Ako je ikada ne\u0161to bilo problemati\u010dno na ku\u0107nim ra\u010dunalima, onda je to prostor za pohranu. Kasete, floppy diskovi, CD-i. DVD-i, BluRay diskovi, eksterni i interni tvrdi diskovi, SSD diskovi, svaki za sebe nosio je revoluciju, no osnovni je problem ostao \u2013 nikada dovoljno prostora.<\/p>\n\n\n\n
Velika gusto\u0107a poma\u017ee<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Svakom novom verzijom operativni sustav, pogotovo kada se o Windowsu radi, postajao sve ve\u0107im, tako i aplikacije, a ako se \u017eelite i poigrati kakvom novijom, grafikom bogatom igricom, problem naglo raste. Pogotovo ako biste na svojem tvrdom disku po\u017eeljeli imati kolekciju filmova u najboljoj kvaliteti. Koja bi, nadamo se, bila i legalna. Tada treba razmi\u0161ljati i o dodatnim diskovnim pogonima ove ili one vrste. A i sam je tvrdi disk s vremenom postao usko grlo svakog sustava, \u0161to je ipak velikim dijelom rije\u0161ila primjena SSD diskova. Svaka od tehnologija \u010diji smo kronolo\u0161ki slijed nastojali \u0161to to\u010dnije ispratiti imala je i dodatan problem, a to je da je u dosta slu\u010dajeva konkretan \u201cna\u010din skladi\u0161tenja podataka\u201d uvo\u0111enjem nove generacije postao i zastarjelim. Za neke od njih morali ste kupovati novi opti\u010dki ure\u0111aj, a ni on nije morao biti kompatibilan ve\u0107 i sa sljede\u0107om generacijom.<\/p>\n\n\n\n Ipak, posljednjih nekoliko godina dosta se govori o tehnologiji pohrane podataka u DNK. Da, dobro ste pro\u010ditali, u DNK. Znanstvenici su, naime, prona\u0161li na\u010din kako elektroni\u010dkim putem zapisivati podatke u DNK, u zadnjem opisanom slu\u010daju, u DNK \u017eivu\u0107e bakterije. Deoksiribonukleinska kiselina uzeta je za pogodnu za pohranu podataka iz vi\u0161e razloga. Prije svega, njezina je gusto\u0107a oko tisu\u0107u puta ve\u0107a od ve\u0107ine tvrdih diskova \u0161to zna\u010di da se na prostor ekvivalentan zrnu soli mo\u017ee pohraniti koli\u010dina podataka jednaka kao deset u cijelosti digitaliziranih filmova. Drugi je razlog \u0161to je DNK u fokusu znanstvenih prou\u010davanja pa se tehnologije kojima se na nju mo\u017ee zapisivati ili s nje \u010ditati razvijaju velikom brzinom. Jo\u0161 je bolje \u0161to takva zamisao nije ni\u0161ta novo. Da bi se na molekulu DNK ne\u0161to zapisalo, obi\u010dno se podatkovni niz sa\u010dinjen od jedinica i nula pretvara u kombinaciju njezinih nukleotida, odnosno njezinih baza ozna\u010denih slovima \u2013 T (timin), C (citozin), A (adenin) i G (gvanin). I njih se mo\u017ee sintetizirati redoslijedom po \u017eelji. Isto se mo\u017ee i obrnuti, odnosno ponovo prenijeti u digitalni podatak, odnosno nule i jedinice. Jedan se problem pojavio u obliku pada to\u010dnosti jer, \u0161to je kod bio dulji, to je njegova to\u010dnost opadala pa se tako on razlamao u isje\u010dke duga\u010dke izme\u0111u 200 i 300 nukleotida. Taj bi isje\u010dak bio pravilno ozna\u010den kako bi se kasnije cijeli kod pravilno ponovo spojio u \u010ditljivu cjelinu. No ta tehnologija nije ni odvi\u0161e jeftina, sintetiziranje jednog megabita podataka stoji oko tri i pol tisu\u0107e dolara. A DNK u koju je on pohranjen ipak vremenom degradira, kao \u0161to je slu\u010daj s CDima ili DVD-ima. Ipak ni\u0161ta nije vje\u010dno. No, da bi se to izbjeglo, prona\u0161lo se logi\u010dno i o\u010dito rje\u0161enje \u2013 pohraniti podatke u DNK \u017eivu\u0107eg organizma koji bi onda kopirao, prenio svoje gene na svoju sljede\u0107u generaciju. Na taj na\u010din nema degradiranja i gubljenja podataka. U prili\u010dno kompliciranom procesu glavnu ulogu ima jedan alat koji smo dobro upoznali prije par godina, a to je CRISPR. Za pohranu je kori\u0161tena bakterija Escherichia coli te se korak po korak do\u0161lo do na\u010dina da se u bakteriju pohrane dulji nizovi podataka.<\/p>\n\n\n\n Upisali pozdrav svijetu<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvi podaci koje su znanstvenici sa Sveu\u010dili\u0161ta Columbia upisali u bakteriju bila je poruka \u201cHello world!\u201d, koja ima oko 72 bita podataka. Uspjeli su zapisano pro\u010ditati i kada bi molekulu s podacima pomije\u0161ali s drugim mikrobima.<\/p>\n\n\n\n Netko \u0107e re\u0107i da ni kori\u0161tenje CRISPR-a nije ne\u0161to novo, do sada nekori\u0161teno u razvoju ove tehnologije. Me\u0111utim, znanstvenici ovog ameri\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta primjenjivali su i elektri\u010dnu struju da bi uspje\u0161no pohranili vi\u0161e podataka u nizove DNK nego \u0161to je do sada bilo mogu\u0107e. I dalje znanstvenici upu\u0107uju kako se ne radi o savr\u0161enoj pohrani koja garantira to\u010dnost \u010duvanih podataka. U \u0161est posto slu\u010dajeva sustav ih nije znao prepoznati. Ipak, tvrde da poruka \u201cHello world!\u201d mo\u017ee ostati sa\u010duvana u 80 generacija bakterije u kojoj je inicijalno bila pohranjena.<\/p>\n\n\n\n Vecernji.hr<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ako je ikada ne\u0161to bilo problemati\u010dno na ku\u0107nim ra\u010dunalima, onda je to prostor za pohranu. Kasete, floppy diskovi, CD-i. DVD-i, BluRay diskovi, eksterni i interni tvrdi diskovi, SSD diskovi, svaki za sebe nosio je revoluciju, no osnovni je problem ostao \u2013 nikada dovoljno prostora. Velika gusto\u0107a poma\u017ee Svakom novom verzijom operativni sustav, pogotovo kada se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1366,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":0,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[163],"tags":[],"class_list":["post-15327","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-revolucijska-znanost"],"yoast_head":"\n