Ili je nemir ili je strah. Ima tog ovdje isuviše !

PRO Oglas

Često si postavimo pitanje koje nas sve muči ,suočeni s neviđenim egzodusom naroda u BiH pa čak i šire ,a koji egzodus ne staje već se i dalje širi poput požara po jadranskoj obali u jeku najjače turističke sezone, potpaljenog rukom jako ludog ili pak jako pametnog piromana, a to pitanje je: “Da li su ti masovni odlasci našim mladih i njihovih obitelji čin hrabrosti ili pak kukavičluka?“

Nekako me to pitanje odmah asocira na čin suicida ili samoubojstva koje traži isti odgovor na gore postavljeno pitanje o čemu su svoj sud dali mnogi psihoanalitičari, psiholozi, filozofi ,te mnogi drugi uvaženi i eminentni stručnjaci medicinske i sličnih struka.

Od čega ili koga ljudi iz BiH bježe i tko su oni?

Kako bi mogli koliko-toliko kvalitetno odgovoriti na postavljeno pitanje potrebito je odmah u početku pronaći odgovor na slijedeća prethodna pitanja:

1.Od čega ili od koga ti ljudi zapravo bježe?

2.Tko su ti ljudi koji bježe?

Na prvo pitanje odgovor je slijedeći:

BiH je za život ljudi moguća a ipak nemoguća država

Svi znaju kako je država BiH banana država, apsurdistan, međunarodni protektorat ,šugava zemlja, kojom vladaju uhodane bešćutne političke elite iz reda sva tri konstitutivna naroda, ponegdje pak vladaju predstavnici tzv. “građanskih probosanskih stranaka“, no uvijek i zauvijek po istoj uhodanoj komunističkoj špranci i sustavu „ja tebi ti meni“ u kojem te elite na sva ključna pa čak i manje ključna odgovarajuća mjesta postavljaju svoju rodbinu, prijatelje, kumove, ljubavnice/ke, a sve po principu moralno-političke podobnosti, gdje vlada sustav uhljebništva, rodijaštva, nepotizma i korupcije po čemu ta nazovi država zauzima visoko mjesto najkorumpiranijih država u svijetu. Premda je ona za život svih njenih ljudi moguća ona je ipak za veliku većinu njih postala nemoguća.

Te političke elite ništa ne prepuštaju slučaju i glavni mehanizam njihovog opstanka na vlasti su svi izbori u kojima su razradili svu metodologiju ostanka na vlasti, a neke od glavnih poluga njihovog ostanka na vlasti su mala izlaznost na izbore i krađa glasova zahvaljujući članovima biračkih odbora i promatračima kojima su poklopili barem 80% pa čak i više biračkih mjesta koje te stranke plaćaju proračunskim novcima kojeg svim drugim minornim strančicama nedostaje.

Oni su poklopili sve sfere javnog djelovanja a imaju velikog udjela i u sferi koja se tiče privatnog, pa tako nije rijedak slučaj njihove sprege s gazdama velikih privatnih poduzeća u kojima se izrabljuju radnici s mizernim plaćama koji gube tlo pod nogama bez ikakve pravne, zdravstvene i socijalne zaštite, jer se nemaju kome obratiti za pomoć osim dragom Bogu koji testira njihovu izdržljivost do krajnjih granica.

Uhodane političke bešćutne elite sve čine da ljudi napuštaju BiH

Ukoliko pak netko od hrabrijih ljudi s ovih prostora krene u neki privatni biznis odmah u startu će biti suočen s pregolemom i skupom administracijom koja će tražiti od njega pola kamiona papirologije na koju će čekati godinama, da bi i nakon proteka tog roka baš kad se ponadao kako je njegovim mukama kraj bio naglo zaustavljen s još nekom nepremostivom preprekom koja se pojavila uslijed izmjena i dopuna nekog zakona, te će biti primoran odustati od takve zamisli.

