Dodjela priznanja umirovljenom generalu HV-a Rahimu Ademiju za najbolju knjigu “Samo istina”, tog 5. listopada nije održana u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu, kako je unaprijed najavljeno u medijima, već u knjižnici Bogdana Ogrizovića, piše Večernji.hr.

Riječ je obratu koji se dogodio uoči dodjele, nakon sastanka održanog u toj udruzi koja okuplja visoke časnike iz Domovinskog rata, kada nakon glasanja taj prijedlog ustupanja prostorije HGZ-a nije prihvaćen te je general Ademi bio prisiljen pronaći novu lokaciju za dodjelu priznanja Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata ’91. koja je Ademijevu knjigu, objavljenu u izdanju Večernjeg lista, proglasio za najbolju na temu Domovinskog rata u konkurenciji 16 naslova.

Upravo takva odluku Hrvatskog generalskog zbora bila je okidač za odluku generala Ademija da napusti članstvo udruge, a tekst njegove ostavke donosimo u cijelosti.

“Relativno dugo sam bio uvjeren da je Hrvatski generalski zbor (HGZ) časna i uzorna udruga, tim prije što je dio njenih članova bio upravo takav, ali kako sam naivno vjerovao da će svi koji su znali tko sam i kakav je bio moj doprinos tijekom Domovinskog rata govoriti i svjedočiti na sudu samo i isključivo istinu kad su me lažno optužili prvo na Haaškom sudu, a zatim i na hrvatskim sudovima, tako sam naivno vjerovao da su svi hrvatski generali to što bi i trebali biti. Pogriješio sam! Kako svugdje nema bistre vode, tako nema ni u toj udruzi.

Ja se nikada nisam bavio politikom, nego se politika bavila sa mnom pa tako smatram da ni HGZ ne smije biti politiziran. HGZ-u je posve svejedno što ih napušta jedan po jedan član, a ako je tako, onda će ih napustiti još jedan, tj. moja malenkost. Više mi i nije stalo što misle pojedinci jer mi je važnije što o meni, prije svih, misle i govore hrvatski vojnici, časnici i dočasnici s kojima sam ratovao u tijeku cijelog Domovinskog rata.

A vrhunac mog nezadovoljstva i okidač da napustim HGZ je sastanak Upravnog odbora HGZ-a gdje su zabranili da mi se u prostorijama udruge uruči Velika zlatna plaketa “Bili smo prvi kad je trebalo” koju mi je dodijelila Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata ’91. (UHBDR ’91.) u suradnji s drugim udrugama proizišlim iz Domovinskog rata, iako je već bilo dogovoreno da to bude 5. listopada 2022. u 11 sati.

Ovakvom odlukom su me duboko uvrijedili, ponizili i postupili kao da sam četnički general. Pa gospodo moja, nije prostor HGZ-a privatna svojina, pa i ja imam pravo kao član koristiti ga jednom u životu. Umjesto da im bude drago da njihov član dobije tu veliku nagradu, istu večer je netko iz Upravnog odbora dao portalima lažu vijest “kako je general Ademi tražio promociju svoje knjige od HGZ-a” što je laž jer ja to nikada od njih nisam tražio.

Na kraju poručujem dijelu onih koji su ostali u toj udruzi da im neću podilaziti kao što nisam nikada nikome. Nadam se da će ih ipak biti barem malo sram što su tako nisko pali i što ih napušta jedan pošteni ratni general. A ja napuštam ovo društvo i nije mi žao. Časnim pojedincima i mojim prijateljima iz HGZ-a ću se javljati na drugim mjestima”, navodi umirovljeni general Rahim Ademi u tekstu svoje ostavke na članstvo u Hrvatskom generalskom zboru.

Za komentar smo najprije zamolili dopredsjednika HGZ-a Ljubu Ćesića Rojsa koji nije bio iznenađen Ademijevom odlukom.

-To sam i najavio na Upravnom odboru udruge gdje sam rekao da ćemo našim brzopletim potezom izgubiti jednog dobrog člana, na što su se neki članovi cinično nasmijali i mene je to zgrozilo. Ademi je bio i ostao moj prijatelj, za mene je junak, i ja ga se nikada odreći neću: puno smo godina proveli na terenu, skupa s generalom Gotovinom. Da naš član Ademi i bivši dopredsjednik udruge ne može koristiti naše prostorije, to ne razumijem, jer smo je ih davali na korištenje i ljudima koji nisu naši članovi. Žao mi je zbog svega, to nam nije trebalo, ali poštujem Ademijevu odluku jer nema što tražiti u udruzi ako ga se bojkotira – kazao je general Rojs, dodajući kako je dodjela nagrade na kraju održana u odličnoj atmosferi pred 60-ak ljudi i ako je netko imao nakanu osujetiti dodjelu, to mu nije pošlo za rukom. – Njegova knjiga o Domovinskom ratu sasvim sigurno se mnogima nije dopala, ali tko nas priječi da mi pišemo vlastite istine – zaključio je.

Za razliku od svog suborca i prijatelja Rojsa, predsjednik HGZ-a Marinko Krešić ostao je iznenađen našom informacijom o ostavci generala Ademija jer za nju nije znao, no istodobno nas je iznenadio svojom izjavom o spornom događaju.

-Članovi Upravnog odbora koji su glasali o ustupanju prostorija nisu bili protiv Ademija nego protiv osobe koja je osuđena na tri godine zbog silovanja maloljetnice, a riječ je o Mladenu Pavkoviću, predsjedniku te udruge koja dodjeljuje nagradu. Rojs i ja glasali smo “za”, devet članova Odbora glasalo je protiv, dok su petorica bili suzdržani. Dakle, glasalo se protiv Pavkovića, a ne protiv Ademija jer članovi nisu željeli da takav čovjek dolazi u naše prostorije niti ćemo mu to ikada dopustiti. Da je netko drugi dodjeljivao nagradu, ne bi je odbili. I to je pravi razlog: ni sadržaj knjige ni dodjela nagrade nego tko ju dodjeljuje. Istina, knjiga je jednim dijelom napravila podjelu među braniteljima, u što ne ulazim jer to nije stvarni razlog odbijenice, uostalom, osobno sam bio na tri Ademijeve promocije, zašto bih ja bio protiv – kazao je general Krešić, dodajući kako dodjeli nagrade na drugoj lokaciji nije nazočio zbog zaraze koronom u obitelji.

Potom smo kontaktirali generala Ademija, koji tvrdi kako to što govori predsjednik udruge nije točno.

-Nije razlog Pavković nego ja i moja knjiga, jer je vođena rasprava o tome što sam pisao istinu o pojedinim generalima i to pojedincima smeta, primjerice Tomičiću, članu Upravnog odbora HGZ koji je bio lažni svjedok na mom suđenju i to piše u knjizi. Kako im do sada nije smetao Pavković jer se nagrada dodjeljuje već 15 godina, zašto do sada nisu reagirali već su bili prisutni na dodjeli te nagrade ranije – pita general Ademi, s kojim se i general Rojs u potpunosti slaže, govoreći kako je Mladen Pavković samo izlika i kako je cijeli “slučaj Ademi” velika sramota za Hrvatski generalski zbor.

Večernji^.hr