Hrvatsku domoljubnu javnost je jako uznemirila vijest kako su Generali iz Domovinskog rata Ante Gotovina, Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Davor Domazet Lošo od predsjednika Milanovića zatražili pomilovanje Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, bivših obavještajaca jugoslavenske tajne policije UDBA-e a sve po zahtjevu odvjetnika Ante Nobila odavno poznatog „Udboljupca“ i to još iz vremena suđenja ostarjelog bivšeg Ministra unutarnjih poslova NDH Andrije Artukovića.

Vidljivo je kako je među potpisnicima bio i general Krešimir Ćosić koji je svoj potpis povukao. Isti potez je napravio i Marinko Krešić a sve iz razloga što ih ogroman dio hrvatske javnosti sada označava kao Jude.

Podsjetimo, u pismu koje su potpisali generali, od predsjednika Zorana Milanovića su oni tražili pomilovanje za Mustača i Perkovića zbog njihovih zasluga u uspostavi Republike Hrvatske i doprinosa u Domovinskom ratu.

“Dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust. Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom.

Zato vas, gospodine predsjedniče, molimo da vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vaših zakonskih i ustavnih ovlasti”, navode generali u pismu.

Pismo hrvatskih generala je izazvalo šok i nevjericu među hrvatskim domoljubnim i katoličkim pukom, a poglavito među bojovnicima HV-e i HVO-a na čijem čelu su bili spomenuti hrvatski generali u koje su se (barem u neke od njih) branitelji kleli i vjerovali im u svemu te su u sinergiji domoljubnog i katoličkog naboja izvojevali veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu nad znatno nadmoćnijim neprijateljem u vojnoj tehnici.

Da ne govorimo koji šok je navedeno pismo izazvalo među našom dijasporom i živućim potomcima Hrvata koji su upravo od ruke navedenog zločinačkog udbaškog dvojca izgubili život, na izrazito svirep način, koji su nakon II svjetskog rata zatvarani, mučeni i ubijani u zloglasnim komunističkim kazamatima diljem zločinačke SFRJ, koji su šikanirani, vrijeđani, diskriminirani i ponižavani na višestruke načine samo zato što su vjerovali u svoju vječnu i nikad prežaljenu NDH, vjekovni san hrvatskog naroda za samostalnošću i suverenošću, koje se stide samo oni koji nisu stoljećima snivali hrvatski san o slobodi hrvatskog naroda od svih osvajača i agresora, NDH koja je čisti znak jednakosti s današnjom suverenom i samostalnom RH izvojevanom u Domovinskom ratu protiv iste zločinačke i krvave zvijezde petokrake čiji su predstavnici pravomoćno osuđeni Mustač i Perković čije se pomilovanje sada traži.

Razmišljajući o potpisnicima tog pisma u kojemu se traži pomilovanje navedenog zločinačkog dvojca ne možemo se oteti dojmu kako je dobar dio tih potpisnika, hrvatskih generala u određenom dealu s klaunom s Pantovčaka s kojim se dobar dio njih privatno druži, po jadranskoj obali, u privatnim aranžmanima, u određenim prigodama, na kojima razmjenjuju „nježnosti“ začinjene litrima najskupocijenijih whiskyja, ili pak nečim što se konzumira ispod ili na samom stolu, od čega se bespovratno uništavaju ćelije mozga.

S druge strane čovjek ne može a da se ne zapita tko je zapravo General Čermak koji se enormno obogatio u Domovinskom ratu, koji je oslobođen na sudu u Haagu, i koji je svoje bogatstvo najmanje utrostručio nakon Domovinskog rata a kao nepoznata činjenica stoji koliko je dana ili sati taj isti General proveo na I-crti bojišnice zajedno s bojovnicima kojima je preko drugih zaslužnijih generala bio nadređen i zapovijedao.

Što se tiče Generala Ante Gotovine čije su zasluge u Domovinskom ratu nemjerljive jer je pokazao nevjerojatan karakter rođenog vođe kojeg su se svi bojali pa čak i Generali potpisnici famoznog pisma u kojemu traže oslobađanje zločinačkog dvojca, kod njega je znakovita tajanstvena šutnja nakon oslobađanja iz Haaga. On, je naime nakon puštanja na slobodu zašutio i osnovao unosan posao uzgoja tune od kojeg jako dobro i lagodno živi. Pojavi se s vremena na vrijeme na određenim prigodama i poziva na mir, te okretanje novom životu u kojemu nema mjesta uspomenama iz rata, mržnji, kao da ima savjetnika samoga papu, zaboravljajući pri tome kako istinski branitelji moraju ratovati dok su živi jer u njima borba protiv svake vrste nepravde nikada ne prestaje, a nepravda koja se čini danas upravo njegovim bojovnicima kojima je bio nadređen u vrijeme Domovinskog rata postala je neizdržljiva jer veliki dio njih govori kako je “rat je bio bolji.“

Što se tiče Generala Rojsa ta odavno je poznata činjenica kako je on bio vozač koji se u vrijeme Domovinskog rata zatekao na određenom mjestu u određeno vrijeme uz Ministra obrane Gojka Šuška i Predsjednika dr. Franju Tuđmana, njima se šlepao, i preživio zahvaljujući stjecaju određenih okolnosti i danas zahvaljujući svom šlepanju uz navedene Šuška i Tuđmana, upoznao je druge generale s kojima je obilazio ratišta, i zahvaljujući hercegovačkoj promućurnosti i kapitalu kojeg mu nije nedostajalo osnovao Rojs inženjeriju koja je diljem RH i Hercegovine pravila putove da bi se taj projekt srušio kao kula od karata u kojemu su te jadne karte pale na pod ponižene, ostavljene i zgažene, koje su pokušale putem suda dobiti svoja zakonska prava na plaće, uplate doprinosa no, sve su izgubile na sudovima RH pa čak i u Strasbourgu, dok se Rojs okrenuo politici i uživanju u Generalskoj mirovini, te druženjima u tzv. “Generalskom zboru“ koji nije ništa dobroga učinio istinskim braniteljima a sve iz razloga što su od svog osnutka bili podguzne muhe ili rektalni alpinisti stranke HDZ u koju se svi generali tog famoznog “generalskog zbora“ kunu bez obzira na neprijeporne činjenice koje tu stranku diskreditiraju u očima običnog hrvatskog puka.

