Otkad se pro\u0161irio svijetom, rasprave o koronavirusu toliko su \u0161iroke da se propituje \u010dak i njegovo postojanje te gotovo i nema teme vezane za COVID-19 o kojoj se ne vode polemike. Osim jedne. Ono u \u010demu se svi sla\u017eu i kad se ni u \u010demu ne sla\u017eu jest da vi\u0161e \u2013 nismo isti. Pandemija nas je promijenila na svim razinama, virus je, osim u ljudske organizme, u\u0161ao u sve pore dru\u0161tva, doveo u pitanje sve postoje\u0107e strukture i zaljuljao temelje svega \u0161to poznajemo i na \u0161to smo nau\u010deni. Promjene su mnoge ljude do\u010dekale nespremne, no to ne zna\u010di da ih treba niti se mogu ignorirati. Stoga za nedjeljni Ve\u010dernji na pitanje koje su bile najve\u0107e promjene s kojima smo se u posljednjih godinu dana susreli, ali i ho\u0107e li neke od njih biti dugoro\u010dne i zauvijek nas promijeniti, odgovara niz stru\u010dnjaka za Vecernji.hr.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nesumnjivo je da smo se svi mi kao pojedinci, a i zajednice i dru\u0161tva kojima pripadamo, pa i \u010dovje\u010danstvo u cjelini, mnogo promijenili u vrlo kratkom razdoblju, u samo godinu dana. Promjene su zapravo temeljite iako \u0107emo ih vjerojatno u punom svjetlu mo\u0107i sagledati tek s ve\u0107e vremenske distance \u2013 zaklju\u010dak je to doktora znanosti Hrvoja Juri\u0107a, profesora etike na Odsjeku za filozofiju zagreba\u010dkoga Filozofskog fakulteta. A da ni\u0161ta ne\u0107e biti isto kao pretpandemijske 2019. godine, bilo da je rije\u010d o svijetu rada, obrazovanja i u\u010denja bilo me\u0111uljudskih odnosa te daljnjeg ubrzanog razvoja znanosti, smatra i Nedjeljko Markovi\u0107, predsjednik Udruge Pragma koja se bavi nizom dru\u0161tvenih problema.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Zbog svih tih ubrzanih promjena mo\u017ee nam se \u010diniti kao da \u201egubimo tlo pod nogama\u201c, sve \u0161to je bilo poznato sada se mijenja velikom brzinom, \u0161to mo\u017ee izazvati strah, sumnju, osje\u0107aj kao da dolazi \u201ekraj povijesti\u201c \u2013 slikovito opisuje Markovi\u0107 te dodaje kako bi najve\u0107a gre\u0161ka postpandemijskog razdoblja bila vratiti se na stare obrasce pona\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n
Novi mentalni poreme\u0107aji<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Promjena treba biti svjesna, a isti\u010de kako \u0107emo se morati suo\u010diti s onim negativnima, ali da \u0107e sigurno biti i pozitivnih s obzirom na to da je \u010dovje\u010danstvo tijekom povijesti pokazalo mogu\u0107nost iskori\u0161tavanja prirodne katastrofe za unapre\u0111enje znanosti i okretanja prema pravim vrijednostima. Ipak, Juri\u0107 je u tom pogledu ipak ne\u0161to pesimisti\u010dniji, i to na temelju dosada\u0161njeg iskustva u pandemiji.