Hrvatin Tomašević: Tamo, Ovdje, Gdje Božić nije kročio…

PRO Oglas

Slijedećih dvije tisuće godina da idete svaki dan na misu u crkvu, ne možete si milosti izmoliti za oprostiti ovakav Božić. Iskupite se na rasprodaji, jer po kupovini se Božić poznaje! Što je to i tko je, upravljao svetim nam obredima, da je otjerao… Tiha noć… Blaga noć… No, na taj način jednim reklamno-medijskim mahom uništio svetinju Hrvatskog naroda u Crkvi. Ne znam kako drugačije da opravdate taj najžešći udarac za starodavnu Hrvatsku vjeru u Božić.

Predziđe Kršćanstva, kako si Hrvati vole tepati, u Božićno vrijeme, postali su samo nužni religijski rekvizit, u redovima pred kasama, puki sljedbenici na rasprodajama,podupirači za predatorsku ekonomiju postojećih korporativnih sustava. Oče, zašto ove riječi zvuče grozno u vrijeme Božića! Zaista je otrcano Božićni Blagdanski Duh ispuhati na pohotljivost koja žudi za nedužnošću.

Christmas.

Podsjetilo me… kao da je „viša rasa“ na zabavi! Medijska pomama za Božićem, rezultirala je sparivanjem, u kojem je oglašivačko-marketinška hobotnica, sad u corona krizi, kad joj se doda bezidejna i nekreativna korporativna otimačina, u potrošačkom svijetu bljesne poslovna iskrica: da samo u Blagdansko vrijeme Božića, možete rasprodati sve. Sigurno, neodoljivo!

Nitko se ne ustručava, postupiti po Božjoj? Svi pribjegavaju ali baš svi, kroz masovne mediji i korporativni potrošačke slogane konzumerizmu! Aleluja, Hrvati, zar ste se toliko uzoholili? Najmračniju tajnu Djed Božićnjak Vam zna: na svoju sramotu, dade Vam privolu da ga prekrstite, jer Djedom Mrazom ga nazva sav pošten kršćanski svijet. Jedino strelice od djećijih suza, isplakanih za pravim Božićem, mogu ugasiti plamen prokletstva nad Hrvatima…

Zvončići… Zvončići… Zvone cijelu noć… sve dok traje rasprodaja… cijelu Badnju noć… ili do isteka zaliha. Riskirati ću, pa nek se i sama Biskupska konferencija nadigne, ali ću reći sljedeće: naime, Božić je zapravo rasprodaja. Božić je to kojeg je pojeo zaborav, sav stane u jednu plastičnu vrećicu. Molim Vas, u čemu ja to nemam pravo? Po kupovini se Božić poznaje. Stoga, pošto korporativne menagere, ne vode niti duhovni, a ni vjerski razlozi, onda, niti u vrijeme posebno organiziranih Božićnih kupovina,neće Vam pokazati osjećaje zahvalnosti i poniznosti. Podlo se skrivajući, i ja, u svoj svojoj skromnosti, đe bi drugo, nego pravac Harrods-London, po jaknu, tek toliko da imam u paru, kupim i čizme… Dakao, ne gležnjače, nego kako ide uz moj modni izričaj: Louis Vuitton-futrovane krznom nakva glodavca s Anda. Ne uzbuđujte se, neću u njima dalje od kružnog toka-rondova. Ne činim sebi nikakvu uslugu, niti materijalnu korist, rogobareči protiv unaprijed rasprodanog Božića! Potpuno sam svjestan svojih mana! Davno mi je rock filozof Lennon poručio: Hrvatine „Pusti neka bude kako jest“. Smatram da mi ne treba nikakvo proviđenje, da vidim očigledno neodgodivo. Kakvu li Vam/meni obmanu spremaju, samo kako bi ste se rasprodaji odali?. Svojevrsni katekizam potrošački… Da nije i politički…

„Roma Locuta Est“. Što nam to Rim ima za reći?