Oni pak koji su uspjeli osnovati privatno poduzeće, neovisno da li je ono d.o.o., SUR, STR, ili OPG, vrlo brzo će biti suočeni s visokim poreznim obvezama ,koje redovito u plavim omotnicama od strane Porezne uprave, UIO, ovog-onog k…ca, koje neće moći platiti jer ne ostvaruje prihod kojim to može platiti, te će stoga radije ugasiti to poduzeće nego li se i dalje koprcati u živom blatu dugovanja koja mu ostaju i nakon gašenja poduzeća, dok ga mnogi i ne ugase nikada jer nemaju čime a ni s kime.

U rijetkim trenucima opuštanja takvi opterećeni ljudi će se ponekad zateći na proslavama MZ, ligama MZ-a, obljetnicama, ovim-onim manifestacijama gdje će opet u prvim redovima biti oni koji nisu ratovali ni u ratu a ni u miru, a koji imaju glavnu i završnu riječ nad njihovim gorkim sudbinama koje su upravo oni i skrojili, a ovi ih gledaju i slušaju stisnutih pesnica i vilica mrmljajući sebi u bradu, dok će konačno odčepiti kad popiju koju više pa će im j…i sve po spisku do desetog koljena.

Ljude s ovih prostora vani tjera svekolika nepravda kojoj se ne mogu ii ne žele oduprijeti

Kad se u njihovim očima, srcima i dušama nakupi toliko gorčine, jala i očaja počinju razmišljati što će i kud će. Počinje ih brinuti budućnost njihove djece kojoj neće moći ništa priuštiti jer je to u ovoj državi nemoguće, zbog svekolike nemogućnosti konzumiranja, pravne, gospodarske i zdravstveno-socijalne zaštite.

Mnoge misli im se vrte po glavi dok najočajnijim među njima padaju na pamet i suicidalne misli koje pobjeđuju predanom molitvom Bogu jedinom i isključivom gospodaru života i smrti svakog čovjeka na ovoj zemlji. Tko na tom polju ne uspije gubi tlo pod nogama i leti u ambis bez dna.

Kroz glave mnogih strelovitom brzinom protječe film njihovog života u kojemu svaki od njih traži glavnog krivca za lošu sudbinu u kojoj se nalazi, no malo će njih kao glavnog krivca označiti sebe pravdajući se svojom nemoći i nemogućnošću napretka zbog onih gore označenih političkih elita.

Tko su ljudi koji bježe iz BiH?

Kad njihov film dođe kraju, the end, u smiraju dana i tišini njihovih soba, mlađe osobe a takve su do kojih 25 godina života kao jedino rješenje za spas svojih duša i tijela pronalaze u odlascima jer ih ovdje više ništa ne može i ne smije zadržati.

Sada dolazimo do drugog postavljenog pitanja, tko su zapravo ti ljudi koji bježe?

Kao što smo već naveli to su u principu mlađi ljudi i žene od kojih 25 godina života koji žele od svog života nešto načiniti premda ni sami ne znaju što ,ljudi koji nisu ratovali, niti znaju što je to Domovinski rat, odnosno ljudi koje boli k…c i za rat i za one koji su bili u njemu.

Mlađi ljudi novog virtualnog doba bježe iz BiH

To su ljudi novog virtualnog doba u kojemu se kao jedinke nameću virtualne laprdače i laprdala, koji skriveni iza tipkovnica svojih pametnih telefona, laptopa i PC-a, prodaju svu pamet ovog svijeta, svatko im smeta, svatko im ide na živce, Međugorje, vidioci koje označavaju kao lažove i prevarante, dok oni beskrupulozniji i izgubljeniji među njima ne priznaju nikakvo nastojanje nikoga za izmjenom postojećeg nakaradnog stanja u BiH, pa taman da je cijeli život tog čovjeka čist i nevin kao suza, a njive i vrtovi ispred i iza kuće im zarasle u korov, koji ne primjećuju premda ih opada ako se malo više zanesu, kad naprave par koraka mimo uobičajene rute, kuća-birtija-kladionica. Tu posla na prvom mjestu ove paralele nema.

Ti mladi ljudi ne primjećuju ništa osim skupih automobila, punih džepova gazdinih sinova koji se kurče, gazduju, lumpuju, tulumare i bahato se ponašaju u prigodama na kojima i oni jadni sudjeluju premda tek s kojih 10 do 20 KM užicanih roditeljskih teško zarađenih novaca, i postanu jako obijesni i ljubomorni na takve likove što konačno manifestiraju svojim ponašanjem pred roditeljima, a sve zbog prokletih i skupocjenih automobila i garderobe koju sebi ne mogu priuštiti, pa se zbog toga odlučuju na očajničke poteze odlaska vani kako bi barem sebi nabavili sličan automobil i garderobu po svaku cijenu, premda je to vani jedino moguće uz leasing ili kredit koji će otplatiti krvavo, dok će se ovamo kurčiti glumeći kako im je tamo dobro a spava ih po sedmero u istom stanu, i gdje crnče po cijeli dan, pa nemaju vremena za svete nedjeljne mise, da bi se dosta njih konačno odlučilo ispisati iz crkve jer ne žele plaćati pišljivih nekoliko desetina EUR-a za crkvu, a dosta ih se ispisuje i iz državljanstva BiH zbog gubitka svog identiteta premda misle kako su ga time tek dobili.

Skupina ljudi od 25 do 35 godina bježi iz BiH zbog nemogućnosti izmirenja obveza

Sada dolazi na red druga skupina mlađih ljudi od kojih 25 do 35 godina života. Među njima ima onih neoženjenih i neudatih, ima ih koji su u braku a imaju jedno ili niti jedno dijete, ovamo su upali u kredite zbog niza razloga, radili su u nekog privatnika za minimalnu plaću, ili su imali privatno poduzeće koje su morali ugasiti zbog nesolventnosti i prevelikih obveza, te su i oni nezadovoljni svojim statusom u BiH i sveopćom političkom ,gospodarskom i zdravstveno-socijalnom situacijom potražili spas vani. No važno je istaknuti kako ni ova skupina nije ratovala niti je boli k…c za Domovinski rat i učesnike u njemu. To se može uzeti kao pravilo premda i u prvoj i drugoj skupini postoje neki koje baš i ne boli k…c za Domovinski rat i skupocjene automobile i garderobu.

Skupina ljudi od 35 do 60 godina odlazi kako bi osigurali mirniju starost

Sada dolazi treća i najznačajnija skupina ljudi a oni su preko 35 godine života pa čak do 60-te.

Među njima su iškolovani i zajedljivi nezadovoljnici. Njih je život prepolovio na dva dijela. Jedan koji je još uvijek funkcionalno živ, dok je drugi zamro izmrcvaren, o zbog svekolike nepravde koja se u njima taložila godinama, a koja je jednog dana morala ugledati svijetlo dana, te kao bujica bijesne vode izbiti negdje u prostranstvu svemira, ploveći daleko.

U toj skupini na žalost postoje i mnogi branitelji što je najžalosnija činjenica od svega. Kao utjeha stoji pak i činjenica kako među tim braniteljima postoje Branitelji i tzv. “branitelji“. Prva skupina Branitelja su ljudi koji će se zlu ne trebalo opet vratiti, uzeti pušku u ruke i ponovno biti dionici nečega što se ni sa čime u njihovim životima ne može usporediti. Vratiće se zasigurno i pokušati ne načiniti iste greške kao 1991 godine, i to će im biti glavni motiv njihovog povratka.

No, ovi drugi tzv. “branitelji“ kojima je netko greškom ili namjerno nadjenuo ime branitelji se neće vratiti što i sami potvrđuju svojim izjavama tipa: “za koga ću ratovati, nikad više?“ što zorno pokazuje kako oni nisu ratovali ni 1991.godine a niti će ikada jer su takvi, jer su grabež,. p…e, kukavice, lažovi, kukavelj i bijednici koji nisu uspjeli u BiH jer ih nije imao tko pogurati u JP ili JU a u privatnom sektoru moraju raditi, pa im se logičnije učinio odlazak vani gdje će glumiti branitelje i domoljube, te biti glavni negatori HDZ BiH premda bi oni Čoviću polizali dupe da im je ponudio.