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Zasigurno se mo\u017ee prona\u0107i mnogo primjera koji pokazuju da su se dogodile i neke pozitivne promjene. Primjerice, neke su osobe u neo\u010dekivanim i neobi\u010dnim okolnostima do\u017eivjele neku vrstu prosvjetljenja, vratile su se sebi i prona\u0161le su smisao svoga \u017eivota. Neke zamrle obiteljske, susjedske i radne zajednice, pod pritiskom krize, rehabilitirale su se i otkrile su smisao i va\u017enost zajedni\u0161tva. Ali to su ipak izuzeci. \u010cini mi se, naime, da su mnogo brojniji primjeri osoba koje su u posljednjih godinu dana do\u017eivjele negativne psihoemotivne potrese ili slomove. Primjer su obitelji koje su postale jo\u0161 nasilnije ili disfunkcionalnije ili su se raspale, ali i druge, \u0161ire dru\u0161tvene zajednice koje su izgubile osnovu svoga postojanja jer ni jedna zajednica nije bogodana i vje\u010dna, nego se svaka uvijek iznova konstituira i opravdava svoje postojanje. A u ovakvim okolnostima te\u0161ko je sa\u010duvati smisao i individualno i kolektivno \u2013 poru\u010duje Juri\u0107.<\/p>\n\n\n\n Da bi se velike dru\u0161tvene promjene na nacionalnoj i globalnoj razini uop\u0107e mogle shvatiti, potrebno je najprije spustiti se individualnu razinu. Iako kao dru\u0161tvo vi\u0161e nismo i nikada ne\u0107emo biti isti, glavne se promjene zbivaju \u2013 u nama. Treba re\u0107i kako se mnogi u tome nisu sna\u0161li te kako je pitanje mentalnog zdravlja uistinu u posljednjih godinu dana trebalo postati primarno, no praksa pokazuje da je ta prilika propu\u0161tena, govori nam o tome Ante Bagari\u0107 iz Klinike za psihijatriju Vrap\u010de.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Javlja nam se vi\u0161e ljudi i vi\u0161e se tra\u017ei pomo\u0107. Neke su osobe po\u010dele patiti od mentalnih poreme\u0107aja, a stanje se kod onih koji su ve\u0107 patili od njih pogor\u0161alo. Ljudi koji su relativno uspje\u0161no funkcionirali unato\u010d nekim psihozama, depresiji, ovisnostima\u2026 sada su se izgubili. Razlog je djelomi\u010dno pove\u0107an stres, a djelomi\u010dno slabije dostupna skrb. Dakle, pove\u0107ao se i broj i te\u017eina mentalnih poreme\u0107aja, a bilje\u017eimo i pojavu novih poreme\u0107aja s kojima se psihijatri sada prvi put susre\u0107u i tek \u0107emo se njima baviti u budu\u0107nosti. Svima im je zajedni\u010dko obilje\u017eje, mogli bismo to tako nazvati, koronastres koji se veoma razli\u010dito manifestira kod ljudi i te\u0161ko ga je definirati. Osje\u0107a se velika napetost, anksioznost, uznemirenost\u2026 Kao \u0161to je taj virus nevidljiv, tako su i ovi problemi \u201cnevidljivi\u201d, ali postoje i duboko su zakopani u na\u0161em emocionalnom sustavu \u2013 isti\u010de poznati psihijatar te upozorava kako svi ti problemi ne\u0107e nestati preko no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Tempo je odjednom usporio<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Emocionalne \u0107emo posljedice ove pandemije jo\u0161 jako dugo \u201cvu\u0107i\u201d za sobom. Neki su ljudi izgubili posao i jako \u0107e ga te\u0161ko opet na\u0107i, nekima su naru\u0161eni socijalni odnosi, neke su se obitelji raspale\u2026 Treba otvoreno re\u0107i da je ova pandemija dosta toga nepovratno uni\u0161tila. Neki \u0107e se izvu\u0107i i emocionalno oporaviti iako \u0107e im mo\u017eda trebati i godine, a neki mo\u017eda i ne\u0107e \u2013 ka\u017ee Bagari\u0107 te dodaje kako se zato nipo\u0161to ne treba pretvarati da se nije ni\u0161ta dogodilo i da se nikako ne mo\u017eemo samo \u201cvratiti\u201d u pretpandemijsko stanje. Probleme treba rje\u0161avati i zato isti\u010de da pomo\u0107 moraju tra\u017eiti svi kojima je potrebna. \u010cak i ako ljudi nisu do\u017eivjeli neki te\u017ei oblik psihi\u010dkih smetnji, \u010dinjenica je da nema osobe koju ova pandemija nije na neki na\u010din promijenila te Bagari\u0107 napominje kako o tome treba razgovarati.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Pa svi smo zatvoreni vi\u0161e od godinu dana! Trenuta\u010dno je cijeli planet u nekoj vrsti zatvora i svi smo do\u017eivjeli neke promjene. Ne mora se nu\u017eno govoriti sa stru\u010dnim osoba, mo\u017ee i s \u010dlanovima obitelji, susjedima, prijateljima, kolegama na poslu\u2026 kako bismo shvatili da smo se promijenili i mi i oni \u2013 zaklju\u010duje Bagari\u0107.<\/p>\n\n\n\n Stru\u010dnjaci se sla\u017eu da klju\u010d le\u017ei u obitelji, prijateljstvima, ljubavnim odnosima, no promjene su i u tim podru\u010djima dvojake. S jedne je strane ova pandemija omogu\u0107ila ljudima da se bolje pove\u017eu i da vi\u0161e vremena provode zajedno, no podaci s druge strane govore i o smanjenoj stopi sklapanja brakova, jednakoj stopi rastava, pove\u0107anom nasilju u obitelji\u2026<\/p>\n\n\n\n \u2013 Kao rezultat pandemije, mnoge obitelji tjednima su bile zatvorene kod ku\u0107e. Za neke se to ispo\u010detka \u010dinilo pozitivnim jer se u\u017eurbani tempo \u017eivota odjednom usporio. Rasporedi djece i roditelja natrpani raznim aktivnostima najednom su postali slobodniji pa su roditelji i djeca imali priliku provesti vi\u0161e vremena zajedno u zajedni\u010dki kreiranim aktivnostima, projektima i igrama. S druge strane, pred obitelji su stavljeni i zahtjevni zadaci u ograni\u010denom prostoru i vrlo kratkom vremenskom roku. Mnoga djeca i roditelji dotad nisu imali iskustvo provo\u0111enja toliko vremena na okupu te im se \u010desto javljao osje\u0107aj da su zatvoreni s ljudima koje ne poznaju onoliko dobro koliko su mislili. Dodatno, pandemija je za velik broj obitelji donijela financijske te\u0161ko\u0107e, neizvjesnost te pove\u0107anje stope nasilja i zlostavljanja \u2013 obja\u0161njavaju Petra Kremenja\u0161 i Luka Juras, psiholozi savjetovatelji u Centru za djecu, mlade i obitelj Modus.<\/p>\n\n\n\n Upozoravaju i da se ne smije zaboraviti na starije \u010dlanove dru\u0161tva koji su, s jedne strane, izolirani radi svoje sigurnosti, no to je mnoge pogodilo emocionalno. Dodaju da, \u010dak i ako neke starije osobe jesu usvojile digitalne vje\u0161tine, to ne mo\u017ee biti dostatna zamjena. Vidljivo je to i kod ostalih osoba kojima kroni\u010dno nedostaju dugi razgovori s prijateljima, odlasci na dru\u017eenja i zabave\u2026<\/p>\n\n\n\n \u2013 Treba spomenuti i osobe koje \u017eive same, a kojima je ova pandemija ograni\u010dila gotovo svaku vrstu osobnog socijalnog kontakta u vrijeme zatvaranja. U takvim situacijama nije neuobi\u010dajeno da osobe koje \u017eive same osje\u0107aju toliko visoku razinu iscrpljenosti da ponekad nisu motivirane ni uzvratiti telefonski poziv ili odgovoriti na poruku \u2013 zaklju\u010duje dvojac.<\/p>\n\n\n\n Iako bi se u \u0161ali moglo re\u0107i da je lockdown \u201czaslu\u017ean\u201d za mnogo prinova ove godine, demografski stru\u010dnjak s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marin Strmota ipak opovrgava tu tezu te isti\u010de kako je situacija sasvim suprotna.<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u0160to se fertiliteta, odnosno ra\u0111anja ti\u010de, kada govorimo o razvijenom svijetu, u koji se ubraja i Hrvatska, utjecaj pandemije je negativan. Sveop\u0107a je nesigurnost, a posebice egzistencijalna, ve\u0107inu ljudi ipak odvratila od zasnivanja obitelji, odnosno stavila je planiranje trudno\u0107e \u201cna pauzu\u201d, \u0161to je omogu\u0107eno modernom kontracepcijom. Ve\u0107 mo\u017eemo vidjeti da \u0107e stopa fertiliteta u Hrvatskoj biti ne\u0161to ni\u017ea u 2021. godini, odnosno nastavlja se njezin pad \u2013 obja\u0161njava Strmota te ipak ka\u017ee kako \u0107e oporavak slijediti normalizaciju ekonomske situacije te stoga nije rije\u010d o dugoro\u010dnim promjenama.<\/p>\n\n\n\n Iz ovoga se mo\u017ee iza\u0107i i ja\u010di<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Upravo se djeca i mladi ubrajaju u najranjivije skupe pa stoga na njih treba obratiti posebnu pozornost. Da je lockdown utjecao na razli\u010dite emocionalne probleme mladih koji su suo\u010deni s manjim brojem kontakta s vr\u0161njacima, dok su o\u010dekivanja roditelja ve\u0107a, a strah i neizvjesnost sveprisutni, upozorava Nedjeljko Markovi\u0107 iz Pragme, u \u010dijem se savjetovali\u0161tu za mlade u po\u010detku pandemije broj korisnika pove\u0107ao 30-ak posto. Tako\u0111er, bojazan zbog te dobne skupine izra\u017eava i profesor etike Hrvoje Juri\u0107.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Najvi\u0161e me zabrinjavaju mladi jer \u0107e, po svoj prilici, niz generacija odrasti u znaku pandemije ili barem postpandemijskog doba, koje ne\u0107e biti mnogo bolje od pandemijskog. \u0160to \u0107e njima zna\u010diti \u201edobro\u201c, \u201ebolje\u201c i \u201elo\u0161ije\u201c, te\u0161ko mi je zamisliti \u2013 zaklju\u010duje.<\/p>\n\n\n\n O najranjivijoj skupini, onim najmla\u0111ima, te kratkoro\u010dnim i dugoro\u010dnim promjenama za njih, govori i Gordana Buljan Flander, osniva\u010dica i ravnateljica Poliklinike za za\u0161titu djece i mladih Grada Zagreba, koja je sa suradnicima provela veliko istra\u017eivanje na uzorku od vi\u0161e od 22.000 djece i mladih u Zagrebu o njihovu mentalnom stanju.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Podaci pokazuju da 9 posto djece ima klini\u010dki znatniju depresivnost ili anksioznost. Tako\u0111er, svako sedmo dijete, odnosno njih 15 posto, suo\u010dava se sa znatnijom razinom simptoma posttraumatskog stresa \u2013 isti\u010de Buljan Flander te dodaje kako je kod djece i mladih uklju\u010denih u istra\u017eivanje specifi\u010dno \u0161to su pro\u017eivjeli i potres, \u0161to je tako\u0111er utjecalo na njihovo mentalno zdravlje.<\/p>\n\n\n\n Ipak, kada je samo o pandemiji rije\u010d, treba naglasiti da je 81 dijete obuhva\u0107eno istra\u017eivanjem zbog bolesti COVID-19 izgubilo \u010dlana obitelji, a 410 djece zbog bolesti je izgubilo blisku osobu s kojom ne \u017eive. Djeci ova situacija jako te\u0161ko pada pa vi\u0161e od 50 posto njih ima izra\u017eene razne simptome, odnosno smetnje.<\/p>\n\n\n\n \u201c\u0160kola i nije tako lo\u0161a\u201d<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Nama dolazi sve vi\u0161e djece koja imaju poja\u010dane strahove, te\u0161ko\u0107e s koncentracijom, smetnje spavanja i prehrane, imaju psihosomatske smetnje poput glavobolje i boli u trbuhu. Kod gotovo polovice ispitane djece zabilje\u017eeni su osje\u0107aji tuge i praznine, zabrinutost za sigurnost \u010dlanova obitelji, a imaju i strah od toga da ostanu sami kod ku\u0107e \u2013 ka\u017ee Buljan Flander te dodaje kako je ova situacija jako utjecala i na roditelje.<\/p>\n\n\n\n \u2013 U ispitivanju njihova zdravlja pokazalo se da je kod vi\u0161e od 20 posto zabilje\u017eena povi\u0161ena depresivnost, kod vi\u0161e od 40 posto povi\u0161ena anksioznost, a vi\u0161e od 40 posto je u povi\u0161enom stresu. A roditeljski neminovno djeluje i na dje\u010dji stres. Tako\u0111er, nama roditelji i sami izvje\u0161tavaju da \u201clako puknu\u201d i da im je \u201ckra\u0107i fitilj\u201d. To zna\u010di da su u porastu negativne roditeljske prakse i nasilne odgojne metode. Te\u0161ko im je zbog online \u0161kole, zbog \u010dinjenice da nema granice izme\u0111u posla i privatnog \u017eivota jer su cijeli dan u ku\u0107i s djecom\u2026 \u2013 ka\u017ee te poru\u010duje kako ne treba zaboraviti na naru\u0161en odnos s bakama i djedovima.<\/p>\n\n\n\n \u2013 U tome su djeca ove godine stra\u0161no zakinuta. Djeci uistinu nedostaju bake i djedovi, njihova ljubav i odnos s njima koji je specifi\u010dan i nezamjenjiv. Zato je bitno povezati one najmla\u0111e i najstarije \u010dlanovi obitelji barem online ili telefonski. Jer je mogu\u0107e da \u0107e u suprotnom djeca osje\u0107ati dugotrajniju \u010de\u017enju za tom ljubavlju \u2013 isti\u010de poznata psihologinja i psihoterapeutkinja, koja ipak ka\u017ee kako nije op\u0107enito pesimisti\u010dna u vezi s dugoro\u010dnim posljedicama.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Kakve \u0107e posljedice djeca imati, ovisi o mnogim \u010dimbenicima; primjerice, ho\u0107e li dobiti podr\u0161ku okoline te jesu li oni sami po sebi osjetljiviji. Ipak, ne bih dramati\u010dno zaklju\u010dila da \u0107e cijela generacija imati neke znatnije posljedice. Ve\u0107 40 godina radim s djecom i \u010dak su se neka te\u0161ko traumatizirana uspjela oporaviti. Neka \u0107e djeca uistinu sobom ponijeti dio problema u odraslu dob, ali dio \u0107e \u010dak do\u017eivjeti posttraumatski rast, \u0161to zna\u010di da \u0107e se u budu\u0107nosti lak\u0161e nositi s nekim stresnim doga\u0111ajima te \u0107e iz ove krize iza\u0107i \u010dak ja\u010di \u2013 poru\u010duje Gordana Buljan Flander te zaklju\u010duje kako \u0107e u kona\u010dnici pravi izazov biti vratiti djecu iz online u offline svijet.<\/p>\n\n\n\n Bit \u0107e, poru\u010duje, uistinu zahtjevno vratiti ih na igrali\u0161ta nakon \u0161to su dan i no\u0107 provodili u virtualnom svijetu. Pritom je online \u0161kolovanje najve\u0107a promjena s kojom su se susreli u\u010denici i studenti. Preko no\u0107i su se preselili u virtualne u\u010dionice, \u0161to je utjecalo na njih, na njihove profesore i nastavnike, ali i roditelje.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Na\u0161i znanstveni rezultati upu\u0107uju na to da u\u010denici u ve\u0107oj mjeri preferiraju u\u010dioni\u010dku nastavu, i to zato \u0161to ih se tamo sadr\u017eajima pou\u010dava na jasniji, razumljiviji i zanimljiviji na\u010din. Moglo bi se re\u0107i da je pandemija uzrokovala da mladi ljudi u Hrvatskoj pomisle: \u201cNije ta \u0161kola ni tako lo\u0161a!\u201d U\u010dinak pandemije na odgojno-obrazovne radnike tek treba ispitati jer oni su sigurno pod velikim stresom te im treba osigurati podr\u0161ku kako ne bi izgubili entuzijazam. Roditelji su pak izlu\u0111eni cijelom situacijom, ali na\u0161a istra\u017eivanja upu\u0107uju na to da u velikoj mjeri daju podr\u0161ku obrazovanju svoje djece \u2013 govori Boris Joki\u0107, znanstvenik s Instituta za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu koji je pro\u0161le godine proveo veliko istra\u017eivanje o online nastavi. Tako\u0111er, upozorava na jo\u0161 jedan aspekt koji se \u010desto zaboravlja\u2026<\/p>\n\n\n\n \u2013 Socijalni gubici mladih ljudi jednako su va\u017eni kao i obrazovni. \u0160kole i fakulteti nisu samo mjesto u\u010denja \u010dinjenica i vje\u0161tina. Oni su puno vi\u0161e od toga \u2013 mjesto osobnog i socijalnog razvoja \u2013 zaljubljivanja, sva\u0111a, prijateljstava, malih i velikih izdaja i izgradnje osobnosti. Sve to trenuta\u010dno ili nedostaje ili je prisutno u ograni\u010denoj mjeri \u2013 ka\u017ee Joki\u0107 te zaklju\u010duje kako \u0107e pandemija dugoro\u010dno ipak imati pozitivan utjecaj na obrazovanje.<\/p>\n\n\n\n \u2013 S jedne strane dokazat \u0107e se da je \u0161kola mjesto u kojem je ljudski kontakt najvredniji element. Drugim rije\u010dima, potvrdit \u0107e se va\u017enost klasi\u010dne \u0161kole. Ako pak bude dovoljno mudrosti, ta \u0107e se \u0161kola obogatiti svim onim pozitivnim stvarima koje nudi obrazovanje na daljinu, prije svega digitalizacijom procesa, mogu\u0107nosti psiholo\u0161kog uranjanja, modeliranja osobnog iskustva, adaptivnog testiranja\u2026 Da je u Hrvatskoj samo malo vi\u0161e sloge i pameti, mogli bismo na temelju kombinacije klasi\u010dne i online \u0161kole pomaknuti iskustvo u\u010denika u potpuno druge sfere \u2013 poru\u010duje.<\/p>\n\n\n\n Ubrzana digitalizacija jedna je od glavnih promjena s kojima se dru\u0161tvo suo\u010dilo, i to u svim aspektima \u017eivota, a ne samo u obrazovanju. Putem raznih online platformi organiziraju se \u010dak i proslave ro\u0111endana, muzeji i izlo\u017ebe se posje\u0107uju virtualno, online kupnja do\u017eivjela je nevjerojatan rast, hrana se naru\u010duje putem aplikacija, sastanci se odra\u0111uju u pid\u017eami\u2026 A ho\u0107emo li i\u0161ta od toga zadr\u017eati i kako je pandemija zapravo smanjila jaz me\u0111u generacijama, obja\u0161njava Dragan Bagi\u0107, profesor s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n Nastaje neki novi svijet<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Mladi su i prije pandemije \u017eivjeli dominantno u digitalnom svijetu, bili su digitalni uro\u0111enici. Pandemija je u taj svijet natjerala srednje generacije, ali i one najstarije \u2013 digitalne prido\u0161lice. Tako da \u0107e svijet mladih \u2013 digitalni svijet \u2013 naprosto postati normala za sve generacije i ta razlika izme\u0111u uro\u0111enika i prido\u0161lica znatno \u0107e se smanjiti. Na\u0161a djeca, drugim rije\u010dima, ostaju bez svoje mladosti. Jer bit mladosti \u010dini upravo to da imate neki svijet koji je razli\u010dit od svijeta va\u0161ih roditelja i starijih generacija. Pitanje je ho\u0107e li itko htjeti ili imati potrebe \u201evra\u0107ati\u201c se iz digitalnog svijeta \u2013 ka\u017ee Bagi\u0107, koji dodaje kako \u0107e nove generacija ovu situaciju ipak iskoristiti za nove na\u010dine studiranja i poslovanja.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Bojim se da \u0107e na\u0161a sveu\u010dili\u0161ta u idu\u0107ih 5-10 godina izgubiti znatan broj studenata, ali ovaj put ne zbog njihove emigracije, nego zato \u0161to \u0107e mo\u0107i upisati online studij na presti\u017enom europskom sveu\u010dili\u0161tu te ga zavr\u0161iti a da se ne maknu iz, primjerice, Gospi\u0107a. Tro\u0161kovi studiranja takvog studija mogli bi biti jednaki ili tek ne\u0161to ve\u0107i od tro\u0161kova odvojenog \u017eivota u Zagrebu ili Rijeci. Bojim se da se dobar dio na\u0161ih sveu\u010dili\u0161ta ne\u0107e sna\u0107i u tome te da im slijedi ozbiljna kriza \u2013 misli Bagi\u0107, koji predvi\u0111a i velike promjene u svijetu rada, prije svega zato \u0161to \u0107e rad od ku\u0107e postati posve uobi\u010dajen za ve\u0107inu uredskih zanimanja.<\/p>\n\n\n\n \u2013 To posve mijenja ideju \u201etr\u017ei\u0161ta rada\u201c. Svatko \u0107e mo\u0107i, naime, iz svog doma u Zagrebu konkurirati za poslove u Njema\u010dkoj i \u0160vedskoj a da pritom ne planira preseljenje. Tako \u0107e oni najkonkurentniji mo\u0107i zara\u0111ivati 5-6 puta ve\u0107u pla\u0107u od svog susjeda koji radi isti posao za neku hrvatsku tvrtku. To bi jako moglo promijeniti migracijske tokove te bi se moglo o\u010dekivati da se ljudi doseljavaju na jadranske otoke i tamo u\u017eivaju u ambijentu, a istovremeno rade za velik novac u Londonu \u2013 ka\u017ee te dodaje kako \u0107e takve promjene izrazito utjecati na tr\u017ei\u0161te nekretnina i urbano planiranje. O dugoro\u010dnom utjecaju pandemije na poslovanje govori nam i Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Na dr\u017eavnoj \u0107e razini dugoro\u010dno velik utjecaj imati \u010dinjenica da su odre\u0111eni sektori do\u017eivjeli stra\u0161an pad, poput uslu\u017enih djelatnosti, ugostiteljstva, event industrije, putni\u010dkih agencija\u2026 S druge strane, IT sektor i gra\u0111evina su do\u017eivjeli stra\u0161an bum i to \u0107e imati dugoro\u010dne posljedice \u2013 ka\u017ee Bujas te zaklju\u010duje kako su se promjene dogodile i na razini samih poduzetnika, koji su u ovoj krizi, smatra, nau\u010dili tri va\u017ene lekcije.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Za po\u010detak, svi su shvatili da ni\u0161ta nije nedodirljivo te da alternativa uvijek mora postojati, odnosno da se ne mo\u017ee pre\u017eivjeti bez \u201crezervi\u201d. Druga velika lekcija jest da svaka tvrtka mora imati digitaliziran sustav, a zaposlenici moraju biti informati\u010dki pismeni. Danas je to \u0161to nemate online poslovanje kao da nemate sanitarni \u010dvor u tvrtki, bez toga se ne mo\u017ee. Svatko mora biti prisutan na internetu. I u kona\u010dnici je pouka da se ne smiju staviti \u201csva jaja u jednu ko\u0161aru\u201d, treba ulagati u razli\u010dite segmente poslovanja. Mislim da su to poduzetnici trajno shvatili te da ih je to trajno promijenilo \u2013 zaklju\u010duje Bujas. Ipak, kada se govori o budu\u0107im promjenama, isti\u010de da treba govoriti i onima koje se o\u010dekuju, a koje se vrlo vjerojatno ne\u0107e dogoditi.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Sada je bila prilika da se olak\u0161a poslovanje smanjivanjem regulacije, ubrzavanjem birokratskih procesa, digitalizacijom pa i smanjenjem poreza. Na\u017ealost, ti klju\u010dni potezi nisu povu\u010deni. A ako se to nije napravilo sada, mi uop\u0107e ne vjerujemo da \u0107e se to ikada napraviti \u2013 govori Hrvoje Bujas, koji smatra kako je upravo kriza idealno vrijeme za reforme koje bi bolje pozicionirale Hrvatsku na globalnoj karti svijeta.<\/p>\n\n\n\n Treba li se bojati promjena?<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Mislim da je pandemija jako oja\u010dala koncept nacionalne dr\u017eave te da je zapravo dovr\u0161ila globalizacijske procese kakvi su se razvijali od 1980-ih. Sada \u0107e trebati nekako rekonceptualizirati i preslo\u017eiti globalizaciju jer mi vi\u0161e ne mo\u017eemo bez globalnog svijeta i globalne povezanosti, tu nema nazad. Samo \u0107e se morati poslo\u017eiti neki novi model \u2013 ka\u017ee pak Dragan Bagi\u0107, koji smatra da je pandemija znatno utjecala i na promjene u geopoliti\u010dkim odnosima, tako da \u0107e se svijet promijeniti i na tom planu.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Niz trenuta\u010dnih zdravstvenih navika \u0107e ostati. Maske sasvim sigurno, barem kod nekih ljudi. Pogotovo zato \u0161to \u0107e se i COVID vjerojatno vra\u0107ati jo\u0161 neko vrijeme \u2013 ka\u017ee Dragan Bagi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Razgovarali smo i s nutricionisticom Darijom Vrane\u0161i\u0107 Bender o sna\u017enoj promjeni prehrambenih navika.<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 O\u010dekivali smo pove\u0107anje konzumacije nezdrave hrane i pove\u0107anje tjelesne te\u017eine kod mnogih osoba, no istra\u017eivanje koje smo proveli me\u0111u 4000 Hrvata na po\u010detku lockdowna govori druk\u010dije. Pokazalo se da su oni koji su se do tada brinuli o prehrani po\u010deli jo\u0161 vi\u0161e paziti, a oni koji su se do tada nezdravo hranili nastavili su tako. Pritom je 20 posto osoba prijavilo da je dobilo na te\u017eini, no sada su ve\u0107 brojke vjerojatno ne\u0161to gore jer je ljudima znatno smanjena tjelesna aktivnost \u2013 govori Vrane\u0161i\u0107 Bender te dodaje da je jedna od pozitivnih promjena to \u0161to su ljudi osvijestili koliki je utjecaj prehrane na prevenciju bolesti pa sve \u010de\u0161\u0107e kuhaju kod ku\u0107e za cijelu obitelj.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Smatram da \u0107e sve ove promjene zajedno, od najmanjih do najve\u0107ih, sna\u017eno utjecati na budu\u0107e generacije, koje \u0107e se pona\u0161ati odgovornije jer \u0107e imati na\u0161e iskustvo i uvid u na\u0161e gre\u0161ke tijekom ovih pandemijskih godina \u2013 zaklju\u010duje Nedjeljko Markovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n