I baš nešto mislim, da sam u tolikoj nemilosti da za mene nema nade, i dok me Zuccero hrabri stihovima „I Change The World“ početnim taktovima hita “Senza Una Donna“ …znao sam… “I m in Trouble“ . Imali smo mnogo čuda po Međugorju, stoga, nije nikakva fantazija što se meni sam Papa Franjo ukazao, obrativši mi se! Za razliku od Commerclale Girovaga poruka, koje vidjelice prosipaju po hodočasnicima npr: kojim poslom da se bave, šta najbolje ide za prodaju, kome i koliko da se daje love na kamatu, koje su najpovoljnije nekretnine za kupovinu u Mostaru, i, tako sve do isteka Grande Insaziato. Irremissibile!

Papa Franjo reče mi: nadopuni moje razmišljanje dragi moj Hrvatine, skrušeno stojim pred tobom, znajući da samo od tebe mogu očekivati neočekivano. Angelus: rušenje svete potrošačke alijanse, sparitelja konzumerizma, i s tim vezane odluke da Božić pretvore u rasprodaju, obilježiće poglavlja pontifikata. U svijetu korporativnih zlodjela, pretvorba Božića u rasprodaju-najveća je! No,ipak u ozračju rastućeg Blagdanskog nemira, traži li itko oprosta?

U vrijeme Božića, i, ne samo za vrijeme Blagdana, dijelila se pomoć, ona je danas još potrebnija-siromašnim, pogotovo siromašnim obiteljima sa puno djece, majkama im, a onima bez kuće, katolička zajednica bi se upela i kuću napravila, kako bi im se novi život rodio za Božića. Karitativni rad bi nam morao biti važniji od ekonomskih prilika. Zadaća nam je briga za one koji muku svoju muče svaki dan: opljačkani i obespravljeni radnici, oni koji su bez posla, ali i oni koji idu na posao, rade a plaću im neisplaćuju, za bolesne-invalide, za stare i onemoćale, za mladež-studente, posebice za djecu, za zatočenike grješnih politika i onih po tamnicama.

Ovog Božića, molim za oprost i upućujem najdublje žaljenje, djeci zlostavljanoj od svećenstva, da im ublaži patnje… Dozvolite mi da spomenem, sve one koji se okupljaju oko naših crkava, gdje dobiše vjersku pouku! Čvrsto držim, kako ne smijemo stati na tomu. Vi, drage moje Croate, dajem Vam priliku stalno vršiti kršćanska djela ljubavi i milosrđa, kako u svojoj zajednici, tako i drugima i drugačijim! Vjerujete li u Boga?

Kako je On, stvoritelj, zamislio Božić… Okupio bi ushićeno mnoštvo… Pozvao ih, da skupa na Badnjak, u molitvi prođu sito i rešeto Božićnog predanja, pokazao dobrotu i samilost, darivajući Vas snagom vjere svoje… To je trenutak koji pamtimo zauvijek, jer Vam je stigao Božić!

Izbor: novac ili Božić, nije nikakav moralni čin, utrka za novcem, za materijalnim ostvarila je sve svoje ciljeve. Izopačila je sve što Vas Isus nauči… I tebe, i, tebe Hrvatine… Mene po najviše! Pojavnost konzumerizma stavila Vas je na kušnju, u borbi za svoje duše. Aleluja, kupujte na rasprodaji, nude se: oholost-grijeh velike želje za vlastitom veličinom, najpopularnija osobnost kod lidera i svite mu, proždrljivost-grijeh neumjerenosti u jelu i piću, s namjerom da ostali koji gladuju to vide, požuda-grijeh izvora sebičnosti, nesređenosti i nepriznavanja svoje spolnosti, zavist-grijeh zbog sreće nekog ko Vam je blizak, nekog iz društva-zajednice, nekog koga uopće ne poznate, ali uživate u kreiranju klevetanja, gnjev-grijeh zbog kojeg ste nasilni i uvredljivi, pogotovo spram drugih i drugačijih, stvara nerazumijevanje u komunikaciji… Dobre moje Croate… Sama se providnost umiješala sad kad od Vas tražim da se otrgnete iz ništavnosti ovozemaljske… Odbacite konzumerizam… Prihvatite Blagdanski Duh Božićnog zajedništva… Nikako onog lažnog-političkog, kojeg nude nacionalni i nevjernički mališani… Ne dozvolite im, da budite zaokupljeni jedino o sebi samim, predajte se pravom Božiću… za sve Vas koji očekujete dar od Njega… Dobiti će vjeru u snagu Njegova djela!

