Nema više nikakve sumnje, da su se Hrvatima – Bošnjacima – Srbima i ostalim građanima, lideri popeli na vrh kurca, a ponajviše onaj šeher gradski prcoljak! I dok cijeli Božji i slobodni svijet uživa u demokratskim vrijednostima – standardima – kapacitetima, Hrvati – Srbi -Bošnjaci i ostali građani su zakopani! Zatrpani lideromanijom! Kao da ih je Svevišnji, onako s neba, zaogrnuo svojom mrežom, pa ih digao visoko i onda ih poput grijehom nadojenih Juda, pobacao u jamu liderstva! Čvrsto držim, kako bi deliderolizacija bila mnogo, u ovom trenutku, unčikovitija i od novog izbornog zakona! Bez imalo primisli, ama baš, baš!

Niste li se počeli pitati: ne bi li bilo politički korektno ponovo uvesti ropstvo? Kako je vidljivo po ponašanju i djelovanju lidera, od njih ne dobivate nikakvu materijalnu ni društvenu podršku a ni suosjećanje.

Lideri, odlučno odbijaju priznanje da snose i najmanje zrnce odgovornosti za stanje naroda svog! Zastrašujućim smatraju činjenje za narodno – javno dobro, jer bi ono ugrozili njihovo grabežljivo uprihodovanje!

Lideromanija je stigla na vrhunac, ne samo političke, dužnosničke i moralne krize, nego, sama činjenica da su lideri obgrlili novac, kao jedinu vrijednost svog javnog djelovanja, dovela je u opasnost opstanak narodnih zajednica! Lideri su posve sigurni, kako će i dalje njihova prekrasna obećanja u smislu: „čega sve neće biti i za svakoga“, moči Vas dovesti pred njihova uzdignuta prijestolja. Računaju na Vašu ravnodušnost, moralnu slabost pred koruptivnim ponudama, u kojima se otkrivate koliko i kako ste posvećeni liderima. Naime, tako pred svake izbore zamagljuju svoju grabež a Vas pretvaraju u hodočasnike nove religije lideromanije!

Čvrsto držim, kako opće krizno stanje u BiH ne može promijeniti činjenica, da, kao, ima parlamentarna opozicija. Koja, uzgred budi rečeno, na razini županija i općina obnaša i ne baš neku valjanu vlast! Granice njihovog organiziranja i djelovanja ne prelaze preuzimanje pojedinačne i kolektivne odgovornosti, za krizno stanje u tim sredinama – multietničkim zajednicama, a ne prelaze, vala nešto, ni društveno suosjećanje. Promatrajući ih kako i što rade, primjetno je samo da su ovladali verbalnim izljevima kritike, odbacujući nove ideje za promjenama unutar političkog djelovanja u toj multietničkoj zajednici. Ne zaboravite, tamo su na vlasti! I kod njih je sveprisutan ideal: bolan, šta ako bude gore i po nas! Nije li to karakteristično i za lidere! Nalazio bih, da ova svojstva i međusobno uvažavanje: lidera i opozicije, jesu jasan pokazatelj kako su zajedno u svojim ograničenjima-kapacitetima! Dakako i u uprihodovanju!

Nepravedno bi bilo, s moje strane, oblajavati samo lidere i opoziciju, zanemarivajući ogroman doprinos njihovih podanika! Cijela vojska podanika stoji spram fronta nacionalnih-političkih sloboda i društvenog – kulturnog – gospodarskog – tehnološkog razvoja. Slobodan i neovisan duh narodnih zajednica, daje ljudima – pojedincima snagu da se suprostave lideromaniji. Demokracija u BiH, mogla bi zahvaliti malim i krivim: Hrvatima – Srbima -Bošnjacima, ostalim građanima, više nego bilo kojoj političkoj, društvenoj organizaciji i pokretu!

Novo, nove političke ideje, kreativnost – znanje – rad – poduzetništvo – štedljivost – skromnost, otvoreni um i društvo, su vrijednosti koje čine nazamjenjive temelje, svake složene – uređene – snažne – moderne države i njene vitalne narodne zajednice…

Hoće li to biti i BiH, ja ne znam…

Hrvatin Tomašević / OTPOR^.Media