{"id":15959,"date":"2021-03-28T05:50:00","date_gmt":"2021-03-28T05:50:00","guid":{"rendered":"https:\/\/test.otpor.media\/index.php\/2021\/03\/28\/https-otpor-media-pintor-croata-peruano-120-godina-od-rodenja-kristiana-krekovica\/"},"modified":"2021-03-28T05:50:00","modified_gmt":"2021-03-28T05:50:00","slug":"https-otpor-media-pintor-croata-peruano-120-godina-od-rodenja-kristiana-krekovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/otpor.media\/?p=15959","title":{"rendered":"PINTOR CROATA – PERUANO: 120 godina od ro\u0111enja Kristiana Krekovi\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Kristian Krekovi\u0107 (tako\u0111er i Kristijan) ro\u0111en je u Koprivni kod Modri\u010de 28. o\u017eujka 1901. godine, a umro u Palma de Mallorca 21. studenoga 1985. godine. Istaknuti je hrvatski slikar i arhitekt, odnosno hrvatsko-peruanski umjetnik.<\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en je u selu Koprivna (na rijeci Bosni, izme\u0111u Doboja i Modri\u010de), u Bosni i Hercegovini, u obitelji \u0161umara iz Like, odakle Krekovi\u0107i ina\u010de potje\u010du. Djetinjstvo i mladost proveo je u Maglaju i Tuzli. Studirao je slikarstvo u Be\u010du, gdje ga je izdr\u017eavao \u017eidovski par bez djece, od 1921. godine na Akademie der Bildenden Kunste gdje je i diplomirao 1925. godine te u Parizu gdje je studirao slikarstvo i arhitekturu na \u00c9cole Nationale Sup\u00e9rieure de Beaux-Arts.<\/p>\n\n\n\n

Izla\u017ee od 1925. godine a ve\u0107 1928. giodine postao je \u010dlanom francuskog Dru\u0161tva likovnih umjetnika. Iste godine nagra\u0111en je zlatnom medaljom u Bordeauxu na izlo\u017ebi me\u0111unarodne umjetnosti, za djelo Pari\u017eanka sa psom. O\u017eenio je Sinu Pevsner, francusku \u017didovku iz Pariza, koja je zbog braka s Krekovi\u0107em \u017ertvovala svoju obe\u0107avaju\u0107u karijeru pijanistice.<\/p>\n\n\n\n

Portretirao i Antu Paveli\u0107a<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u 1928. i 1966. posjetio je mnogo puta Peru, te je njegov rad postao duboko pro\u017eet \u017eivotom i umjetno\u0161\u0107u Inka. Tijekom Drugog svjetskog rata boravio je sa suprugom Sinom u Zagrebu, gdje je portretirao i Antu Paveli\u0107a te razra\u0111uje nacrte za monumentalno preoblikovanje sredi\u0161njega zagreba\u010dkog Trga bana Jela\u010di\u0107a. Uspostavom komunisti\u010dke Jugoslavije mu je, presudom iz 1946. (su\u0111en je zajedno s Lovrom pl. Mata\u010di\u0107em i znamenitim hrvatskim pjesnikom Tinom Ujevi\u0107em) oduzeta sva pokretna i nepokretna imovina. Prema svjedo\u010denju samoga Krekovi\u0107a, Ujevi\u0107 je na tu presudu, dr\u017ee\u0107i visoko u ruci svoju malu crnu torbu, uzviknuo: “Slavni sude, ova torba je sva moja pokretna i nepokretna imovina!”<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Od 1955. \u017eivio je u Peruu, i prihvatio peruansko dr\u017eavljanstvo koje mu je bilo ponu\u0111eno. Imao je veliki uspjeh s izlo\u017ebom u New Yorku, Washingtonu (Smithsonian Institution, 126 tisu\u0107a posjetitelja godine 1955., u samo dva mjeseca!), Bostonu, Philadelphiji, Madridu, Limi, Parizu, Barceloni itd. Od godine 1950. do 1954. radio je kao slikar u Peruu. Njegovu veliku izlo\u017ebu etnografskih platna odr\u017eanu godine 1954. u Limi, u Gradskoj vije\u0107nici, otvorio je sam predsjednik Perua Manuel A. Odria i Krekovi\u0107a odlikovao Redom istaknutih zasluga.<\/p>\n\n\n\n

I kraljica je otvarala njegove izlo\u017ebe<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Od 1965. smjestio se u Palma de Mallorci, gdje je 1977. dao izgraditi Museo Palma de Mallorca s njegovim umjetni\u010dkim djelima, danas poznat kao Museo Krekovi\u0107 (Collecci\u00f3n Pintor Krekovi\u0107, ili Fundaci\u00f3n Museo Krekovi\u0107). Krekovi\u0107ev Muzej je godine 1981. slu\u017ebeno otvorila \u0161panjolska kraljica Sofija.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

U knjigu utisaka ona je upisala me\u0111u inim sljede\u0107e rije\u010di: “\u2026magnifico museo y magnifico pintor” (“veli\u010danstven muzej i veli\u010danstven slikar”).”<\/p>\n\n\n\n

Osim slikarstvu Krekovi\u0107 se za \u017eivota posvetio i promicanju svjetskog mira. U novinama Ultimas Hora od 23. svibnja 1981. godine Josep Rosselo govori o Krekovi\u0107u kao o “proroku nenasilja” koji “tra\u017ei jedan novi, miroljubivi odgoj mlade\u017ei na svim kontinentima, u duhu nenasilja, dru\u0161tvene pravde, mira, ljepote, ljubavi i sno\u0161ljivosti me\u0111u svim ljudima, bez razlike na rase, vjeru, jezik, spol i boju ko\u017ee”. Umro je u Palma de Mallorci 21. studenoga 1985. godine.<\/p>\n\n\n\n

Portretirao i kralja Juana Carlosa, ali i Mahatmu Ghandija<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krekovi\u0107ev opse\u017ean opus od 143 monumentalna platna velikog formata, posve\u0107en hrvatskoj povijesti, me\u0111u kojima su 63 portreta hrvatskih knezova i kraljeva (od Porge, 620., do Stjepana Toma\u0161evi\u0107a, 1463.), na \u017ealost nije sa\u010duvan. Stradao je prilikom bombardiranja Beograda 1941. godine. Na sre\u0107u, ostale su sa\u010duvane fotografije nekih njegovih djela. Prou\u010davaju\u0107i ju\u017enoameri\u010dke civilizacije u Peruu i prou\u010dava kulturu uro\u0111eni\u010dkih plemena te stvara monumentalno djelo Pro\u0161lost i sada\u0161njost Perua. Kao uspje\u0161an portretist portretirao je poznate li\u010dnosti svoga doba kao: britansku kraljicu Mary, jugoslavenskog kralja Aleksandara, \u0161vedskiog kralja Gustava, \u0161panjolskog kralja Juana Carlosa i Mahatmu Gandija, s kojim je sklopio trajno prijateljstvo a 1975. godine predao je papi Pavlu VI. sliku s naslovom Djevica mira.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Neki likovni kriti\u010dari, kao na primjer Camille Mauclair, smatraju ga jednim od najve\u0107ih portretista 20 stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Sanjao o slobodnoj Hrvatskoj<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krekovi\u0107 je sanjao o slobodnoj Hrvatskoj i namjeravao ponovno zapo\u010deti rad na hrvatskom ciklusu, ali je umro prije uspostave samostalne hrvatske dr\u017eave. Godine 1991. njegova supruga Sina Krekovi\u0107 poklonila je Hrvatskoj ukupno 52 crte\u017ea, koji se danas nalaze u Modernoj galeriji (20 crte\u017ea), Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici (16) i Kabinetu grafike HAZU (16).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Nagrade i priznanja<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

