Zlo\u010din nikad nema opravdanje, jer je svaki zlo\u010din protucivilizacijsko (zlo)djelo, izravno upereno protiv \u010dovjeka i Bo\u017ejeg zakona. A u kojoj su mjeri zlo\u010dina\u010dka vojska bili \u010detnici, tijekom Drugoga svjetskog rata, zorno svjedo\u010di izjava glasovitoga britanskog premijera Winstona Churchilla, koji je \u010detnike prosudio – najokrutnijom vojskom svjetskoga ratnog sukoba.<\/p>\n\n\n\n
Velikosrpski zlo\u010dini nad Hrvatima imaju korijene u Odesi 1916., kada su Srbijanci pobili blizu 10.000 uhi\u0107enih Hrvata. Zlo\u010dini prema Hrvatima nastavili su se tijekom opstojnosti protunaravne, nedemokratske i posvema protuhrvatske Kraljevine Jugoslavije. Hrvate su najvi\u0161e progonili i ubijali, osim \u010detnika, pripadnici drugih velikosrpskih organizacija, uz potporu srbijanskih oru\u017enika i velikosrpskih tajnih slu\u017ebi.<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i da sam u naj\u010ditanijem hrvatskom politi\u010dkom tjedniku 7Dnevno, 8. travnja 2016., podrobno pisao o \u010detni\u010dkim zlo\u010dinima po\u010dinjenim nad Hrvatima do progla\u0161enja NDH, ovom prilikom osvrnut \u0107u se kronolo\u0161ki naprijed, zbog ograni\u010dena prostora, tek fragmentalno, na druge \u010detni\u010dke zlo\u010dine, po\u010dinjene na hrvatskom etni\u010dkom ozemlju, do sloma NDH.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetni\u010dki zlo\u010dini od progla\u0161enja NDH do kraja travnja 1941.<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Mostaru, 11. travnja 1941., uz jo\u0161 nekoliko hrvatskih domoljuba, od srbijanske zlo\u010dina\u010dke ruke smrtno je stradao Zvonko Primorac. Istoga nadnevka, uz jo\u0161 nekoliko hrvatskih rodoljuba, u sukobu sa \u010detnicima u Doboju, poginuo je Alija Salihkadi\u0107. U Hercegovini su uslijedili jo\u0161 grozomorniji dani, kada su \u010detni\u010dki odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15. travnja 1941., napali hrvatsko stanovni\u0161tvo u \u010capljini i okolici Mostara (sela Cim i Ili\u0107e), pri \u010demu su neizostavno uni\u0161tavali hrvatske domove i gospodarske objekte, topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno su klali hrvatsko stanovni\u0161tvo, koje nije uspjelo izbje\u0107i \u010detni\u010dkom no\u017eu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova.<\/p>\n\n\n\n Uz \u010detni\u010dku lozinku: \u2013 \u201eKolji sve po redu!\u201c \u2013 epilog krvavoga \u010detni\u010dkog pira bio je dvadeset petero umorenih Hrvata i Hrvatica, me\u0111u kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, uklju\u010duju\u0107i i nemo\u0107nu djecu. Osim njih, izme\u0111u 11. i 15. travnja 1941., \u010detnici i srpski vojnici u Mostaru i okolici ubili su: Juru Zeleniku, Stanka Lasi\u0107a, Ivana Cvitkovi\u0107a, Lucu Mustapi\u0107, Zejnu Duranovi\u0107 i njezina sina, te Ivana Bevandu. Brane\u0107i Stolac od \u010detnika, 14. travnja 1941., poginuli su Stanko \u0160utalo i Petar \u0160tavun. Za vrijeme borbi oko Stoca, \u010detnici su ubili Ibru Hasi\u0107a dok je \u010duvao stoku. Na putu izme\u0111u Nevesinja i Gacka, Srbi su 24. travnja 1941. iz pu\u0161ke ubili Muju Bauka, te ga potom isjekli no\u017eevima na komade.<\/p>\n\n\n\n Bombama iz zraka, 12. travnja 1941., jugoslavenski zrakoplovi su napali Donje Vinjane kod Imotskoga. Tada su ubijeni: Ivan Bu\u0161i\u0107, Jakov Bu\u0161i\u0107 (dijete od devet godina), Mate Bu\u0161i\u0107 i Stipan Bu\u0161i\u0107. Sutradan, 13. travnja 1941., zrakoplovi su zasuli bombama Ljubu\u0161ki, te ubili tri civilne osobe: Nikolu Parad\u017eika, Stanka \u0160arca i Stanka Vukojevi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n I Slavonija je imala svoje \u017ertve u travanjskom ratu. Prilikom granatiranja i o\u0161te\u0107ivanja katedrale u \u0110akovu, 11. travnja 1941., srpski vojnici su ubili: Pavla Jurkovi\u0107a, Milana Labo\u0161a, te dvojicu hrvatskih vojnika neutvr\u0111enog imena i prezimena. U okolici Srijemske Mitrovice, ubili su Lazara Barbasovi\u0107a, jer je, kao nedragovoljno unova\u010deni jugoslavenski vojnik, odbio pucati u nenaoru\u017eane ljude. Srbo\u010detnici su kao taoce likvidirali lije\u010dnika dr. Pavla Lobla i op\u0107inskog slu\u017ebenika Mirka Vinkovi\u0107a, uz jo\u0161 nekoliko \u0110akov\u010dana. Valja istaknuti kako su spomenute zlo\u010dine i granatiranje \u0111akova\u010dke katedrale izvr\u0161ili Srbi iz Hrvatske!<\/p>\n\n\n\n Srbo\u010detnici su 11. travnja 1941. iz starih Mikanovaca kod Vinkovaca pokupili dvadeset talaca Hrvata, potom ih u blizini Ora\u0161ja na obali Save strijeljali. Ustrijelili su i \u010detvero talaca iz Vo\u0111inaca kod Vinkovaca. U selu Posavski Podgajci kod \u017dupanje, 12. travnja 1941., strijeljali su Marka Iskri\u0107a, Antuna Luci\u0107a \u2013 Tadijanova, Marka Klari\u0107a, Ivu Petrovi\u0107a sa suprugom, Stipu Mati\u0107a, te Milana Petrovi\u0107a. Drugi \u017eitelji sela gole \u017eivote su morali spa\u0161avati bijegom. Antun \u0160\u0107uk, s hrvatskom zastavom u ruci, 11. travnja 1941., ubijen je kod Valpova, iz srbijanske zasjede. U Srijemskoj Mitrovici, 11. travnja 1941. ubijeni su: stolar Ivan Rajnovi\u0107, trgova\u010dki pomo\u0107nik Aleksandar \u0160imun, seljak Mitar Maru\u0161i\u0107 i radnik Vilim \u010cervenjak. Na najve\u0107u katoli\u010dku svetkovinu, na Uskrs, 13. travnja 1941., u Subotici su \u010detnici iz zasjede kukavi\u010dki, mu\u010dki ubili gimnazijalca Stjepana Tu\u0161u.<\/p>\n\n\n\n Tijekom travanjskog rata 1941. i Bosanska Posavina je imala svoje \u017ertve. Poglavito je stradala Derventa i njezina okolica. Srpski su vojnici 12. travnja 1941. umorili: Peju Matijavi\u0107a, Jozu Krijana, Niku Principa, Jozu Kljaji\u0107a, Matu Glava\u0161a, Iliju Kozinu, te An\u0111u Su\u0161i\u0107 i njezinu \u0161estogodi\u0161nju k\u0107i Anicu. Sutradan, 13. travnja 1941., \u010detnici su ubili: Bla\u017ea Kova\u010devi\u0107a, Stipu Zirduma, Luciju Koljan i njezinu majku Mariju, \u017eenu Jakova Milo\u0161a iz Dervente, \u0160imu Markanovi\u0107a i Anku Orozovi\u0107. Jelku Ravli\u0107 \u010detnici su smrtno ranili: umrla je nakon \u0161to je bespomo\u0107na iskrvarila. Dva dana prije, 11. travnja 1941., srpski kapetan Maru\u0161i\u0107 strpao je u zatvor u Derventi sedmoricu Hrvata, koje su \u010detnici sutradan pobili. Ra\u010duna se da je u danima nakon progla\u0161enja NDH, u Derventi i njezinoj okolici od srbo\u010detnika stradalo najmanje dvadesetpetero Hrvata, uglavnom civila.<\/p>\n\n\n\n Zlo\u010dina je bilo i u drugim dijelovima Bosne. Navest \u0107u nekoje. U selu Kijevu kod Sanskoga Mosta, \u010detnici su ubili \u010detvoricu seljaka; 14. travnja 1941. Adema Selmana u Kotor Varo\u0161u i malodobnog Miju Bla\u017eevi\u0107a u Kiseljaku; Ivanu Bandi\u0107u, iz okolice Gornjeg Vakufa, tih su dana \u010detnici iskopali oko, potom mu zabili no\u017e u grkljan, te mu zadali ukupno trideset tri rane, da bi nesretni \u010dovjek tek sutradan u mukama umro.<\/p>\n\n\n\n Svoje zlo\u010dina\u010dko lice srbo\u010detnici su pokazali tih dana i u ju\u017enoj Hrvatskoj. Kud god su prolazili, plja\u010dkali su, palili ku\u0107e i zatirali ljudske \u017eivote. Povla\u010de\u0107i se od Benkovca prema Kninu, srpski vojnici, pripadnici Jadranske divizije, umorili su 12. travnja 1941. u Siveri\u0107u kod Drni\u0161a \u2013 Mariju Bukaricu, dijete od samo \u0161est godina, te Maricu Tomi\u0107 i Boju \u0160ikli\u0107. Istoga dana, ubili su Lovru \u010cav\u010di\u0107a, a sutradan, 13. travnja, na Uskrs, srpski vojnici na Drni\u0161kom mostu ubili su Josipa Boj\u010di\u0107a. Matu Prnjaka, rodom iz okolice Drni\u0161a, 30. travnja 1941., iz zasjede su ubili \u010detnici u okolici Knina, dok je nosio gladnoj djecu hranu iz Slavonije. U planini Risovac, 14. travnja 1941., ubili su Nikolu Mati\u0107a, rodom iz Vrpolja kod Knina. Tih dana, ubili su \u010detnici u Delnicama hrvatskoga domoljuba Stanislava Polonija, potom sredinom travnja 1941. u Brodu na Kupi u Gorskom kotaru, usta\u0161kog povjerenika za Gorski kotar, Antu Polonija, te svr\u0161etkom travnja iste godine u Dvoru na Uni, Sre\u0107ka Bogadija.<\/p>\n\n\n\n \u010cetni\u010dki zlo\u010dini od svibnja do prosinca 1941.<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Kod Blagaja u Hercegovini, 5. svibnja 1941., \u010detnici su ubili petoricu Hrvata. Na \u010delo srpske pobune protiv mlade hrvatske dr\u017eave stavili su se \u010detnici i komunisti. Protuhrvatske skupine \u010detnika i komunista nastojale su se organizirati na svim podru\u010djima Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, na kojima su kompaktnije \u017eivjeli Srbi, te se me\u0111usobno povezati. Tijekom svibnja i lipnja 1941., \u010detnici i komunisti intenzivirali su napade na hrvatsku dr\u017eavu i njezina neza\u0161ti\u0107ena dobra, te ubijali nevino civilno stanovni\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n U hrvatskom \u0161irem op\u0107instvu onodobno je poglavito odjeknulo ubojstvo petero \u010dlanova obitelji Jose Mravunca, me\u0111u kojima je bilo dvoje malodobne djece. Spomenuti zlo\u010din se dogodio u Hrvatskom Blaganju kod Slunja, u no\u0107i na 6. svibnja 1941. godine. Kao uvertira u pobunu Srba, u selu Rankovici kod Ljubinja, svr\u0161etkom svibnja 1941., ubijen je usta\u0161a, Halil Talsman. U isto\u010dnoj Hercegovini, 24. lipnja 1941., izbio je tzv. \u010detni\u010dki Vidovdanski ustanak, koji \u0107e prema srpskim izvorima, polu\u010diti sto dvadeset tri poginula i dvjesto ranjenih hrvatskih vojnika. Na samom po\u010detku Vidovdanske pobune, \u010detnici su poubijali sve Hrvate u oru\u017eni\u010dkim postajama: Jasenik, Stepen i Kozanci \u2013 u kotaru Gacko. Sutradan, 25. lipnja 1941., \u010detnici su ubili devetoricu hrvatskih oru\u017enika u postaji Lukavac kod Nevesinja. Hrvatske oru\u017eane snage oslobodile su Nevesinje od \u010detnika 27. lipnja 1941., a 28. lipnja 1941. \u010detnici su zaposjeli Avtovac, u isto\u010dnoj Hercegovini. Tamo su, nakon trodnevnog oru\u017eanog otpora, poklali \u010detrdesetsedmero Hrvata, te popalili sve ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n I posljednji dan u lipnju 1941., bio je obilje\u017een \u010detni\u010dkim zlodjelima. Pod vodstvom popa Mom\u010dila \u0110uji\u0107a, 30. lipnja 1941., \u010detnici su poubijali vi\u0161e od stotinu Hrvata u okolici Knina i Zadra, a istoga nadnevka izvr\u0161ili su pokolje Hrvata u Bla\u017euju, te u kotarima: Derventa, Varcar Vakuf i Zvornik. Istog dana, na Sjetini na Jahorini, pod vodstvom Save Derikonje, zaklali su \u0161ezdesetpet civila. U isto\u010dnoj Hercegovini, 17. srpnja 1941., \u010detnici su ponovno podigli pobunu protiv Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, te izvr\u0161ili pokolje u kotaru Ljubinje, u selima: Dje\u010d Orahovica, Fatnica, Bjelan, Sakoti\u0107i i Plana. Istoga dana, \u010detnici su izvr\u0161ili pokolje u kotaru Trebinje, u selima: Begovi\u0107i, Gornji Turani, Donji Turani i Staro Slano. Potom, 26. srpnja 1941. dvije tisu\u0107e \u010detnika, na \u010delu sa zloglasnim kolja\u010dem, Mom\u010dilom \u0110uji\u0107em, izvr\u0161ili su pokolje u okolici Knina, u Donjem Erveniku (trideset poklanih Hrvata!), te u Golubi\u0107ima, Ugarcima i Komitama. Istoga nadnevka, u kotaru Bosansko Grahovo, \u010detnici su izvr\u0161ili pokolje u selima: Sari\u0107i, \u0160piranovi\u0107i, \u010culine i Karduni, te pod vodstvom vojvode Zlovo\u0111e, zaklali dvadesetjednoga Hrvata.<\/p>\n\n\n\n Prvi ubijeni katoli\u010dki sve\u0107enik u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj bio je Waldemar Maksimilijan Nestor. Kao sve\u0107enik banjolu\u010dke biskupije, obna\u0161ao je du\u017enost \u017eupnika u Drvaru. Kao drvarski \u017eupnik, dobio je poziv propovijedati i slaviti svetu misu, u subotu 26. srpnja 1941., na blagdan Sv. Ane, u Kosovu kod Knina. S toga je skupa, s ve\u0107om skupinom svojih \u017eupljana i\u0161ao onamo na hodo\u010da\u0161\u0107e. Poslije svr\u0161enih obreda, kninski fratri su mu savjetovali \u2013 ne vra\u0107ati se u Drvar poradi \u010detni\u010dke pobune. No, \u017eupnik \u017eupljane nije htio ostaviti bez nedjeljne svete mise, pa je ranim jutarnjim vlakom krenuo natrag prema Drvaru. Na povratku su \u010detnici zaustavili vlak, zarobili tristopedeset hodo\u010dasnika i drvarskog \u017eupnika, svezali ih, te 27. srpnja 1941. pobili kod jame Golubnja\u010de i bacili ih u jamu.<\/p>\n\n\n\n Istoga dana, od istih bandita, stradao je jo\u0161 jedan katoli\u010dki sve\u0107enik: Juraj Gospodneti\u0107, sve\u0107enik banjolu\u010dke biskupije i \u017eupnik u Bosanskom Grahovu. Nakon \u0161to su ga uhitili, \u010detnici su ga svezanog po Grahovu vodili poput medvjeda, grozomorno ga masakrirali i u te\u0161kim ga mukama umorili, nabiv\u0161i ga i ispekav\u0161i na ra\u017enju. Za njegovo posljednje po\u010divali\u0161te se ne zna, ali se zna da tzv. antifa\u0161isti i danas taj dan slave kao \u201edan ustanka\u201c, koji je zapo\u010deo masovnim ubojstvima Hrvata i katoli\u010dkih sve\u0107enika u Drvaru i Bosanskom Grahovu. Tog istoga zlosretnog 27. srpnja 1941., novu srpsku pobunu \u010detnici su podignuli i u okolici Donjeg Lapca. Pobunu su organizirali \u010detnici i komunisti, 27. srpnja 1941., a na \u010delu pobune su, uz \u010detnike, stajali istaknuti partizanski du\u017enosnici: \u0110oko Jovani\u0107, Gojko Polovina, Stojan Mati\u0107 i drugi komunisti.<\/p>\n\n\n\n Na podru\u010djima zahva\u0107enim pobunom, a to su bila podru\u010dja u kojima su prete\u017eito \u017eivjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko stanovni\u0161tvo. Poubijano je nekoliko tisu\u0107a civilnih osoba, a nakon tih zlo\u010dina, \u010detnici i partizani uglavili su 1. listopada 1941. Sporazum prema kojemu su utemeljili zajedni\u010dki \u010detni\u010dko-partizanski vojni sto\u017eer. Sporazum su potpisali, s \u010detni\u010dke strane: Jezdimir Dangi\u0107, Sergije Mihailovi\u0107 i Pero \u0110ukanovi\u0107. U ime partizana potpisnici su bili: Rodoljub \u010colakovi\u0107, Slobodan Princip i Svetozar Vukmanovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n I prije toga me\u0111usrpskog sporazuma, grozomorni zlo\u010dini nad Hrvatima nisu jenjavali. Dapa\u010de! \u010cetnici su 30. srpnja 1941. u Plani zaklali trinaestoricu zarobljenih domobrana, izvr\u0161ili pokolje u zapadnoj Bosni, pa su stradala mjesta: Oblaj, Veliki Sari\u0107i, Mali Sari\u0107i, Mandi\u0107i, Korita i \u017dulji. U duboke jame uba\u010den je pedeset i jedan Hrvat. Dva dana prije Velike Gospe, 13. kolovoza 1941., \u010detnici su zaklali oko 1000 civila, a u Vlaseni\u010dkom kotaru, popalili sela: Mo\u010dila, Malu Baklelu, Bogovi\u0107e, Borojevi\u0107e, Tari\u0107e i druga sela; potom pobili sve stanovnike sela Mili\u0107i; zatim u kotaru Trebinje, u Starom Slanom ubili sto trideset Hrvata i spalili sedamdeset tri ku\u0107e; u Dije\u010du kod Bile\u0107e zaklali su sedamdeset osoba, te sto civila u Orahovici. Istoga dana stradali su te\u0161ko: Sakoti\u0107i, Prisoj, Bjelan i Fatnica. U Voletovu \u010detnici su ubili 38 oru\u017enika, a u Plani \u010detrdesetdva seljaka, te ih bacili u jamu. U Krupi, istoga nadnevka, udru\u017eeni \u010detni\u010dko-partizanski banditi ubili su trideset Hrvata, te u Krnjeu\u0161i, Vrto\u010dama, Lastvi i Zelinovcu dvjesto civila, pa zapalili vi\u0161e od sto pedeset hrvatskih domova. Tada je \u017eupnik u Krnjeu\u0161i, Kre\u0161imir Bari\u0161i\u0107, skalpiran i ba\u010den u goru\u0107u crkvu. Istoga dana u Prijedoru, izvr\u0161eni su masovni pokolji civila, te u selima: Tavija, Begovi\u0107 Kula, Nikontovi\u0107i, Glavini\u0107i, Loma\u010da, Gornji Turani, Donji Turani i Sarana. Potom su \u010detnici, 6. studenog 1941., \u017eiva razapeli na stablo, Juru Mladinu, \u017eupnika u Zastoku i skinuli mu truplo poslije tri dana.<\/p>\n\n\n\n U kotaru Rogatica, 25. studenog 1941., \u010detnici su do temelje spalili sedamdeset jedno selo, te poklali tristo ranjenika i bolesnika u Rogati\u010dkoj bolnici. Sve stanovnike Me\u0111e\u0111e, u isto\u010dnoj Bosni, 30. studenog 1941., \u010detnici su poubijali; u Koritniku su skalpirali dvadeset osoba; brojne zaklane civile bacili su u hladnu Drinu; u Komaju kod Bijele zapalili su sto pedeset ku\u0107a, te ubili tristo ljudi; u Tuholju su zaklali dvadeset dva civila. Na sam Bo\u017ei\u0107 1941. \u010detnici su u kotarima Fo\u010da i Gora\u017ede po\u010deli s grozomornim pokoljima tamo\u0161njega civilnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n \u010cetni\u010dki zlo\u010dini do svr\u0161etka rata<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Ra\u010duna se da je tragi\u010dni epilog besprizornoga \u010detni\u010dkog krvavog pira, uz obale Drine., bio vi\u0161e od sedam tisu\u0107a poklanih civila! Iz slu\u017ebenog izvje\u0161\u0107a njema\u010dkog poslanika u NDH, Kaschea, po\u010detkom travnja 1942., razvidno je da su \u010detnici, skupa s Nedi\u0107evim oru\u017enicima, tijekom zime 1941.\/1942., po\u010dinili nesmiljene pokolje muslimanskog \u017eivlja u isto\u010dnoj Bosni. Dana 13. kolovoza 1942., na\u010delnik \u010detni\u010dkog sto\u017eera, Zakarija Ostoji\u0107, izvijestio je \u010detni\u010dkog pukovnika Ba\u0107ovi\u0107a da su \u201ena podru\u010dju Ustikolina-Jahorina popaljena sva hrvatska sela, te poklano 2500 stanovnika. U borbama je ubijeno 500, a poklano 1200 Hrvata muslimana\u201c.<\/p>\n\n\n\n Tjedan dana kasnije, 20. kolovoza 1942., \u010detnici su zaklali sto\u0161ezdeset ranjenih domobrana u Gora\u017edu. Potom, 6. rujna 1942., \u010detnici su \u017eivog spalili osamdesettrogodi\u0161njega slijepog katoli\u010dkog sve\u0107enika, don Vidu Puticu, u Prenju (Velika \u017eupa Dubrava). \u010cetnici Petra Ba\u0107ovi\u0107a, 22. rujna 1942., napali su sedamnaest hrvatskih sela u Makarskom zale\u0111u i ubili devetstotina Hrvata, a nekoliko katoli\u010dkih sve\u0107enika \u2013 \u017eive su oderali. Potkraj studenog 1942., isti \u010detnici Petra Ba\u0107ovi\u0107a, potpomognuti Talijanima, spalili su hrvatska sela oko Prozora u Bosni i ubili oko 2500 Hrvata. U Gatima, Naklicama i \u010ci\u0161li, u Makarsko-omi\u0161kom zale\u0111u, ubili su stodevet Hrvata, a u Gacku vi\u0161e od sto Hrvata.<\/p>\n\n\n\n \u010cetnici su 7. velja\u010de 1943. zaposjeli Trebe\u0161ko brdo, te od tog dana, u daljnjem nadiranju, poklali \u010dak 10.800 Hrvata. \u010cetni\u010dki vojvoda, Pavle \u0110uri\u0161i\u0107, 14. velja\u010de 1943., izvijestio je Dra\u017eu Mihailovi\u0107a da su \u201epopaljena sva muslimanska sela u kotarevima: Fo\u010da, \u010cajni\u010de i Plevlja \u2013 te da je zaklano 1200 mu\u0161karaca i 800 \u017eena i djece, da se oplja\u010dkalo dosta stoke i \u017eita, te da \u010detnici siluju i onda kad kolju \u017eenske\u201c. Ina\u010de, u lipnju 1943., kao i do tada, vo\u0111ene su stalne ogor\u010dene borbe izme\u0111u pripadnika Hrvatskih oru\u017eanih snaga i \u010detnika: kod Goste\u010de, Brda, Zenice, Zavidovi\u0107a, Okruglice, Vi\u0161egrada, Novog \u0160ehera i u okolici Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Ogor\u010dene borbe izme\u0111u Hrvatskih oru\u017eanih snaga i \u010detnika nisu prestale do sloma NDH. U srpnju 1943., \u010detnici su s Talijanima, popalili hrvatska sela u Podbijakovlju, a 25. srpnja 1943. su zaklali Ladislava