Južnoafrički fotograf po imenu Kevin Carter zabilježio jednu od najpotresnijih fotografija koju je svijet vidio, i za nju dobio Pulicerovu nagradu, najveće priznanje koje jedan novinar može dobiti…
Ipak, njegov život se završio tragično, a velikog udjela u tome imala je priča o nastanku spomenute fotografije…
U ožujku 1993.godine, Karter je sa konvojem UN doputovao u Sudan… dok su humanitarci djelili pomoć i hranu, on je vrijeme iskoristio da obiđe okolinu…
Nekoliko stotina metara od humanitarnog centra, naišao je na zastrašujući prizor…
Izgladnjela djevojčica, na izmaku snage puzala je u pokušaju da dođe do mjesta gdje se djelila hrana, a koje je bilo na svega 5 minuta hoda… nekoliko metara dalje stajao je lešinar, koji je mirno promatra situaciju i jednostavno čekao da dijete umre…
Karter je fotografirao ovaj užasavajući prizor, okrenuo se i vratio u centar… slijedio je uputstva koja je dobio od humanitaraca, da ne smije dodirivati djecu zbog opasnosti od brojnih zaraza…
Je li se djevojčica domogne spasiti, nije poznato…
U lipnju 1994.godine izvršio je samoubojstvo… u oproštajnoj poruci je pisalo – “Žao mi je, veoma mi je žao… bol koji sam osjetio u ovozemaljskom životu prevazišao je radosti… progone me stravična sjećanja na izgladnjelu i ranjenu djecu…”
Osim spomenute fotografije, Carter je zabilježio još neke, a koje su na kraju dočarele surovost i okrutnost “ljudskog” svijeta što je u svojoj oproštajnoj poruci napisao:
