Hercegovci su ostali bez ‘svog čovika’ u Zagrebu

PRO Oglas

Najpoznatiji i najutjecajniji Hercegovac u Hrvatskoj, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, preminuo je u noći sa subote na nedjelju od posljedica srčanog udara, u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh. Bandiću je pozlilo u jednom zagrebačkom restoranu, ali ni nakon žurne intervencije liječnika i hitne pomoći te reanimacije, 66-godišnji zagrebački gradonačelnik tu životnu bitku ipak nije uspio dobiti.

O smrti Milana Bandića, koji je i često nazivan “kontroverznim”, izvjestili su svi mediji u regiji, a posebno je odjeknula u njegovom hercegovakom kraju u općini Grude – rodnom mjestu Pogana Vlaka, gdje je živjela njegova majka, kao i u Cerovu Docu gdje je sagradio kuću.

Pragmatičnom Bandiću, uvijek spremnom pomoći svojim zemljacima, oni su praštali i njegovu “crvenu knjižicu”, članstvo u SDP-u, česti populizam i političko “očijukanje” od krajnje lijevih do desnih, a on je njima bio uvijek spreman pomoći. Nakon smrti Milana Bandića mnogi Hercegovci kažu da su izgubili “svoga najvažnijeg čovjeka u Zagrebu”. To je uistinu veliki gubitak oslonca u Zagrebu za mnoge Hercegovce jer je Bandić u Hercegovini bio jači i od samog “sestrinskog” HDZ-a, bio je čovjek koji je mogao biti sve, zastupati sve, raditi sve – po potrebi i za cilj, piše portal Dnevni.ba.

“Viralno” puzanje u čarapama po ledu

U prosincu 2009. godine, kada tremin ‘viralan’ još nije bio u primjeni, Bandić je – bio viralan. Tko se još ne sjeća njegovog polaganja vijenaca na snijegu i ledu, padanja, ustajanja, pokušaja i konačno puzanja sa vijencem u čarapama? On je tada bio predsjednički kandidat te je u okviru kampanje posjetio Brčko, Orašje i Domaljevac u Bosanskoj Posavini.

Unatoč snijegu, u svim mjestima dočekao ga je velik broj ljudi koji su ga došli podržati. U mjestu Dubrave kod Brčkog, Bandić je krenuo odati počast na spomen obilježju palim borcima 108. HVO brigade polaganjem vijenca i paljenjem svijeća. Mramorna ploča oko spomenika bila je prekrivena ledom premda su je domaćini prije Bandićevog dolaska posuli solju.

Kako bi se lakše popeo uzbrdo po dubokom snijegu, Bandić je izuo cipele i u čarapama nastavio koračati po ledu. Zatim se poskliznuo i pao na stražnjicu. To ga nije spriječilo pa je na koljenima otpuzao do spomenika. Prvi mu je u pomoć pritekao Ivica Filipović, jedan od zapovjednika 108. brigade, a Bandić mu je odgovorio: ‘Neka, neka! Daj sviću’. Klečeći je došao do spomenika i položio vijenac. Bandić je nakon Dubrave otišao u Orašje kao da se ništa nije dogodilo. U središtu grada kod Spomenika poginulim braniteljima također je položio vijenac, a u razgovoru s mještanima je rekao kako se u Dubravama odlučio klečeći odnijeti vijenac do spomenika, a ne da ga samo onako baci.

“To je daleko manja žrtva od one koju su za svoju grudu dali branitelji Posavine”, rekao je tada Bandić koji je naklonost Posavljaka priskrbio i financiranjem obnove njihovih porušenih kuća, kao i brojnih drugih hrvatksih mjesta diljem BiH.

Na tim predsjedničkim izborima pokazalo se da je Milan Bandić u Hercegovini bio jači i od samog “sestrinskog” HDZ-a. Naime, prisjetimo se da je upravo snažna potpora glasača, ovog bivšeg SDP-ovca omogućila drugi krug izbora s Ivom Josipovićem. Tada je dijaspora okrenula leđa HDZ-ovom kandidatu Andriji Hebrangu kojeg je jedini otvoreno podržao jedino HDZ 1990 te je neslavno prošao što se tiče glasača iz BIH.

Bandić, Bušić i Tito

I danas je pitanje kako to da Hrvati u BiH, ponajprije Hercegovci, nisu podržali kandidata sestrinske stranke, “bezličnog” Hebranga, i da su se odlučili za “svoje gore list” Milana Bandića, bivšeg “crvenog” SDP-ovca, koji je na reveru znao ponijeti i bedž, među njima omraženog, Josipa Broza Tita?

