Vrlo je jednostavno, nema nikakve belosvetske zavere, Bosna i Hercegovina je zaogrnuta značenjem broja ČETIRI (4) tri naroda + građani, ČETIRI administrativna područja (HercegBosna – Federacija – Republika Srpska -Distrikt Brčko), ČETIRI stolna grada (Široki-Sarajevo – BanjaLuka – WestMostar), 4 jezika, 4 kulture, 4 istine, 4 zaraćene, službene, politike… Zabrana je da se 4 Mostarca okupe… Izazivaju opću opasnost… Kako se ne bi našla izvan matice, matica akademika, odlučila je tiskati – izdati -predstaviti svoj ovodobni književni pothvat – ČETVOROKNJIGU! Dakako,s jednom velikom manjkavošću, ne u TREĆEM entitetu-Hrvatskoj Republici HercegBosni…
Kako bi taj izdavački pothvat moga da bude, početak jednog prelijepog književnog doba ovodobne matice akademika, pokrenuo sam svoje sitne sive stanice, radoznao da saznam o literarnoj formi – ČETVOROKNJIGA? Pokušavajući dobiti odgovor na tu ekskluzivnu, lidersku, izdavačku djelatnost, usudio sam se zvati : 4 akademije i njihova 4 razreda književnosti i jezika, zvao sam 4 izdavačke kuće, zvao 4cu najeminentnijih književnika i 4cu publicista pitajući: znaju li ili jesu li bar čuli – što je to ČETVOROKNJIGA? Nitko mi nije pružio točan odgovor! Od tog trenutka značenje broja 4 u Bosni i Hercegovini, kod Hrvatskog, akademskog roda, dobiva magičnu domenu, koju je do sada imao TREĆI entitet!
Akademskim jezikom rečeno: narode naš umjesto TREĆEG entiteta Hrvatske Republike HercegBosne, naša ponuda Vama je ČETVOROKNJIGA… Tko ne kupi i ne pročita, neka nestane… Kako Vas trenutno nije više od 285000 tisuća duša… Očekivati je da se razgrabi…
Vjerujem kako će ovaj, akademikov, senzacionalni književni pothvat, nakon, onog iz devedesetih – pokretnog: nacionalno – kulturnog spomenika ŠLEPERA, na tisuće promatrača kladionicama, zatrpanog Marula… imati veliki utjecaj na kulturno – umjetničko stvaralaštvo kod Hrvata! Čvrsto držim, kako će i čitateljima a pogotovo stručnoj kritici, takav ekskluzivno subjektivistički naslov, činiti prilično nejasnim i nerazumljivim? Naime, nemojte misliti kako sam stao u obranu ČETVOROKNJIGE… Nego, želim reći, kako pompezno predstavljanje pisca i njegova djela, ne znači da ga odmah morate prozvati pretjerano značajnim ili ukusnim, niti čatalaćki pitkim, samo zato, što je akademik! Naime, da li Vam je poznato, u cijelom kulturno – povijesnom kontekstu izdavaštva, tko je još posegnuo za ekskluzivnim naslovom ČETVOROKNJIGA?
Iznenadilo bi Vas/me, ako bi netko iz recentno publicističke kritike, uspio pronaći odgovarajuće riječi, s kojima bi nam otkrio veleumnu vrijednost ČETVOROKNJIGE? Stoga, kako drugačije, i na najbanalniji način, nego stručno – književnim metodama označiti, neko djelo vrijednim, ne samo čitalačke pozornosti… Npr: Ima li loših pisaca? Pišu sasvim normalno, bez gramatičkih grešaka, a ne kao ja, u svoj svojoj jezičkoj skromnosti. Pišu malograđanski banalno, upravo politički uzorno i sve što napišu, u smislu je pozitivnog i bezgrješnog stava i političkog i mentalno higijenskog djelovanja trenutne vlasti! Poput kakve političko publicističke pišaline, koja samo otiče iz korica… Ipak ne uspijevajući izazvati pozornost, usprkos ekskluzivitetu naslova tvrdog kožnog uveza. Jesu li porosili akademika, skupa s matičinim patuljcima…Uglavnom, i, oni kao i ja, borimo se s mlazom te natipkane pišaline… Češće sam s urologom na konzultacijama, nego s knjigom u ruci…. Čvrsto držim, kako hrvatski ljubitelji književnosti, ostadoše uzvišeni… Izvan dometa akademikovog ekskluzivnog ČETVOROKNJIŠKOG mlaza…
Prošlost u prošlosti, za budućnost ništa, čak i ako želi učiniti nešto takvo, akademiku ostaje jedino, da odobrovolji advokata za matičinu kulturu, da izda ALMANAH – zbornik pisanija… Pošto ČETVOROKNJIGA?
Hrvatin Tomašević / OTPOR.Media