1928.:<\/strong> Zlatna medalja u Bordeauxu na izlo\u017ebi me\u0111unarodne umjetnosti, za djelo Pari\u017eanka sa psom.<\/p>\n\n\n\n

1954.: <\/strong>“Red istaknutih zasluga”, odlikovanje predsjednika Perua Manuel A. Odrie.<\/p>\n\n\n\n

1966.:<\/strong> Znameniti grad Cuzco (ili Cusco, stara prijestolnica Inka na jugu Perua, na visini od 3.400 m, progla\u0161ena arheolo\u0161kom prijestolnicom cijele Ju\u017ene Amerike), dodijelio mu je titulu po\u010dasnog gra\u0111anina i Zlatnu medalju grada.<\/p>\n\n\n\n

Ekumenska djevica, slika u dvjema ina\u010dicama, u katoli\u010dkoj i u bizantskoj ikonografiji, darovana papi. Papa Pavao VI. volio je te slike, nazvav\u0161i ih “Djevice Mira”.<\/p>\n\n\n\n

Oslikao triptih anglikanske crkve u Palma de Mallorci.<\/p>\n\n\n\n

Spomen
<\/span><\/strong>
U Palma de Mallorci osim galerije s njegovim imenom postoji i veliki Parc de Kristian Krekovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

U Tuzli, gdje je Krekovi\u0107 poha\u0111ao srednju \u0161kolu, od 1990-tih jedna je ulica nazvana njegovim imenom, a 10. listopada 2006. godine u tom je gradu u franjeva\u010dkom samostanu otvorena Galerija Kristian Krekovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010dasni je gra\u0111anin znamenitog peruanskog grada Cuscoa, stare prijestolnice Inka. U Cuzcu jedna ulica nosi njegovo ime.<\/p>\n\n\n\n

Dvije fotomonografije. Prvoj su autori Romaguera i Rub\u00ed Climent Kristian Krekovic: La colleci\u00f3 del Museu Krekovi\u0107, a drugoj, autora Gaspara Sabatera: Kristian Krekovi\u0107, el artista y su obra.<\/p>\n\n\n\n

\u0160panjolski pjesnik Javier Bizarro Bentitz dobio je 2002. presti\u017enu nagradu “Premio de Poesia Antonio Machado” svojom pjesmom posve\u0107enoj parku Kristiana Krekovi\u0107a (Los fantasmas del Parque Kristian Krekovic). Tako\u0111er je objavio knjigu pjesama koja nosi ime po Krekovi\u0107u, Los fantasmas del parque Kristian Krekovic.<\/p>\n\n\n\n

Eseje Llorenca Vidala nosi ime po Krekovi\u0107u: Kristian Krekovic, su museo y su mensaje de paz. U njemu je i jedan haiku posve\u0107en uspomeni na Kristiana Krekovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Krekovi\u0107 je rabio hrvatsko glagoljsko pismo u svojem dnevnom dopisivanju s prijateljem Markom Do\u0161enom, predsjednikom Hrvatskog Sabora tijekom Drugog svjetskog rata. Takav obi\u010daj se njegovao u njegovoj obitelji jo\u0161 od djetinjstva a njegova supruga Sina, Francuskinja koja je temeljito svladala hrvatski jezik, rabila je mnoge hrvatske izraze i rije\u010di koje su izba\u010dene iz uporabe za vrijeme jugoslavenskog razdoblja.<\/p>\n\n\n\n

Kod prve izlo\u017ebe u New Yorku pisalo je ispod njegova imena “Yugoslav painter” (“jugoslavenski slikar”). Krekovi\u0107 to nije dozvolio i zaprijetio je da izlo\u017ebe ne\u0107e biti ako to ne bude izmijenjeno u “Croatian-Peruvian painter” (“hrvatsko-peruanski slikar”), \u0161to mu je i uspjelo, unato\u010d prosvjedu veleposlanstva onda\u0161nje Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n

\n