O “poklopcu svakom loncu“, klaunu s Pantovčaka, kralju apsurda i dvosmislenih izraza, kukavice i dezertera, šlepatora u generalska društva, svađalice bez premca, pravnog, ideološkog pa čak i biološkog slijednika najgoreg sustava u povijesti čovječanstva komunizma, Zorana Milanovića, on je zahvaljujući izdajicama roda hrvatskog od kojih valja izdvojiti Miroslava Škoru došao na Pantovčak, a sada se opet zahvaljujući izdajicama u generalskim i braniteljskim redovima kojima i šakom i kapom dijeli bezvrijednu željezariju na njihova pokvarena prsa, želi dočepati drugog predsjedničkog mandata premda je on autor i inicijator lex Perković u kojemu je ne perfidan način pokušao zabraniti izručivanje Njemačkoj navedenog zločinačkog dvojca Mustača i Perkovića .

Eventualnim pomilovanjem osuđenih udbaških zločinaca uz blagoslov grupe hrvatskih generala, zapravo bi bio blagoslovljen njegov „Lex Perković“, zakon koji se na najgrublji suludi i morbidan način pokušao izrugati i oduprijeti uređenom Njemačkom pravosuđu čime je osramotio Hrvatsku u širim međunarodnim krugovima.

Ukoliko hrvatski generali uspiju u svom podmuklom činu ishoditi oslobađanje navedenog zločinačkog udbaškog dvojca hoćemo li ikada saznati tko je organizirao, naložio i izveo ubojstvo hrvatskog mučenika Mire Barešića? Što ćemo s hrvatskim domoljubima Paradžikom, Pavlovićem ili Kraljevićem?

Kako to da navedeni hrvatski generali nisu rekli niti jednu riječ za oslobađanje hrvatskih generala Đure Dečaka i Tomislava Merčepa i Mirka Norca koji su nevini ležali u hrvatskim zatvorima a koje su procesuirali i osudili upravo oni koji se kriju iza stranke HDZ u koju se kunu?

Kako to da se nisu niti jednom upitali kako je moguće da trenutni Predsjednik RH kojemu pišu pismo za oslobađanje zločinačkog udbaškog dvojca iz zatvora na obljetnici Bljeska u Okučanima tu obljetnicu napušta zbog starohrvatskog pozdrava ZDS dok u Jasenovcu ploču HOS-a na kojoj je kao zaštitni znak ZDS naziva „TO“ i govori „bacite to negdje“ u čemu ga navedeni hrvatski generali tetoše a poglavito vodeća vedeta tog tzv. “generalskog zbora “Pavao Miljevac, čime se svi skupa izruguju žrtvama koje su hosovci pod tim znakom dali u obrani Hrvatske počevši od Željka Manjkasa Crvenkape te francuskog državljanina Jean Michela Nicoliera.

Nisu li oni dali svoje živote za Hrvatsku, dok se udbaška mafija enormno bogatila na jaslama ratnog profiterstva, a danas ih generalski smušenjaci ističu kao najveće zaslužnike u Domovinskom ratu i pomažu „branitelju“ Milanoviću da bude najveća Hrvatina?

Miško Kovač u jednoj pjesmi pjeva: “Grobovi im nikad oprostiti ne mogu…..“ te bi se stihovi te pjesme idealno uklopili u izdaju hrvatskih generala Juda od kojih neki već odustaju od traženja oslobađanja zločinačkog udbaškog dvojca, premda nad njihovim glavama već visi Damaklov mač izdaje.

Čuveni talijanski pisac Dante Alighieri je napisao djelo Pakao u kojemu taj pakao ima oblik lijevka u čije samo dno je stavio izdajice kao najveće zlo ljudskog roda, a svojim pismom hrvatski generali su zapravo sebi osigurali mjesto u najdubljem dnu tog lijevka, iz kojeg će se teško iskobeljati bez obzira na svoje nemušte i jalove pokušaje suočeni s bezrezervnom osudom domoljubne hrvatske javnosti.

„Džaba su krečili“ kako to kaže jedna bosanska poslovica.

Na Križu svoje muke Sin Božji vapije: “Oprosti im Oče jer ne znaju što čine!“ Ta zar nije hrvatski jadni napaćeni puk stoljećima opraštao i zaboravljao, i uvijek je dobro praštati i zaboravljati zlo koje mu je učinjeno. No, svaki čovjek ovoga svijeta mora sukladno ljudskim zakonima odgovarati za zla koje je načinio, kako bi se zadovoljila ovozemaljska pravda, dok će na onu pravdu koja nas čeka u krilu našega Gospodina svaki čovjek odgovarati na zadnjem najpravednijem sudu. Stoga je jako nepravedno neke ljude tretirati jednakijim od drugih a jalovi pokušaj hrvatskih generala za oslobađanje zločinačkog udbaškog dvojca je upravo taj pokušaj.

Vlado Marušić / OTPOR^.Media