stanovništva, u prvom redu mladih, doživio je Ljubuški početkom 20 st., a o tome više piše dr. Ante Čuvalo i na današnji dan (05. ožujka) 2012. godine prezentira ove podatke. Takvom iseljeničkom valu, vjerojatno, nema pandana u cijeloj BiH.
U nizu podataka i imena koje donosi objavljena knjiga “Iseljeništvo općine Ljubuški” razvidno je da je od 1902. do kolovoza 1914. u Ameriku ušlo 2240 žitelja ove općine. Bolju budućnost tražili su mladi – prosječna starost im je bila manja od 23 godine, te neoženjeni 71,5 posto.
S kakvim su se problemima susretali može se naslutiti iz podatka da je čak 56,4 posto bilo nepismenih. Najviše ljudi iselilo je 1907. – čak 406, slijede 1910. s 303 itd. Sve kasnije migracije, bolesti i stradanja, a bilo ih je posebice nakon dva svjetska rata, ne mogu se usporediti s tim brojkama.
Tako je primjerice iz naselja Grabovnik koje je 1910. imalo 407 stanovnika za 12 godina iselilo 107 (101 muškarac) žitelja, što je četvrtina stanovništva. Slijede Grab 242 (232), od 945 stanovnika, pa Klobuk 313 (304), što je više od 20 posto stanovništva, 1479. godine 1910. Najbrojniji među iseljenicima (323) bili su s područja Ljubuškog, među njima 264 Hrvata, a 59 Bošnjaka, ali to je manje od 10 posto stanovništva, 3297. Među iseljenima 95,9 posto bili su muškarci. Ljubušake koji su zbog teškog života hrlili u Ameriku tamo nisu čekali med i mlijeko, nego rudnici, tvornice, tuneli, kanali, građevine…
Najviše Ljubušaka 1257 stiglo je u saveznu državu New York, a što su radili ilustriraju imena gradova Cementon 183, Alsen 530 gdje su bile velike tvornice cementa te grad New York 467… Rijetki sačuvani nadgrobni spomenici svjedoče da su zbog teškog rada i loših uvjeta umirali mladi, nerijetko već s tridesetak godina!?
“Premda su puno od sebe dali, u Americi se rijetko o njima piše. Zaboravljeni su. U puno slučajeva čak njihova unučad i praunučad znaju malo ili ništa o njima” – zaključuje na kraju autor poglavlja knjige dr. Ante Čuvalo.
OTPOR.Media