Među tom skupinom odista ima mnogo i očajnih ljudi koji su zbog prezaduženosti, i svekolikog očaja i nepravde koja im se natovarila na leđa, nekima zbog pravosudnih farsi u kojima su bili sudionici, u koji su upali zajedno sa svojim članovima obitelji kao jedino rješenje pronašli su odlazak vani premda duboko svjesni kako niti jedno sunce ne sije kao Hercegovačko, niti itko može zamijeniti miris njihovih njiva, voćki, pjev ptica i iskonsku radost svog doma, u koji sunce svakog jutra unosi tračak života kojeg nema vani u takvom obliku i obujmu. Ovdje ne treba zaboraviti kako među ovom skupinom ima određen broj onih koji žele odraditi svojih 5 do 7 godina radnog staža kako bi imali inozemnu mirovinu jer u BiH nemaju dovoljno radnog staža.

Koje od dva zla izabrati, ostanak ili odlazak pitanje je sad?

Od dva velika zla, ostanka ili odlaska oni su izabrali ovo drugo premda se mnogi neće složiti kako su odlasci zlo. Oni bi radije rekli u blažem obliku nužno zlo. Svjesno i savjesno odabrano zlo.

Kako bismo rekli poneku riječ o tome da li su masovni odlasci naših Branitelja, mladih i cijelih obitelji vani zlo povući ćemo paralelu s odlascima Hrvata kroz zadnjih 100 godina pa ćemo onda zacijelo moći odgovoriti da li su današnji odlasci zlo i u kolikoj mjeri.

U vrijeme fra Didaka Buntića iza I-svjetskog rata preko 17 000 hercegovačke djece je napustilo Hercegovinu kako ne bi umrli od gladi.

Nakon II svjetskog rata Hercegovinu su napustili naši očevi i taj egzodus je također bio značajan, jer su se muškarcima koji su u pravilu napustili svoja vjekovna ognjišta priključile i neke supruge. Tu se također radilo o stotinama tisuća naših očeva koji su otišli vani nezadovoljni političkom, gospodarskom i zdravstveno-socijalnom situacijom.

Današnji odlasci se mjere stotinama tisuća i tome nema im kraja, gdje BiH prednjači po odlascima u treće zemlje u cijelom svijetu.

Usporedimo li sve prethodne odlaske s ovim današnjim postoji značajna i ključna razlika koja se ogleda u slijedećem:

Današnji odlasci iz BiH su zlo koje se ne može usporediti ni s jednim ranijim odlascima

U svim prethodnim odlascima naših mladih i starih vani na njihovim vjekovnim ognjištima ostajalo je najmanje 5,6,7 ili pak više djece zajedno s njihovim roditeljima ili pak majkama, koji su čuvali ta ognjišta, držali domaće životinje i obrađivali svaki pedalj njihove zemlje. Život na tim ognjištima se nije gasio, zapravo on se iznova i iznova rađao.

Današnji odlasci doprinose gašenju ognjišta ,zatvaranju škola, praznim selima, a sve zbog loše demografije i nataliteta u tim selima i gradovima. Oni zapravo doprinose demografskoj, gospodarskoj, kulturnoj i vjerskoj tragediji s nesagledivim i nepopravljivim posljedicama po sve narode BiH a ponajviše po Hrvate.

Konačno dolazimo do one ključnog pitanja:

“Da li su masovni odlasci naših mladih, branitelja i cijelih obitelji vani hrabrost ili kukavičluk? Da li su ti odlasci, odlasci kako bi se oni slavodobitno vratili na svoja ognjišta ili su pak ti odlasci zabijanje zadnjeg zahrđalog čavla u lijes hrvatskog naroda u BiH pa čak i šire?“

