![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/mario-hrkac-cikota-20421.jpg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\nSvaki rat, pa tako i Domovinski rat u BiH iznjedri iz svog naroda junake koje povijest pamti, a koje njegov narod ne zaboravlja. Zapravo koje ne smije zaboraviti jer su u obranu svoje Domovine dali vi\u0161e nego itko drugi.<\/p>\n\n\n\n
Mario Hrka\u0107-\u0106ikota je ro\u0111eni ratnik i pobjednik. Jo\u0161 su mi svje\u017ee slike iz pustog \u0160irokog Brijega, tada\u0161nje Li\u0161tice po\u010detkom 1992 godine, kada su se umorni i prljavi Branitelji HVO-a nakon povratka s ratnih terena diljem HR H-B okupljali u jedinom lokalu koji je u to vrijeme radio, u hotelu Park kako bi proslavili jo\u0161 jedan sretan povratak svojim ku\u0107ama, prije nego li pohitaju svojim obiteljima. Tako su se u to vrijeme u hotelu Park mogla vidjeti mnoga poznata lica ratnih zapovjednika, poput Generala Slobodana Praljka, Miljenka Mi\u0107e Lasi\u0107a, Mladena Naletili\u0107a-Tute, te Maria Hrka\u0107a-\u0106ikote. S njima su u dru\u0161tvu bili neki od pripadnika \u010duvene Ka\u017enjeni\u010dke bojne, koji su u to vrijeme bili elitna vojna postrojba HVO-a specijalizirana za najzahtjevnije vojne zada\u0107e, a mnogi od njih su polo\u017eili svoje \u017eivote na oltar Domovine dok je dobar dio njih te\u0161ko ranjen ili obolio.<\/p>\n\n\n\n
No, od svega je najupe\u010datljivije bilo kada je Mario-Hrka\u0107-\u0106ikota dobivao ili uzimao rije\u010d. Tada se u hotelu Park nije mogla \u010duti ni muha jer je njegova rije\u010d bila zakon, njegova pojavnost je zra\u010dila autoritetom od kojeg su zazirali svi, pa \u010dak i General Slobodan Praljak, dok je Mladen Naletili\u0107 Tuta u njemu imao najodanijeg bojovnika koji ga nikada nije izdao. Ni u jednoj vojnoj akciji a ni ina\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Povratkom ku\u0107ama ja i Mario Hrka\u0107-\u0106ikota smo se znali na\u0107i idu\u0107eg dana u vojnim odorama koje nismo skidali niti nakon dolaska ku\u0107i jer smo uvijek o\u010dekivali iznenadni poziv na povratak na teren ukoliko bi to bilo potrebito. Nalazili smo se u blizini na\u0161ih ku\u0107a gdje smo neko vrijeme proveli razgovaraju\u0107i o ratu. Nikada mi nije govorio o strahotama rata kroz koje je prolazio niti sam ja njemu, no iz njegova pogleda sam vidio kako je on \u017eivio Domovinski rat a ne ga glumio. Domovinski rat je bio sastavni dio njegove du\u0161e i cijelog njegovog bi\u0107a. U njemu je prona\u0161ao sr\u017e svoga \u017eivota koji samo rijetki junaci ovog svijeta to uspiju. Promatraju\u0107i ga primijetio sam kako je stasao u jednoga jako sna\u017enog i odlu\u010dnog mladi\u0107a, premda sam ja od njega stariji 10 godina. \u010cak je karakterno u to vrijeme bio ja\u010di od mene, a ono \u0161to je mene najvi\u0161e bunilo je \u010dinjenica kako sam ga ja sve do po\u010detka Domovinskog rata zami\u0161ljao kao jednog pubertetliju koji u na\u0161eg susjeda sla\u017ee gajbe piva kako bi zaradio koji Yu dinar (tada\u0161nji) za svoje potrebe. On je potjecao iz rudarske obitelji jer mu je otac Vinko tako\u0111er zvani \u0106ikota, po kojemu je i dobio nadimak bio rudar, kao i djed Ivan, i jako je dobro znao cijeniti krvavo zara\u0111en novac.<\/p>\n\n\n\n
No, nitko nikada nije mogao pretpostaviti kako se u Mariu Hrka\u0107u-\u0106ikoti skriva jedan od najve\u0107ih sinova i junaka Domovinskog rata iz reda hrvatskog naroda. Nitko to nije mogao znati a ni pretpostaviti osim mo\u017eda njegove majke Janje koja ga je rodila i najbolje poznavala, pa je stoga njegov gubitak njoj i najte\u017ee pao. Uostalom kao i svakoj majci ovog svijeta kada joj dijete zavr\u0161i \u017eivot prije nje, jer tako nije odre\u0111eno, tako nije zami\u0161ljeno. Priroda je potpuno druga\u010dije zami\u0161ljena, ali ipak takvi se gubici doga\u0111aju kada izdanci usahnu prije debla.<\/p>\n\n\n\n
A ovaj mladi zdravi izdanak iz hrvatskog naroda je prona\u0161ao svoje tane. Prije bi se reklo kako je Mario Hrka\u0107-\u0106ikota sam prona\u0161ao svoje tane prije nego li je to tane skrivenog pripadnika Armije BiH ili Mud\u017eahedina prona\u0161lo njega. Mogu\u0107e je kako je pripadnik neprijateljske vojske iz \u010distog slu\u010daja ili straha uspio nastrijeliti jednog od najve\u0107ih vitezova Domovinskog rata hrvatskog naroda u BiH. Ipak bez obzira na njegovu smrt, smrt Stanislava Baje Kraljevi\u0107a, Borisa Barbarari\u0107a Boke, te mnogih drugih znanih i neznanih junaka Domovinskog rata u BiH pri\u010dao njima traje i nastavlja se. Zapravo nikada ne\u0107e ni prestati. Dok je svijeta i vijeka.<\/p>\n\n\n\n
Ali napomene radi: Radi na\u0161e omladine koja \u010desto zna patiti od demencije govore\u0107i: \u201cJ..o vas rat, ta on je bio prije 25 i ne\u0161to godina, koga to vi\u0161e zanima itd\u201c, mi \u017eivu\u0107i svjedoci toga vremena koje je izvori\u0161te svega, pa i izvori\u0161te u kojemu ta na\u0161a \u201ezaboravna\u201c omladina obitava, du\u017eni smo ih s vremena na vrijeme podsjetiti i dobro protresti kako bi se probudili iz sna u kojemu spavaju. U snu u kojemu se zapravo ni\u0161ta ne doga\u0111a osima dana u kojem ve\u0107inom spavaju i razularenih no\u0107i dok ne\u0161to izme\u0111u za njih ne postoji. A to izme\u0111u im je upravo i omogu\u0107ilo taj san.<\/p>\n\n\n\n
DA SE NE ZABORAVE! A ovaj tekst pi\u0161em nekoliko tjedana nakon Uskrsa za koji fra Tomislav Ivan\u010di\u0107 ka\u017ee: \u201cUskrs je eksplozija svijetla, mira, slobode i ljubavi. Uskrs je prolaz u \u017eivot, u pobjedu, u povjerenje, u ljudskost koja vi\u0161e nikada ne mo\u017ee prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u neprijatelje \u010dovje\u010danstva. Uskrs je dan \u010dovjeka, to je dan vje\u010dne nade, dan nove pobjede \u010dovje\u010danstva\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju trebamo svi pro\u010ditati jednu pjesmu Velimira Vele Raspudi\u0107a objavljenu na portalu Kamenjar.com o hrvatskom vitezu Mariu Hrka\u0107i \u0106ikoti kako bi nam se svima vratilo pam\u0107enje na te dane.<\/p>\n\n\n\n
VITEZ \u0106IKOTA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Ratnika rodila je mati, Kad bi mogla ova pjesma moja Pisao bi, nikad stao ne bi, Bez imalo straha na licu, Ali smrt uzima heroje Uzela je tijelo i ni\u0161ta vi\u0161e, Na dane ponosa i slave. Na rane devedesete (Ivica Pepelko-Rane devedesete).<\/p>\n\n\n\n
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
opjevati tog najve\u0107eg heroja,
\u0161to za narod ne \u017eali \u017eivota,
Maria Hrka\u0107a zvanog \u0106ikota!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne mo\u017ee opjevat tolikog heroja!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
prikri\u017ei se, poljubi \u0161ahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
ba\u0161 zato \u0161to je se ne boje!
I kao da je \u010dekala njega,
viteza sa \u0160irokog Brijega!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
velikim slovim u povijesti pi\u0161e
i ostat \u0107e pisano nakon svega:
VITEZ \u0106IKOTA SA \u0160IROKOG BRIJEGA!!!<\/strong><\/p>\n\n\n\n