Kolari\u0107a, \u017eupnika u Kompolju. Na Badnjak, 24. prosinca 1943., \u010detni\u010dki kapetan Jovovi\u0107 izvr\u0161io je pokolj 168 Hrvata u Bosanskom Grahovu i Ti\u010devu kod Glamo\u010da. Ministarstvo NDH za oslobo\u0111ene krajeve priop\u0107ilo je 2. prosinca 1943., da je stanovni\u0161tvo kotara Ljubu\u0161ki spalo sa \u0161esnaest tisu\u0107a na sedam i pol tisu\u0107a stanovnika, uslijed \u010detni\u010dkih i partizanskih ubijanja i bijega stanovni\u0161tva u oslobo\u0111ena podru\u010dja NDH. \u010cetnici su kod \u0160ibenika, idu\u0107e godine, 9. svibnja 1944., utopili u moru sve\u0107enika, Antuna Juri\u0107eva, a 4. lipnja 1944. sasjekli su na komade vl\u010d. Ivana \u0160ari\u0107a, \u017eupnika u Primo\u0161tenu. U lipnju 1944., u Kotoru, ubili su kanonika vl\u010d. Juru Peru\u0161inu. U Mostaru su \u010detnici 9. kolovoza 1944. izvr\u0161ili atentat na domobranskog generala, Franju \u0160imi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n U velja\u010di 1945., banjolu\u010dki biskup, dr. fra Jozo Gari\u0107, izvijestio je javnost, da je u njegovoj biskupiji broj katolika sa sto trideset tisu\u0107a tijekom rata smanjen na svega \u010detrdeset tisu\u0107a vjernika, uslijed \u010detni\u010dkih i partizanskih pokolja, te izbjegli\u0161tva stanovni\u0161tva. U travnju 1945., oko dvadeset tisu\u0107a \u010detnika, pod zapovjedni\u0161tvom pukovnika Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, zloglasnog kolja\u010da Hrvata, u Dolinama su ubili vi\u0161e od petsto Hrvata, na \u0161to su primjereno odgovorile postrojbe Hrvatskih oru\u017eanih snaga na Lijev\u010du-polju, ju\u017eno od Bosanske Gradi\u0161ke, kada su opkolili i uni\u0161tili \u010detnike, te ubili zlo\u010dina\u010dkog vojvodu Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n To se dogodilo u rano prolje\u0107e1945., a drugu grupaciju \u010detnika, koja se povla\u010dila na zapad iz Srbije i Crne Gore, uni\u0161tili su partizani na Zelengori. Partizani su 1946. uhvatili i osudili u Beogradu \u010detni\u010dkog vo\u0111u Dragoljuba Dra\u017eu Mihailovi\u0107a na smrt. Valja podvu\u0107i naposljetku \u010dinjenicu, da su brojni \u010detnici do sloma NDH pre\u0161li u partizane, gdje su se \u201eiskazali\u201c kao najokrutniji kolja\u010di Hrvata 1945., tijekom Bleibur\u0161ke tragedije i Kri\u017enog puta hrvatskog naroda.<\/p>\n\n\n\n Ivica Karamati\u0107 <\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zlo\u010din nikad nema opravdanje, jer je svaki zlo\u010din protucivilizacijsko (zlo)djelo, izravno upereno protiv \u010dovjeka i Bo\u017ejeg zakona. A u kojoj su mjeri zlo\u010dina\u010dka vojska bili \u010detnici, tijekom Drugoga svjetskog rata, zorno svjedo\u010di izjava glasovitoga britanskog premijera Winstona Churchilla, koji je \u010detnike prosudio – najokrutnijom vojskom svjetskoga ratnog sukoba. Velikosrpski zlo\u010dini nad Hrvatima imaju korijene u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2876,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":56,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[159],"tags":[],"class_list":["post-16157","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-prisjecanje-portala-otpor-media"],"yoast_head":"\n