Upravo uz ovakav jedan bedž dovodi se i Bandićeva epizoda sa Zvonkom Bušićem Taikom iz Gorice u Posušju, hrvatskim političkim aktivistom i jednim u skupini otmičara putničkoga zrakoplova sa 76 putnika, na letu od New Yorka do Chicaga, u rujnu 1976. godine. Bušić je, da podsjetimo, zbog te otmice zrakoplova i pogibije policajca prigodom deaktivacije bombe koju je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice 21. srpnja 1977. godine u Americi osuđen na doživotni zatvor, a pomilovan u srpnju 2008. godine, nakon čega se vratio u Hrvatsku, a u rujnu 2013. počinio samoubojstvo.

Naime, Bandić, zagrebački gradonačelnik, je na 6. susretima lige antifašista jugoistočne Europe, održanom za zagrebačkom Bundeku nosio bedž s likom Josipa Broza Tita. Nekoliko dana nakon toga u Udbini se obilježavao Dan hrvatskih mučenika na kojoj su nazočili i Bandić i Bušić a i, kako su potvrdili brojni svjedoci, Bušić nije želio pružiti ruku Bandiću, upravo mu spočitavajući Titov bedž. Dan nakon ovog susreta Bušić je izvršio samoubojstvo.

Sve brojnije afere i optužnice

Čak šest puta Milan Bandić je izabiran za prvog čovjeka Zagreba, od čega tri puta izravno – 2009., 2013., i 2017. godine – pamte se poštapalice kako Hercegovci biraju gradonačelnika Zagreba, aludirajući na brojne Hrvate iz Hercegovine koji žive i rade u Zagrebu. Dugogodišnje upravljanje Zagrebom, između ostaloga, rezultirale su i brojnim podignutim istragama i optužnicama.

Prva istraga USKOK-a pokrenuta je 2013. godine, a u međuvremenu su Bandić i njegovi suradnici optuženi u čak 13 optužnica i na sudu se vodi nekoliko sudskih postupaka kojima su predmet zlouporabe zagrebačkog gradonačelnika i njegovih suradnika.

Afere Agram zbog koje je 2014. bio i uhićen te mjesec dana proveo u Remetincu, GUP, Nadstrešnice, Štandovi, Čistoća, Cibona, Pročistač, Bundekfest, Struja, Suhi Led, samo su neke od aktualnih pravosudnih postupaka, dok je posljednja koju je USKOK otvorio i još je u fazi izvida ona vezana uz gradnju sljemenske žičare. Sve te afere njegovom smrću najvjerojatnije će biti će obustavljene.

Nakon puštanja iz pritvora u Remetincu, Bandić je, u svom stilu, izjavio: “Svatko tko u hrvatskoj politici nešto vrijedi, bio je najmanje tri mjeseca u zatvoru”.

Sarajevo mu prvo uručilo, pa oduzelo titulu počasnog građanina

Samo čovjek poput Bandića je mogao “iznijeti” opoziv odluke o imenovanju počasnog građanina Sarajeva i to nakon što je izjavio kako se nada da će BiH uskoro biti sastavljena od tri entiteta, što je izazvalo žestoke reakcije u u BiH, pretežito Bošnjaka, a pogotovo članova Gradskog vijeća Sarajeva koji su ga samo mjesec dana prije te izjave imenovali počasnim građaninom glavnog grada BiH. Nakon što mu je oduzet status počasnog građanina Sarajeva, Bandić je u to isto Sarajevo došao nakon, moglo bi se kazati, kurtoaznog poziva kao gradonačelniku Zagreba, na obilježavanje Dana Grada Sarajeva.

Iznenađenje domaćina uSarajevu nije bilo malo kada se pojavio gradonačelnik Zagreba, čovjek kojem su dali, pa oduzeli čast počasnog građanina Sarajeva. Mnogi to tako iz uvrijeđenosti ne bi učinili, ali Bandić je, u punom smislu riječi, bio pragmatičar u praksi, došao u Sarajevo, naišao na srdačnost građana Sarajevia, posjetio kardinala Vinka Puljića ali i reisa Huseina Kavazovića, popio kavu u središtu grada. Čini se da Bandića nije posebno pogodilo oduzimanje te titule, a članovima Gradskog vijeća koji su digli ruku za opoziv odluke, nije bilo ni malo ugodno. No, odlaskom Milana Bandića završava se četvrt stoljeća vladavine glavnim gradom Republike Hrvatske i svojevrsni ‘fenomen Bandić’. „Idemo delati“, bila je česta poštapalica tog Hercegovca koji se „snašao u glavnom gradu“. Hercegovca koji je za mnoge bio simbol da provincijalci, „dotepenci“, kako je nedavno izjavila bivša SDP-ova ministrica Mieral Holy, u velikom gradu mogu uspjeti.

Dnevni.ba

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO