Dozvolite, pokušati ću obrazložiti moju promociju emocija, koju započinjem pitanjem: Zašto osuđuju lidera… tek sad? Puno zanimljivije bi bilo da Hrvatima otkrije, kako da je uspio zatomiti emocije naspram Hrvatske Republike Herceg-Bosne, prigrleći Federaciju BiH i državu BiH… čiji član predsjedništva, nekrijući, želi ponovo biti… Koji su to interesi i za čiji račun… Lider se ponaša i politički djeluje… Nije dobro čekati, da bi ste vidjeli, što će se dogoditi… Što ako ga shrvaju emocije?
Nadasve, moje emocije dopiru i do Zagreba. Suosjećam se odgovornim za svaki prvi jutarnji, kratki, espresso premijera Plenkovića, jer mu se servira pravi melem od: politike, ministara, članova vlade i ZNA SE koga sve. Sve glatko teče niz grlo, dok ne otvori medije, a ono tamo sami lopovluk. U Hrvatskoj lopovi više ne kradu. I dok premijer Plenković kaže da jest, na i u medijima pročita da nije! Premijer Plenković nema kad ni da se uzbuđenju raduje, niti da mu tuga prođe a sustigoše ga briljantni mislioci iz Hercegovine. Oni ga tek tako iz proste želje, sustavno – svakodnevno, pozivaju da obrati pažnju na njihov, nacionalno-politički genij. Kako emocije nemaju granice, zvone i emotivci iz Brissela.
Vratimo se na moju promociju emocija: Posramio i nadahnuo me lider, koji se nikada nije ogriješio o Federaciju Ravnoteže. Liderstvo se dijeli na troje. Stoga, zašto bar jednom, tijekom svog velikog života, ne bi priznao koga s oduševljenjem voli, i, s kim je u povijesnoj misiji stvaranja Federacije Ravnoteže. Naime, tko mu može zamjeriti, što ima toliko sličnog sebi samom! No, gosp. Milorad Dodik, to radi poput mitskog Vuka Brankovića, a lider više podsjeća na plišanca…
Lider je, gosp. Milorada Dodika iz Laktaša, nosio u sebi od rane mladosti! Rastući i opstajući u stolnoj kasabi Mostaru, u mahali Đikovina, prognan iz blatnog zavičaja Ljutog Doca: boračke i akademske zajednice, gdje je buntovao i širio priče o: hrvatstvu – slobodi – demokraciji -pluralizmu! Iz te tradicije, po prvi put imamo akademsku obradu, nacionalnih interesa Hrvatskog naroda, koja je na sav glas odjeknula međ srpskim emotivcima! Nastup – govor -pun emocija – ganutljiv do suza, u već dobro poznatoj klasičnoj nacionalnoj drami, koja se odvijala u veličanstvenom ozračju Narodne Skupštine Republike Srpske. Spojena na sve platforme i praćena na radost celog srpskog sveta!
U tom trenutku lider nije izlazio iz ideološke vizije gosp. Milorada Dodika! Orkestrirano u krešendu i uz exploziju emocija, lider je iskovao poemu Republici Srpskoj… nadasve, iz vatrenog ponosa, inspiriran svojom opredijeljenošću za ponovnom uspostavom Hrvatske Republike HercegBosne… Zar mu treba neki drugi ili veći razlog? Čak ne mislim da je opasan po državu BiH, jedino, ako gosp. Bakir Izetbegović ne misli da nanosi štetu samom sebi, i, htio bi ga spasiti od belaja? Ne krijem radost, što Hrvatski narod ima takvog akademskog kolosa, čovjeka aluminijske volje i hrabrosti, da svoje riječi pretvori u djelo. Kad ga samo pogledam pomislim kakva: snaga – pamet – vizija u Njemu je skrivena! Stoga, vrli Hrvati ne bi li se morali ponašati spram lidera, na način – kako se On ponaša spram Vas… Ili Vas se to ne tiče?
Čvrsto držim, kako je liderov nastup bio izazvan emocijama, a ne hladnim politički proračunatim interesima. Osvrnuo se i na okružje i ozračje jednog povijesnog ali i tako važnog političkog trenutka za Hrvatski narod! Izvedbom u stilu perfomera, nije se mogao suzdržati, pokazujući emocije obožavanja spram uspjeha nastanka Republike Srpske, koji, istovremeno prelazi veličinu njegova liderstva…
Draga nacijo, ne osjećajte se krivim, to je lider… On je to učinio!!!
Hrvatin Tomašević / OTPOR.Media
