\u010covje\u010de, zastani da te ne\u0161to pitam. Trenutak, ima\u0161 li trenutak? Mo\u017ee\u0161 li zastati? Da, znam, svi danas \u017eure, pa i ti. Toliko te poslova \u010deka, dan ni nemo\u017ee\u0161 zamisliti bez tih obveza. Nije dan ispunjen ako ne zavr\u0161i\u0161 \u0161to si zamislio u glavi. Prepun si briga, polako te ujutro hvata nervoza i dlanovi ti se po\u010dinju znojiti kada pomisli\u0161 na dan \u0161to ti je na umu. Posao je zahtjevan, gleda\u0161 u ova te\u0161ka vremena da ne izgubi\u0161 posao, zastane ti dah od pomisli da se to desi. Od tebe se mnogo o\u010dekuju, obitelj, prijatelji, \u0161ef, punica, djeca, susjed. \u017duri\u0161 jer je takav \u017eivot, ali ti misli\u0161 da je takav \u017eivot, nisi jo\u0161 o\u010dito Novi redovi iza svakog ugla te umaraju i crpe energiju, treba nau\u010diti nove trendove koji se tako brzo izmjenjuju. Nekada prije pogleda\u0161 tv ,\u010dasopis, a sada ne mo\u017ee\u0161 bez telefon zaspati. Nisu postojale sve ove skupe stvar\u010dice koje naprosto mora\u0161 imati. A za njih treba raditi. Mnogo raditi.<\/p>\n\n\n\n
Ne mo\u017ee to sve \u010dovjek podnijeti, tijelo i duh pamti sve \u0161to ti se de\u0161ava tog dana, kupi\u0161 emotivno sme\u0107e u podsvijest da bi nekada u nekim godinama izi\u0161lo u obliku raznih psihomatskih bolesti, ili ne daj Bo\u017ee te\u017eih bolesti. I tada sebe upita\u0161 \u0161to mi je sve to trebalo?<\/p>\n\n\n\n
Ovo je vrijeme obilja, imamo sve, a nemamo ni\u0161ta. Hodamo kao prazni zombiji sa \u0161minkom na licu, i skupocjenim odijelima, satovima i automobilima. Ne trebamo ni spominjati \u0161to se obitelji sve priu\u0161tilo od Oxford fakulteta, kupljenih stanova, k\u0107erke idu po modnim revijama, poku\u0161avaju se prilagoditi svjetskom trendu mode, a \u201esve od na\u0161ih novaca\u201c<\/p>\n\n\n\n
I kako godina ima tristo\u0161ezdesetpet dana, pola ostatka godine provede\u0161 u dru\u0161tvu govore\u0107i kako je ovaj \u201ena\u0161 lopov\u201c , a ti kada do\u0111e taj dan za glasanje upravo za \u201etog lopova ide\u0161 glasati\u201c. I tako u nedogled.<\/p>\n\n\n\n
Ova vrsta papaka od hobotnice su licemjerni i spremni na sve da bi koju stotku vi\u0161e u d\u017eep, a tamo \u0161to osamstotina ljudi u ovog zemlji ide spavati i na rubu su siroma\u0161tva da mislim da se i ne zna to\u010dan broj, ono \u0161to mediji su prenijeli je oko 800 tisu\u0107a koji idu gladni nave\u010der spavati.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Barem malo zastani, izi\u0111i iz auta, pogledaj prirodu pogledaj kako je sve u njoj savr\u0161eno oblikovano, nema sme\u0107a, nema gordosti, stani negdje uz rijeku i gleda kako te\u010de, mirno i spokojno. Zastani malo, do\u0111i do sebe, namjerno negdje zakasni jer ka\u017ee\u0161 \u0161efu \u201eda zakasnio sam jer sam stao pored rijeke i gledao je kako spokojno te\u010de bez galame i buke, uz to sam i zagrlio drvo\u201c, a on sa onim o\u010dima u kojima samo novac izlazi nikakve iskre se ne vidi, i pita mene \u201e jesi ti normalan, nije ti ovo nacionalni park, ovo je moja firma i jo\u0161 jednom zakasni\u0161 li zna\u0161 \u0161to te \u010deke\u201c, a ti onako polagano prvi puta bez gr\u010da u knedli izlazi\u0161 iz njegove prostorije i ka\u017ee\u0161 sebi \u201ekako prije nisam vidio, a bezbroj puta sam prolazio tim putem\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161ao akademik Jeroti\u0107 jo\u0161 dok je bio student psihijatrije, kao oni studenti poslao ih profesor u jedno selo u BiH gdje \u0107e pitati ljude o na\u010dinu \u017eivota kako \u017eive, jesu li bolesni, \u0161to ih usre\u0107uje i sli\u010dno. Kada su do\u0161li u jednu ku\u0107u, gazda ku\u0107e je rekao sjedite kava \u0107e biti gotova brzo. I njih je zanimalo pitaju kako tako dugo \u017eive, jedu li posebnu hranu ili sli\u010dno? No, me\u0111utim stari djed gazda doma\u0107instva im je rekao \u201epolako kada kava bude gotova, nigdje \u017eurbe, gdje tr\u010dite\u201c, ustvari poru\u010dio im je da ne stvaraju stres, \u017eurbu i sli\u010dno. I tako oni \u017eive polako se kava, ru\u010dak bili \u0161to priprema bez ikakvog galopiraju\u0107eg koraka da idemo ka na\u0161oj svakodnevnici.<\/p>\n\n\n\t