No, prije nego damo odgovor na ovo ključno postavljeno pitanje posluži ću se insertom iz najboljeg filma koji sam gledao u životu a on je Zameo ih vjetar ili po srpskom prijevodu Prohujalo s vihorom kada je glavna glumica u tom filmu Vivien Leigh koja je utjelovila lik Scarlet O. Hara pri povratku na svoje spaljeno ognjište u ratu Sjevera i Juga držeći spaljenu zemlju u svojoj ruci rekla: “Bog mi je svjedok. Ako budem morala ubijati, varati i lagati čini ću to, ali više nikad neću dopustiti da netko moj bude gladan!“

Isto tako u tom filmu se sve vrti oko zemlje, jer je samo ona vječna i trajna a sve drugo je prolazno. Zbog nje se ljubi, zbog nje se ludi, zbog nje se gubi, zbog nje se ratuje, zbog nje se gladuje, ali ona je tu kao vječna neprolazna kategorija, buktinja koja gori a nikad ne sagorijeva, zemlja kojoj se svi na koncu vraćamo, jer je ona dio nas ,jer smo svi dio nje, njenog bitka kojem pripadamo u svom izvornom obliku.

Scene iz filma zameo ih vjetar vjerno oslikavaju današnje odlaske iz BiH

Upravo zbog tih scena iz filma Zameo ih vjetar je i nastao ovaj tekst posvećen odlascima naših mladih s njihovih vjekovnih ognjišta i mojim pokušajem elaboriranja tih odlazaka s naše vječne, nikad pokorene majke zemlje koja nas čeka raširenih ruku premda ranjena, osakaćena, zarasla, runjava, plačna, škrta, kamenita, bremenita, premda duboko u sebi skriva mlijeko i med kojim nas sve može podojiti i nahraniti a mnogi je napuštaju tražeći neke druge sise premda obdarene i napumpane silikonima, ali nikad kao majčine s tolikom količinom mlijeka i svih životnih sokova koje nam s radošću, ozarenih obraza daje i nudi.

Nalazi li se možda odgovor u tome da naši mladi pa čak i mnogi stariji koji napuštaju svoje ognjište uopće ne osjećaju svoju zemlju, svoju voćku, svoje ognjište kao svoje, kao trajnu i neuništivu i neprolaznu kategoriju koja je zbog tvrdoće njihovih srca postala benigna. Kategorija koja nije ništa drugo doli kategorija bez vrijednosti gdje nije bitno tko će ju sutra naseliti, Turci, Arapi, izbjeglice k…ci., palci, nebitno, premda se gubitkom tla pod nogama gubi i svoj identitet koji nas je svih ovih stoljeća i držao na okupu.

Hercegovački kamen kao spona koja drži ljude u Hercegovini

Moguće je kako dobar dio njih tako zamišlja dok svi oni koji tako ne zamišljaju znaju i vjeruju kako je ovaj kamen stameni dio njih, njihove duše, cijelog njihovog bića kojeg uživaju klesati, držati u rukama, obilaziti, peti se na njega, tepati mu nježno kao majka svom čedu, i s njega gledati u nepregledne daljine s kojima se niti jedan dio ove zemlje Božanske ne može mjeriti.

Kamen koji je mjerilo svih mjerila a kojeg je majka zemlja Hercegovačka izbacila na površinu jer ga više nije mogla držati u svojoj utrobi zbog njegove znatiželje za svijetlom njegovog dana. A onda kad je ugledao to svijetlo njega su ugledali svi oni koje je taj kamen vezao neraskidivim zlatnim lancima sreće ili nesreće svejedno i nije im da im od sebe. A on je takve ljude prepoznao i oni su prepoznali njega. Oni se cijeli život vrte oko njega, pišu mu romane, pjesme i uspavanke premda taj isti kamen nikada na spava iako se čini kako jest.

Stoga je taj kamen nepobjediv i sva zemlja oko njega premda se onima koji ga napuštaju tako ne čini. Bez obzira na nemir ili strast, kako to pjeva Branimir Johnny Štulić iz kultne Azre neki su prihvatili taj nemir i strast, pa čak strah i odlučili su mu se oduprijeti, biti hrabri, ostati na svojoj grudi i biti prvi.

Oni drugi koji to nisu u stanju ostaju oni drugi.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO