Da, i \u0161to sada nije stigla apokalipsa pa \u0107e svijet nestati u par minuta! Upravo ovako ve\u0107ina nas (pogotovo u ruralnim mjestima) prihva\u0107a ovu dijagnozu na sli\u010dan na\u010din. Samo \u0107u jedan minut poku\u0161ati u\u0107i u mozak oboljelog\/oboljele kojemu je upravo doktor rekao \u201esjednite, gledajte moram Vam re\u0107i da imate karcinom\u201c! Tu uz Vas va\u0161i najbli\u017ei, dr\u017ee Vas za ruku, govore\u0107i i grle\u0107i ne brini se to \u0107emo prebroditi. Sama ta osoba kojoj je izre\u010dena dijagnoza na\u017ealost ove brzorastu\u0107e bolesti raznih vrsta karcinoma, kao da je ne gdje u polumagli \u010dula ne\u0161to \u0161to joj jedva odzvanja u u\u0161ima. Hvala Bogu, doktori i medicina to ka\u017eu na na\u010din da postoje razne vrste terapija i sli\u010dno, te da morate biti jaki i vjerovati u sebe! \u010cuj ti njega, on\/ona iz fotelje mi to govori, ja i dalje izvan sebe od prestravljenosti, od pod pitanja \u0161to mi glavom prolaze, za\u0161to ja? Stigao je taj \u010das? \u0160to sam to skrivila\/o Bogu pa je meni dao tu bolest? \u0160to \u0107u sa obitelji? Tisu\u0107e i tisu\u0107e pitanja, ali bez odgovora.<\/p>\n\n\n\n Prvo su\u010deljavanje s vlastitim obolijevanjem od raka izaziva u svakom \u010dovjeku psihi\u010dku reakciju razli\u010ditog oblika i ja\u010dine. Kod mnogih bolesnika se javlja trijas simptoma nazvan Strah, Sram i Skrivanje dijagnoze kako prije, tako i kod prvog pregleda. Strah od fatalne i u\u017easne bolesti uo\u010den je u ve\u0107ini bolesnika koji su primijetili neke promjene u svom zdravstvenom stanju. Istovremeno je bio nazo\u010dan i strah od spoznaje da ba\u0161 oni imaju \u00abtu\u00bb bolest. I kona\u010dno, prisutna je i namjera da sakriju bolest od obitelji, okoline i samih sebe, nastoje\u0107i tako pobje\u0107i od dijagnoze i od lije\u010denja bolesti.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto se kada \u201e\u010dujemo\u201c da je netko nama poznat preminuo od posljedica ove bolesti je upravo \u201eto sakrivanje\u201c, ali sakrivanje od najbli\u017eih, pa nadalje. Negativan odnos prema tom oboljenju \u2013 raku danas je uvelike promijenjen zahvaljuju\u0107i zna\u010dajnim dijagnosti\u010dko-terapijskim usavr\u0161avanjima, a osobito mnogo boljim i uspje\u0161nim rezultatima lije\u010denja. Na\u017ealost, jo\u0161 uvijek ponekad, \u010desto i u visoko \u0161kolovanim i intelektualnim sredinama, postoje osobe s izrazito negativnim odnosom prema raku. Takva reakcija tipa \u00abne \u017eelim ni\u0161ta znati o raku\u00bb ili \u00abto se meni nikako ne mo\u017ee dogoditi\u00bb vrlo \u010desto dovodi do negiranja o\u010ditih znakova bolesti, odga\u0111anja lije\u010denja i, u kona\u010dnici, do prekasnog dolaska lije\u010dniku, onda kada se pomo\u0107i mo\u017ee jo\u0161 vrlo malo ili gotovo ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Danas je karcinom \u201erak\u201c na neki na\u010din postao kao gripa, probudi\u0161 se osje\u0107a\u0161 se lo\u0161e, ovisi od razli\u010ditih simptoma i vrsta. No, mi kao ljudi kako mo\u017eemo pomo\u0107i oboljelom\/oj? Susjedi, i oni koji nemaju nikakvog apsolutno pojma da je \u201erak\u201c IZLIJE\u010cIV, samo na vrijeme moramo reagirati na simptome, \u0107e re\u0107i \u201ema, jadna ti je ona-ovdje sam navela \u201eona\u201c jer je ve\u0107a stigma prema \u017eenama nego mu\u0161karcima i dan danas. Niti uop\u0107e razmi\u0161ljaju\u0107i kako te rije\u010di odzvanjaju oboljeloj, idioti \u0107e nastaviti pri\u010dati sa \u201etuga, nema tu \u017eivota, gdje \u0107e je pokopati\u201c. Proglasili te mrtvom, a ti taman u fazi \u017eivotnih planova, novih hobija, istra\u017eivanja i sli\u010dno. Upravo ove nagativne reakcije od bli\u017enjih pa okoline, koliko god oboljeli bio psihi\u010dki jak i otporan negdje u podsvijesti se pohrane. Pustimo te ljude, usredoto\u010dimo se prvo na sebe, na uputstva lije\u010dnika, sve drugo idu pod \u201erazno\u201c.<\/p>\n\n\n\n Da, ona je bila na psihijatriji!<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Pri re\u010denici \u201ebila je na psihijatriji\u201c, ljudi imaju odmah otpor, poku\u0161avaju se udaljiti od te osobe, stra\u0161ne predrasude i nerazumijevanje imaju. Sama \u010dinjenica i istra\u017eivanje koje je provedeno MILETI\u0106, F. SOKOLI\u0106, Stigmatizacija osoba s du\u0161evnim smetnjama\u2026 pod pitanjem – Biste li se upustili u ozbiljnu vezu s osobom do koje Vam je stalo uz saznanje da je rije\u010d o osobi koja je bila hospitalizirana? Odgovor je ka\u017eu da emocionalna povezanost najstigmatiziranije su osobe koje su bile hospitalizirane u du\u0161evnoj bolnici s kojima se 71 % ispitanika ne bi upustilo u emocionalni odnos. Stigmatizacija na ovom podru\u010dju prema svim ispitivanim skupinama najja\u010da je upravo jer je rije\u010d o bliskim emocionalnim odnosima.<\/p>\n\n\n\n Stigma upropa\u0161tava \u017eivote?<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Posljedica stigmatizacije vidljiva je u negativnom odnosu dru\u0161tva prema pojedincu, npr. javljaju se problemi pri zapo\u0161ljavanju, osnivanju obitelji, uspostavljanju romanti\u010dnih veza i sl. \u201eOkolina je u percepciji one stigme koja je podlo\u017ena kontroli, sklona stigmatizirane osobe sa\u017ealijevati, a s druge strane, osobe \u010diju stigmu smatra podlo\u017enom kontroli, spremna osuditi i otvorenije odbacivati. \u201cSvaka osuda ili odbacivanje utje\u010de na sliku pojedinca o sebi. Stoga, posljedice stigmatizacije ne treba sagledavati samo s vanjskog stajali\u0161ta tj. sa stajali\u0161ta dru\u0161tvene osude, ve\u0107 i s unutarnjega, promatraju\u0107i emotivna, socijalna, radna, vjerska i druga obilje\u017eja stigmatizirane osobe.<\/p>\n\n\n\n Dakle, \u010dovjek je kao misaono bi\u0107e sposoban kriti\u010dki promatrati svijet oko sebe i razvijati stavove o okolini koja ga okru\u017euje. S druge strane, \u010dovjek nerijetko razvija mi\u0161ljenja unaprijed i prije upoznavanja sa svim okolnostima situacije time i mi\u0161ljenja koja su u suprotnosti sa stvarno\u0161\u0107u. Tako se mogu razviti predrasude i diskriminacija. \u201eI predrasude i diskriminacija \u010desto po\u010divaju na stereotipima o pojedinim skupinama ljudi. Stereotipi su previ\u0161e pojednostavljena ili neistinita uop\u0107avanja o nekim dru\u0161tvenim skupinama.\u201c Ono se osobito isti\u010de kod pona\u0161anja koja negativno i devijantno odstupaju od onoga \u0161to je prihva\u0107eno u zajednici. Metafori\u010dki re\u010deno, lijepljenjem \u201eetikete\u201c takvi se pojedinci izdvajaju i stigmatiziraju, tj. ozna\u010davaju kao izvrnutost i nepravilnost. \u201eStigma je svaka karakteristika koja odvaja pojedinca ili skupinu od ve\u0107ine populacije, a posljedica je da se prema skupini ili pojedincu drugi odnose neprijateljski ili sumnji\u010davo\u201c. Povijesno je gr\u010dkog podrijetla, a predstavljala je znak na tijelu koji je simbolizirao sramotu, ropstvo i sl. Mileti\u0107, F. Sokoli\u0107, Stigmatizacija osoba s du\u0161evnim smetnjama.<\/p>\n\n\n\n No, \u0161to je u stvarnoj svakodnevnici? Da, i \u0161to sada ona je bila na psihijatriji, da ona je zatra\u017eila pomo\u0107, da ona je svjesna da se ne\u0161to doga\u0111a i da joj treba stru\u010dna pomo\u0107, da ona pije lijekove, da ona isto \u017eeli voljeti, biti voljena, da ona \u017eeli se zaposliti i biti radno aktivna, da ona \u017eeli i mo\u017ee izlaziti dru\u017eiti se, zabavljati, da ona \u017eeli imati djecu da ih zagrli i pru\u017ei im toplinu i radost.<\/p>\n\n\n\n Puno toga ona mo\u017ee, no \u0161to je sprje\u010dava? Isto tako puno toga, od nerazumijevanja, od kritika, od stigmatizacije koja nikako da zamre, od obitelji koji nemaju strpljenja niti \u017eivaca za nekoga tko ima psihi\u010dki tegoba, od dru\u0161tva koji gledaju ispod obrva kada pro\u0111e pored njih, od poslodavaca koji skoro pa nikako ne zapo\u0161ljavanju osobe sa psihi\u010dkim tegobama, od dr\u017eave koja im jedva daje neku invalidninu koja nije dostojna \u010dovjeku u 21-om stolje\u0107u.. i tako dalje.. i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n Ove osobe mogu puno dati dru\u0161tvu, pojedincu, obitelji, samo budimo malo strpljiviji, pru\u017eimo ruku zajedni\u0161tva, ruku razumijevanja, nitko od nas nije imun na ove tegobe, \u0161to nas \u010deka sutra BOG ZNA, zato BUDIMO LJUDI!<\/p>\n\n\n\n \u017dana Alpeza \/ OTPOR.Media<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Stolje\u0107ima je rak bolest koja u ljudi izaziva strah, prvenstveno zbog lo\u0161ih rezultata lije\u010denja, \u010desto uz smrtni ishod, ili pak zbog preostalog \u017eivota ispunjenog boli, strahom i patnjama. Zbog toga su mnogi lije\u010dnici, i novinari, a i ljudi op\u0107enito, u komunikaciji godinama izbjegavali upotrebljavati rije\u010d \u00abrak\u00bb, a prava dijagnoza bila je skrivana od bolesnika. Kada […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":1,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-16388","post","type-post","status-publish","format-standard","category-moj-otpor"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/help30421-1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n