Tako je govorio Rim!

Dati ću si dovoljno slobode,da Vam uputim Božićnu čestitku:

Poštovani,

Gospođe i Gospodo, ako ste vjernici, ako znadete što Bog radi, šta to Vi, radite s Božićem? Ako među Vama ima onih koji nikad nisu sumnjali u Isusa, danas su i oni postali sljedbenici oskrvnitelja Božića, suočeni sa spoznajom kako su sparitelji politike + konzumerizma, Njega pretvorili u Ikonu potrošnje, svjetionik za kupovinu, kreditiranje s kamatama koje lete u nebo, tako da ste mu bliže! Hoće li Isus biti zadovoljan Vašom žrtvom? Masovni mediji-televizija, stvorili su novu religiju – potrošnju, novac je najstarija! Fotoshopirali mješavinu poznatih reklamnih i religijskih slika, sparili ih s likovima i rekvizitima, upakirali ih u nehumane koridore tržnih centara, i sve to kako bi se bezuvjetno vjerovalo i hodočastilo u kupovinu! Sve te parfeme, pomadice, svjetlucajuće stvari i stvarćice su Božićni mamci za pljačku, i, ma koliko god potrošili i napunili korporativne i ratnoprofiterske đepove, neće Vas utješiti. Ostati će pitanje: jesmo li zaslužili ovaj Božić? Vidi li nas Bog jednake? Tko zapravo upravlja Božićem-Crkva ili korporacije, da nisu lideri?

Smatram kako je najbolji kapitalist onaj koji je pošten i pohlepan, poštujući vjerske običaje svojih radnika daje im Božićnicu. Naši ratnoprofiterski oligarsi, ljubitelji oltara, jebena liderska čudovišta, su i Božićnicu ukrali, pospremili je pod kotače crnih audija, a Vama se i dalje s tog istog pokloništa svečenstvo obrača: „Oprosti im, ne znaju šta čine“… Ne znaju moj kurac, mlate Vašu lovu, ostavljaju strašne posljedice na obitelj, na društvo, a tko će preuzeti odgovornost za katoličku zajednicu? Crkva? Svećenstvo? Lider? Danas, Božić, i, ne samo u šamlica gradu Mostaru, više liči na bdijenje za prošlim Božićima. Moje sječanje svakog detalja tog čarobnog Blagdana počinje mirisom koji se širi iz rerne… Plehova punih nanizanih šapama… Danima prije, jer moraju bar dvije adventske nedjelje da odstoje… Pa kad ih iznesu da se hlade, bakice nam ne dozvoljavaju da im se uopće priđe, a ne da ih, vrele s pleha mazneš… Mljac… Mljac… Drage mame, koje danima prije natapaju bakalar… Tek taj smrad je ne zaboravan… Kako bi se kasnije slagao s krumpirom, na bijelo… Kako se tek čuje kiseli kupus… Al haj stisni petlju pa nakon ponoćke, ne počasti goste… Nema iz kojeg dijela grada-mahale-sokaka, da nisu počašćeni sarmom… Dolce za kraj, princ katoličkog slastičarstva, porijeklom iz Mađarske… Kolač žerbo, koji je uvijek onako bio postavljen, na visinu, elegantno, kako mu ne bi, nježnu i pjenastu glazuru zgulila djeca… Zabijajući prstiće, prije nego se posluži… To je moj Božić… Razvija ovisnost!. Nadati se je, prosvjetljenju u ovako sretnom završetku!

Ovu čestitku sam napisao da bi Vi čitali, ne da bi uživali, suočeni s jezovitim usudom grijeha struktura!

Dozvolite, posljednje riječi: Sretan Vam Božić, Uspješnu kupovinu, Veselu potrošnju, jer jebeš život bez love, a Božić bez bake!!!

Vi čestitajte meni na: providnosti-mudrosti-hrabrosti-htjenju-izboru-ukusu i stilu – Vaš Rock-Filozof!

Hrvatin Tomašević / OTPOR.Media

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO