![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-5.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\nSada, kada privodi kraju svoj radni vijek, zadovoljna je, ka\u017ee, \u0161to se kroz profesionalni rad stvarno iskreno i s puno srca posvetila pacijentima. “Radila sam i radim s voljom i u\u017eitkom kao da je to neko moje poslanje”, veli dr. Tatjana a na pitanje ho\u0107e li joj posao nedostajati, odgovara kako je do\u0161lo vrijeme da se posveti obitelji, budu\u0107oj unu\u010dadi te da je napravila dobre temelje za mla\u0111e kolege koji \u0107e (nada se) nastaviti njezinim stopama. A njezine stope su, barem kada je rije\u010d o vra\u0107anju trezvenosti onima koji su iz raznih razloga nekada posrnuli pred \u010da\u0161ama i bocama alkohola, itekako zna\u010dajne.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinjenice potvr\u0111uju kako je alkoholizam te\u0161ka kroni\u010dna recidiviraju\u0107a bolest ovisnosti o alkoholu, koja dovodi do psihi\u010dkih, fizi\u010dkih i socijalnih o\u0161te\u0107enja, a koja je u novije vrijeme sve prisutnija i u \u017eenskoj populaciji te me\u0111u mladima i djecom. Tako je u ve\u0107ini svijeta pa ne zaobilazi ni Brodsko-posavsku \u017eupaniju. A dr. Tatjana se odlu\u010dila uhvatiti u ko\u0161tac ba\u0161 s tim problemom i zahvaljuju\u0107i svom pozivu vra\u0107ati u \u017eivot one koji su zbog raznoraznih razloga od njega po\u010deli odustajati.<\/p>\n\n\n\n
Dva Broda u njezinom \u017eivotu<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Premda je ro\u0111ena u Slavonskom Brodu, djetinjstvo i mladost provela je u susjednom Bosanskom Brodu u obiteljskom krugu, majke Ru\u017eice, oca Bo\u017ee i mla\u0111e sestre Vesne te bake Ive i djeda Andrije Bakule. Odrasla je ka\u017ee u patrijarhalnoj obitelji, \u0161to ju je formiralo kao osobu. \u201eDjed je bio vrlo inteligentan, radi\u0161an, po\u0161ten, uvijek nas je pou\u010davao pravim ljudskim i \u017eivotnim vrijednostima. Usadio nam je i dio religijske duhovnosti. Mama je dr\u017eala do tradicije, okupljanja obitelji, obilje\u017eavanja doga\u0111aja \u0161to sam ba\u0161tinila od nje, a od oca koji je bio \u010dista emocija, naslijedila sam socijalnu osjetljivost. S njim sam bila posebno vezana pa sam zbog njegove pogibije, u dobi od 51 godine u prometnoj nesre\u0107i, do\u017eivjela najte\u017ei stres i tugu u \u017eivotu”, kazala je lije\u010dnica, svjedo\u010de\u0107i kako su i neuropsihijatri samo ljudi koji prolaze kroz razne \u017eivotne situacije s kojima se te\u0161ko nose.<\/p>\n\n\n\n Nakon zavr\u0161ene Gimnazije u Slavonskom Brodu, za medicinu se, rekla je, odlu\u010dila mo\u017eda i zbog nekih vlastitih zdravstvenih problema u djetinjstvu. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci diplomirala je 1981. godine i od tada je najvi\u0161e radila kao lije\u010dnik u tvorni\u010dkim ambulantama Rafinerije nafte, Metal emajla, GIK-a, a potom u \u0161kolskom dispanzeru Doma zdravlja prekosavskog Broda. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije u slavonskobrodskoj bolnici zapo\u010dela je ’88. godine a ’93. zavr\u0161ila u Zagrebu. S po\u010detkom Domovinskog rata, ostala je, sje\u0107a se, u jednom danu i bez ku\u0107e (u Bosanskom Brodu) i bez posla, bez prijatelja, susjeda\u2026 No, po zavr\u0161etku specijalizacije zapo\u010dela je svoj radni vijek u brodskoj bolnici, a zbog potreba slu\u017ebe u po\u010detku se bavila neurologijom. Odlaskom u mirovinu dr. Aleksandra Jelena, 2001. godine Slu\u017eba za du\u0161evne i \u017eiv\u010dane bolesti se razdvojila na Odjel za neurologiju i Odjel za psihijatriju. \u201eTada sam po\u010dela raditi na Odjelu za psihijatriju gdje sam se intenzivnije po\u010dela baviti lije\u010denjem ovisnika o alkoholu,( najvi\u0161e na mjestu pok. dr. Mihuljca koji se bavio problemima alkoholizma), ali naravno i lije\u010denjem pacijenata oboljelih od drugih psihi\u010dkih poreme\u0107aja”.<\/p>\n\n\n\n \u201ePoznato je kako je alkohol prirodni anksiolitik i zna se za uzre\u010dicu popij malo pa \u0107e ti biti lak\u0161e\u2026 i trenutno bude. No, alkohol nije lijek i ne\u0107e rije\u0161iti problem nego \u0107e ga jo\u0161 produbiti.”<\/p>\n\n\n\n Usporedo s tim poslom, od ’93. do ’97. godine radila je i kao voditeljica terapijske grupe u humanitarnoj organizaciji Program mentalnog zdravlja, \u0161to je – ustvari – bila psihosocijalna pomo\u0107 \u017eenama izbjeglicama s podru\u010dja zahva\u0107enih ratom, iz Bosanske Posavine i isto\u010dne Hrvatske. \u201eOdlazili smo na teren u Brodu, u okolna sela, gdje god se pokazala potreba, kao podr\u0161ka \u017eenama koje su iznosile svoje pre\u017eivljene traume razdvojenih obitelji, koje su ostale bez svojih najmilijih, bez ku\u0107a i stanova\u2026 Bio je to te\u017eak, ali humanitarni rad”. Daju\u0107i stru\u010dnu pomo\u0107 tim \u017eenama, pomagala je i sebi, osvje\u0161\u0107uju\u0107i i vlastite traume. I nije bilo lako.<\/p>\n\n\n\n No, njezin posao je ipak bio fokusiran na borbu protiv alkoholizma.<\/p>\n\n\n\n Alkoholizam u narodu prirodni anksiolitik<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201ePoznato je kako je alkohol prirodni anksiolitik, i zna se za uzre\u010dicu ‘popij malo pa \u0107e ti bit’ lak\u0161e’\u2026 i trenutno bude. No, alkohol nije lijek i ne\u0107e rije\u0161iti problem, nego \u0107e ga jo\u0161 produbiti. Lije\u010dnik nikada nikome ne bi trebao preporu\u010diti alkohol mada se zna dogoditi da netko sugerira popij \u010da\u0161icu konjaka za srce ili \u010da\u0161u crnog vina za slabokrvnost. Upravo zato \u0161to se ne zna tko ne\u0107e znati kontrolirati koli\u010dinu, mi lije\u010dnici ne bi smjeli preporu\u010diti alkohol kao lijek ni za jednu bolest” nagla\u0161ava dr. Tatjana.<\/p>\n\n\n\n Ima onih koji nasjedaju reklamama, poput reklame za pivo, koje je nakon rata uvelike zamijenilo na\u0161a tradicionalna pi\u0107a, vino i rakiju i koje se tretira kao prehrambeni proizvod. Lije\u010dnica ka\u017ee kako su pacijenti znali re\u0107i \u201epa pio sam samo pivo”. No, stvar je u koli\u010dini. Svejedno je ho\u0107e li popiti pola litre rakije, litru, dvije vina ili deset piva.<\/p>\n\n\n\n Problemi s alkoholizmom su prisutni u cijelom svijetu, a najve\u0107a je rasprostranjenost u Europi i Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, dok je zlouporaba alkohola \u010de\u0161\u0107a u bogatijim zemljama. A u Mjesecu borbe protiv ovisnosti \u0161to godinama u Brodu organizira HZZJ, mogli smo pratiti stanje s tim problemima i na podru\u010dju Brodsko-posavske \u017eupanije. Kako je bilo ranije, a kako sada, pitam stru\u010dnjakinju.<\/p>\n\n\n\n Podaci svjedo\u010de kako sve vi\u0161e \u017eena pije pa je to bila nekada i motivacija dr. Bakule da osnuje \u017eenski klub “Vita” kakav je 2007. za\u017eivio jedino u ovom gradu. \u201eKako je naime \u017eena bilo manje nego mu\u0161karaca te\u017ee su se odlu\u010divale za lije\u010denje. S druge strane, ako je dolazila u klub rijetko je imala podr\u0161ku supru\u017enika a uvijek su \u010dak i od ovisnika druga\u010dije do\u017eivljavane. Nekako \u017eene su uvijek vi\u0161e osu\u0111ene zbog alkoholizma.”<\/p>\n\n\n\n \u201ePrema procjenama u op\u0107oj populaciji ima oko pet do \u0161est posto ovisnika o alkoholu, a jo\u0161 10 do 15 posto ljudi pije prekomjerno, no na \u017ealost samo se dio ljudi odlu\u010di na lije\u010denje. Cilj nas koji se bavimo tim problemom ovisnosti je \u0161to vi\u0161e senzibilizirati javnost za taj problem, kazati da ima pomo\u0107i da se mogu i gdje obratiti. Na\u017ealost i dalje je mali broj ljudi obuhva\u0107en tim programima. Ljudi naj\u010de\u0161\u0107e do\u0111u kada je uznapredovala bolest alkoholizma. A rije\u010d je o bolesti koja se razvija postupno i godinama. Oni koji piju kao i \u010dlanovi njihovih obitelji u po\u010detku nisu ni svjesni te\u017eine problema. Kod nas jo\u0161 uvijek vlada mi\u0161ljenje kako svi piju, pa dva, tri piva nisu ni\u0161ta, pa ako se nekad i napije, to je normalno. Alkohol, pak, ostavlja traga kako na tjelesnom i psihi\u010dkom zdravlju tako i na obiteljskom i profesionalnom planu jer osoba ne mo\u017ee normalno funkcionirati na radnom mjestu, generira obiteljsko nasilje, djeluje na djecu ne samo u vidu agresije, nego i njihovog zanemarivanja. Pogo\u0111ena je cijela obitelj”, poja\u0161njava lije\u010dnica i dodaje; \u201eMe\u0111u prvima u Republici Hrvatskoj prepoznali smo probleme djece koja \u017eive u obiteljima optere\u0107enim alkoholizmom. Tijekom 2014.\/ 2015. godine provodili smo projekt pod nazivom ”Stazama prijateljstva” pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih \u010diji je cilj prvenstveno bio uklju\u010diti djecu lije\u010denih alkoholi\u010dara u program osna\u017eivanja, ali i njihove roditelje”.<\/p>\n\n\n\n Granica prvih susreta s alkoholom sve ni\u017ea<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovisnost se, na\u017ealost, razvija sve ranije, nekad se po\u010dinjalo piti s punoljetstvom, a danas se prvi susreti s alkoholom doga\u0111aju i deset godina ranije. \u201eA \u0161to se ranije po\u010dne piti mozak je nezreliji i prije dolazi do ozbiljnih o\u0161te\u0107enja, prije se razvija alkoholizam”, nagla\u0161ava lije\u010dnica. \u201eNajmla\u0111i ovisnik o alkoholu u brodskoj bolnici koji je razvio sliku delirium tremensa, te\u0161ke apstinencijske krize, imao je samo 27 godina”, sje\u0107a se dr. Tatjana, navode\u0107i kako se alkoholizam ne naslje\u0111uje, ali predispozicija – da. Usvajaju se lo\u0161i modeli pona\u0161anja, jer ako su roditelji pili dijete \u0107e smatrati da je to ne\u0161to po\u017eeljno i normalno. No, ima alkoholi\u010dara i u obiteljima gdje ih ranije nije bilo.<\/p>\n\n\n\n Iz pri\u010da pacijenata dr. Tatjana je doznala kako su, zbog neodgovornog pona\u0161anja odraslih \u010dlanova obitelji, prva iskustva s alkoholom do\u017eivjeli s pet ili \u0161est godina, \u201eJedan je pacijent ispri\u010dao kao su njegov djed i otac svake godine pekli rakiju, a onda bi njemu kao malom djetetu dali malo rakije i smijali se tome kako poslije tetura, ali tako je, na\u017ealost, krenuo njegov alkoholizam. Vrlo \u010desto ovisnici su prvo alkoholno pi\u0107e dobili u svojoj ku\u0107i”.<\/p>\n\n\n\n Uz poznatu \u010dinjenicu kako je pijenje alkoholnih pi\u0107a kod nas uobi\u010dajeno, nazdravi\u010darski mentalitet, ne\u0107e svi postati alkoholi\u010dari, ipak problem je u tome \u0161to se ne zna tko \u0107e postati jer svi su pod rizikom da \u0107e se netko oteti kontroli. A okida\u010d je individualan. \u201eMi ka\u017eemo da koliko god ima alkoholi\u010dara toliko ima i razloga za pijenje. Imala sam pacijenta koji je znao re\u0107i kad sam tu\u017ean pijem zato \u0161to sam tu\u017ean, kad sam sretan pijem od sre\u0107e, a kad nije ni jedno ni drugo onda pijem da se ne\u0161to doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Alkoholizam je \u010desto udru\u017een s anksiozno\u0161\u0107u i depresijom, \u0161to zna\u010dajno pove\u0107ava rizik od suicida.<\/p>\n\n\n\n Pomo\u0107 u Klubovima lije\u010denih alkoholi\u010dara<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to su pacijenti posrnuli pred izazovima alkohola dolazili tra\u017eiti pomo\u0107 kod dr. Tatjane u bolnicu, krenulo je i otvaranje klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara (KLA). Klubovi su zapravo nastavak lije\u010denja tih pacijenata, ili vaninstitucionalni rad usko povezan s radom u bolnici. Pokazalo se naime kod nas i u svijetu da je to najbolji na\u010din rehabilitacije, resocijalizacije, unaprje\u0111enje kvalitete \u017eivota lije\u010denih ovisnika i \u010dlanova njihovih obitelji.<\/p>\n\n\n\n Kroz protekla tri desetlje\u0107a stotine alkoholi\u010dara je pro\u0161ao \u201ekroz ruke” dr. Tatjane. Oko 160 ih je u klubovima, jedni dolaze, drugi odlaze, a to je, ka\u017ee lije\u010dnica, kap u moru prema broju ovisnika kojih je u na\u0161oj \u017eupaniji, procjenjuje, oko 10 tisu\u0107a u razli\u010ditim fazama alkoholizma.<\/p>\n\n\n\n Brojni psihijatri, lije\u010dnici obiteljske medicine, psiholozi, socijalni radnici i defektolozi primjenjuju\u0107i metodu Zagreba\u010dke alkoholo\u0161ke \u0161kole nesebi\u010dno su radili u klubovima lije\u010denih alkoholi\u010dara, pomagali su ovisnicima i \u010dlanovima njihovih obitelji prona\u0107i put u bolji i sretniji \u017eivot te doprinijeli \u0161irenju mre\u017ee klubova i razvoju psihijatrije u zajednici.<\/p>\n\n\n\n A Slavonski Brod ima jako dobru tradiciju klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara \u201eMi u klubovima njegujemo obiteljski pristup, uz lije\u010dene ovisnike u klub, kao njihova pratnja dolaze supru\u017enici, bra\u0107a, sestre, roditelji. Prvi klub je naime u Zagrebu osnovao dr. Vladimir Hudolin, jo\u0161 davne 1964.godine, a u Brodu je osvanuo godinu iza toga klub Centar pri Centru za socijalnu skrb. Stru\u010dni djelatnik kluba bio je, dr. med. spec. neuropsihijatrije Aleksandar Jelen, a bili su uklju\u010deni i dr. \u0110uki\u0107, prof. Bla\u017eenka Gogi\u0107, soc. radnica Anica Travljanin, Bernarda Kova\u010devi\u0107 i brojni drugi\u2026 Bio je to prvi klub lije\u010denih alkoholi\u010dara izvan Zagreba. Tradicija klubova je postojala no tijekom Domovinskog rata, njihov rad je zamro”. Kako je potreba stalno postojala dr. Tatjana Bakula Vlaisavljevi\u0107 ih je po\u010dela o\u017eivljavati. Pre\u017eivio je samo klub Centar koji je godinama vodio prof. Josip Kova\u010devi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Potreba za klubovima stalno je postojala<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Dr. Tatjana Bakula Vlaisavljevi\u0107 ih je po\u010dela o\u017eivljavati, pa je 2003. godine osnovan klub \u201eNovi put” . Kroz godine nastali su i ostali, Fenix SB, Klub dr, Vladimir Hudolin, klub Jasni vidici, u Oriovcu, \u017eenski KLA Vita, Preporod pri ZZJZ, dok je u Donjim Andrijevcima KLA vodio sve\u0107enik Nikica Mihaljevi\u0107. A odnedavna je osnovan i u Novoj Gradi\u0161ki klub Sveti Rafael, pri bolnici na Strmcu. \u201eTaj se program lije\u010denja kroz godine rada iskristalizirao kao naju\u010dinkovitiji u suzbijanju alkoholizma u svijetu i kod nas \u0161to potvr\u0111uje i na\u0161e iskustvo. Od 2007. godine osnovana je Zajednica klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara Brodsko-posavske \u017eupanije kako bi se objedinio njihov rad. Zajednica je bila suorganizator 1. brodskog simpozija o alkoholizmu i kockanju, 2013. godine, a dva puta , 2009. i 2019. godine, bila je doma\u0107in tradicionalne smotra literarnog stvarala\u0161tva klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara RH \u201ePoezijom protiv ovisnosti\u201d, \u0161to je rezultiralo i objavom zbirke pjesama. Uz obilje\u017eavanje 50. obljetnice suvremene alkohologije na podru\u010dju BP\u017d, Zajednici KLA BP\u017d, predsjednik Hrvatskog saveza KLA prof. dr. sc. Zoran Zori\u010di\u0107, dodijelio je priznanje za pola stolje\u0107a djelovanja na rehabilitaciji lije\u010denih alkoholi\u010dara i njihovih obitelji te razvoju mre\u017ee KLA u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n Trenutno na podru\u010dju BP\u017d djeluje sedam klubova, s ukupno oko 160 \u010dlanova, lije\u010denih alkoholi\u010dara i \u010dlanova njihovih obitelji.<\/p>\n\n\n\n Kuriozitet – \u017eenski klub \u201eVITA”<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Odnos \u017eena i mu\u0161karaca ovisnika o alkoholu sve je bli\u017ei. Nekada je to bilo deset prema jedan, a danas se taj broj spustio na tri i pol mu\u0161ka alkoholi\u010dara prema jednoj \u017eeni. Podaci svjedo\u010de kako sve vi\u0161e \u017eena pije, pa je to bila nekada i motivacija dr. Bakule da osnuje \u017eenski klub “Vita” kakav je 2007. za\u017eivio jedino u ovom gradu. \u201eKako je naime \u017eena bilo manje nego mu\u0161karaca te\u017ee su se odlu\u010divale za lije\u010denje. S druge strane, ako je dolazila u klub rijetko je imala podr\u0161ku supru\u017enika, a uvijek su \u010dak i od ovisnika druga\u010dije do\u017eivljavane. Nekako \u017eene su uvijek vi\u0161e osu\u0111ene zbog alkoholizma. Zato sam i odlu\u010dila pokrenuti KLA gdje \u0107e i one mo\u0107i popri\u010dati o svojim problemima i razlozima. U svom su se \u017eenskom okru\u017eenju bolje osje\u0107ale”, pojasnila je lije\u010dnica. Klub okuplja desetak \u017eena srednje \u017eivotne dobi (s kojima sam jednom razgovarala) koje su se hrabro suo\u010dile s problemom alkoholizma i vjeruju kako su ga kona\u010dno pobijedile, postale svoje.<\/p>\n\n\n\n “Moji problemi s alkoholom krenuli su prije 25 godina kada mi je umro suprug, svaku ve\u010der kada djeca zaspu i ostanem sama, primim se \u010da\u0161e. Ujutro naravno zaspem, tra\u017ee\u0107i razne izgovore za djecu i \u0161efa na poslu. Jednog petka sam zakasnila, ja na posao, a djeca u \u0161kolu. Idu\u0107i ulicom pogledala sam ljude oko sebe opeglane \u010diste, osje\u0107ala sam se grozno i u momentu mi je pro\u0161lo kroz glavu kako i oni imaju problema, a ne pona\u0161aju se kao ja. Sramila sam se shvativ\u0161i kako svi vide da nisam sva svoja. Odlu\u010dila sam oti\u0107i lije\u010dniku”, ispri\u010dala je gospo\u0111a Nevenka, tada predsjednica kluba “Vita”. Bila je “\u010dista” ka\u017ee, punih petnaest godina, i mislila je kako se izlije\u010dila, ali na\u0161la je razlog da ponovo uzme \u010da\u0161icu.<\/p>\n\n\n\n Jedna nadarena pacijentica joj je tako posvetila pjesme. \u201eNje\u017ena, dobra i plaha, kao cvijet. \u0160tampa na ma\u0161inu istine o ljudskim du\u0161ama, malo jesen, malo prolje\u0107e, malo ljeto, sve u svemu da se pobijedi ki\u0161a a i te\u0161ka zima\u2026<\/p>\n\n\n\n “Za vrlo kratko vrijeme bila sam u jo\u0161 puno gorem stanju, uzimala sam po pola litre ili litru \u017eestokog pi\u0107a, a na posao nisam mogla krenuti bez jednog unu\u010di\u0107a\u2026Trajalo je par mjeseci, vidjela sam da propadam i na\u0161la sam se u klubu ” rekla je, vjeruju\u0107i da vi\u0161e nikada ne\u0107e posegnuti za \u010da\u0161icom. Kako je vrlo tanka crta izme\u0111u dru\u0161tveno prihvatljivog pona\u0161anja i toga kada netko postaje alkoholi\u010dar, potvrdile su i Vesna, Ru\u017eica, Mirta, Marija, Nada\u2026 ” Alkohol se kroz cijelu mladost nije smatrao ne\u010dim \u010dega bismo se morali bojati, a od ro\u0111enja do smrti sve proslave se obilje\u017eavaju upravo alkoholom”, potvrdile su sve \u010dlanice i svoj prvi susret sa pi\u0107em. Stvar je svakog organizma koliko mo\u017ee izdr\u017eati kao i dono\u0161enje odluke o tome ho\u0107e li nastaviti i propasti ili prekinuti.<\/p>\n\n\n\n “Kada popijemo mislimo da sve mo\u017eemo, i mo\u017eemo, kuhati, prati, spremati\u2026 ali na krivi na\u010din. Kad sam shvatila da po\u010dinjem osje\u0107ati ovisnost i da ujutro ne mogu krenuti dalje prije nego popijem pivo, rekla sam – sad je dosta” ispri\u010dala je gospo\u0111a Vesna, koja za svoj problem nije imala podr\u0161ku supruga. “Ako sam imala \u017eutu minutu, biv\u0161i suprug mi je govorio uzmi jedno pivo pa se smiri”, a kada je prestala piti kazao joj je da je nemogu\u0107a otkad ne pije. “Sada sam tek ponovo svoja”, kazala je i gospo\u0111a Nada koja je zadnju kapljicu uzela prije niz godina, ponosna na sebe jer ne osje\u0107a \u017eudnju za alkoholom. Sve su se pohvalno izjasnile o pokretanje \u017eenskog kluba u kojem se dru\u017ee, me\u0111usobno povjeravaju i poma\u017eu savjetima, posebice kada vide da je neka od njih u krizi.<\/p>\n\n\n\n “Smanjuju\u0107i broj alkoholi\u010dara smanjujemo broj bolesnih i nesretnih ljudi, disfunkcionalnih obitelji, time preveniramo razvoj ovisnosti kod djece i \u010dinimo grad ugodnijim mjestom \u017eivljenja” nagla\u0161ava dr. Tatjana, svjesna kako si ljudi, nedovoljno svjesni problema, naj\u010de\u0161\u0107e ne daju pomo\u0107i, no do\u0111u pritisnuti problemima, zdravstvenim ili na poslu, zbog obiteljskog nasilja, prometnog incidenta\u2026<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d lije\u010denju, dosta recidivista<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Rijetko koji ovisnik o alkoholu uspije od prve trajno prestati s alkoholom mada ima i takvih slu\u010dajeva. Ve\u0107ina ljudi nije svjesna dubine problema i kad do\u0111u na lije\u010denje \u010dvrsto odlu\u010de da ne\u0107e piti. Me\u0111utim ta snaga volje vremenom pada pogotovo ako ne idu u klubove lije\u010denih alkoholi\u010dara, prenosi lije\u010dnica iskustva s pacijentima. \u201eNisu si posvijestili koliki imaju problem i nisu prihvatili \u010dinjenicu da vi\u0161e ne smiju piti pa eksperimentiraju sami sa sobom. Nakon pola godine pomisle, idem popit jedno pivo, no onaj koji je izgubio kontrolu pijenja izgubio ju je zauvijek, pa ga u principu prvi dodir s alkoholom vra\u0107a u bolest. Pitanje je samo kojim \u0107e on intenzitetom po\u010deti piti. Ako ostanu u klubovima, a prosjek preporu\u010denog ostanka je od 3 do 5 godina – kada bi trebao staviti bolest pod kontrolu, \u010dak njih 70 posto apstinira \u0161to je velik postotak. Tako ima \u010dlanova koji apstiniraju ve\u0107 preko 20 godina ali se dogodi da i nakon 10 posrnu, no ti recidivi traju uglavnom kratko i oni se vrate lije\u010denju jer su u klubovima nau\u010dili kako se nositi s problemom. A mi koji radimo s njima, razumijemo pote\u0161ko\u0107e kroz koje prolaze i ne osu\u0111ujemo ih, jer je najlak\u0161e \u010dovjeka osuditi. Ako se i dogodi recidiv on treba biti \u0161to kra\u0107i a pacijent se \u0161to prije treba ustati i tra\u017eiti pomo\u0107 iz po\u010detka”.<\/p>\n\n\n\n “Mi postajemo me\u0111usobno bliski i povezani, \u010dak povezaniji nego sa vlastitom \u0161irom obitelji. Obilje\u017eavamo ro\u0111endane, ro\u0111enje djece, unu\u010dadi, zavr\u0161etak \u0161kole, dijelimo i radosti i \u017ealosti” s puno emocija rekla je lije\u010dnica<\/p>\n\n\n\n Kroz protekla tri desetlje\u0107a stotine alkoholi\u010dara je pro\u0161ao \u201ekroz ruke” dr. Tatjane. Oko 160 ih je u klubovima, jedni dolaze, drugi odlaze, a to je, ka\u017ee lije\u010dnica kap u moru prema broju ovisnika kojih je u na\u0161oj \u017eupaniji procjenjuje na oko 10 tisu\u0107a, naravno u razli\u010ditim fazama alkoholizma. \u201eU brodskoj bolnici na Odjelu psihijatrije, od ukupnog broja hospitaliziranih skoro petina je ovisnika o alkoholu. Dolaze s razli\u010ditom motivacijom a naj\u010de\u0161\u0107e ne\u010dim prisiljeni, kao zbog obiteljskog nasilja, ili im prijeti otkaz na poslu, napustila ih obitelj\u2026U tim situacijama dolaze vi\u0161e da se \u201eugasi po\u017ear”. I misle da \u0107e svoj problem brzo rije\u0161iti. No tek kada u\u0111u u program, onda radimo na motivaciji, osvje\u0161\u0107ivanju problema, na psiho edukaciji njih i \u010dlanova obitelji pa tek kroz taj rad oni postaju svjesni da nije lako boriti se sa \u017eudnjom, krizama, rije\u0161iti se lo\u0161ih navika. Neki imaju svakodnevnu \u017eudnju za alkoholom i konstantno se bore s tim kako da tog dana ne posegne za \u010da\u0161om alkohola. A ima onih koji nemaju \u017eudnje no ona se mo\u017ee pojaviti bilo kada pa i njih u\u010dimo da nema nikada stopostotnog opu\u0161tanja”, kazala je dr. Tatjana, dr\u017ee\u0107i se u \u017eivotu Goeteove maksime; \u201eAko ljude uzimamo onakvima kakvi jesu, u\u010dinit \u0107emo ih lo\u0161ijima. Postupamo li s njima kao da su ono \u0161to bi trebali biti, dovest \u0107emo ih donde dokle se mogu dovesti”.<\/p>\n\n\n\n Vode\u0107i brigu o mentalnom zdravlju sugra\u0111ana, dr. Tatjana je od 2017.godine vodila i psihijatrijsku Dnevnu bolnicu u kojoj su se prete\u017eno lije\u010dili hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a. Tako\u0111er je organizirala i vodila prvu \u0161kolu nepu\u0161enja u Slavonskom Brodu, nakon koje je tre\u0107ina polaznika prestala pu\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n Alkoholizam u vrijeme korone<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Na pitanje je li situacija s koronom pove\u0107ala broj ovisnika o alkoholu, dr. Tatjana je kazala kako \u0107e to vrijeme pokazati. U kriznim situacijama kao \u0161to je pandemija koronavirusom ljudi su vi\u0161e anksiozni i depresivni pa vi\u0161e pose\u017eu za alkoholom, duhanom i drugim sredstvima ovisnosti. U po\u010detku pandemije se zna\u010dajno smanjio broj pacijenata koji su se javljali na lije\u010denje no s protekom vremena broj dolazaka se pove\u0107ao, a oni koji ne dolaze su u te\u017eoj fazi bolesti. \u201eZbog covida je poljuljan na\u0161 rad u klubovima pa smo pro\u0161le godine zato imali malo uobi\u010dajenih aktivnosti. Ina\u010de se sastajemo jednom tjedno, a uz te sastanke odlazimo na zajedni\u010dke izlete, razna predavanja, edukacije, na hodo\u010da\u0161\u0107e, imamo sportske aktivnosti, ve\u010deri pu\u010dke poezije\u2026Ipak koristili smo svaku mogu\u0107nost da se na\u0111emo na sastancima sve dok nije zahladilo. Tada su aktivnosti klubova prestale no \u010dlanovi redovito kontaktiraju sa mnom i me\u0111usobno telefonom, Redovno pak dolaze na kontrole u ambulantu, a 1.travnja tradicionalno smo promocijom rada klubova, obilje\u017eili Dan klubova RH”, kazala je neuropsihijatrica, ne prognoziraju\u0107i kakva nam vremena predstoje nakon korona razdoblja, kako \u0107e se odraziti na na\u0161e mentalno zdravlje. \u201ePandemija koronavirusom, ostavlja manje-vi\u0161e traga na svima nama, reakcije na krizne situacije su individualne a puno ovisi o tome koliko \u0107e sve potrajati. Ukoliko cjepivo bude u\u010dinkovito sigurno \u0107e povoljno utjecati na smanjenje \u0161irenja bolesti COVID-19 a time i smanjenje razvoja mentalnih poreme\u0107aja. U uvjerena sam kako \u0107e biti i onih koji \u0107e trebati stru\u010dnu pomo\u0107”.<\/p>\n\n\n\n Ljep\u0161a strana posla<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Koliko god je stresan onaj dio posla kada netko u \u201erasulu” zbog alkohola do\u0111e kod dr. Tatjane tra\u017eiti pomo\u0107 za povratak u \u017eivot, ima i onaj drug, ljep\u0161i dio, kada nakon nekog vremena poka\u017ee da je uz stru\u010dnu pomo\u0107 odabrao \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n \u201eTo je najljep\u0161i dio na\u0161eg posla. U bolnicu nam dolaze najte\u017ei slu\u010dajevi i tu je boravak kratak. No tek kada on dolazi u klub, gdje radimo psihoterapijsku i psihosocijalnu podr\u0161ku, psihoedukaciju, razgovaramo o temama koje njih zanimaju, idemo na zajedni\u010dke izlete, putovanja\u2026vi\u0111amo se u razli\u010ditim situacijama kada oni dolaze s djecom i supru\u017enicima, unucima\u2026kada javno nastupaju \u010ditaju\u0107i svoje pjesme\u2026to je ta lijepa strana jer znamo da smo ga vratili u onaj zdravi dio u kojemu iskazuje sve svoje potencijale. To je ljepota na\u0161eg posla, kad vidim obitelj koja je bila u svijetu pakla, da je sada sretna da se dru\u017ee, da normalno funkcioniraju. Mi postajemo me\u0111usobno bliski i povezani, \u010dak povezaniji nego sa vlastitom \u0161irom obitelji. Obilje\u017eavamo ro\u0111endane, ro\u0111enje djece, unu\u010dadi, zavr\u0161etak \u0161kole, dijelimo i radosti i \u017ealosti” s puno emocija rekla je lije\u010dnica, koja je kroz svoj stru\u010dni rad dobila \u0161iroku obitelj s kojom dijeli znanje i energiju. Taj dio s razlogom nagla\u0161ava jer je godinama dva puta tjedno u poslijepodnevnim satima bila posve\u0107ena radu klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara i nikad nije izostala. A oni su zajedni\u010dkim radom, \u0161to rijetki Bro\u0111ani znaju, uz pomo\u0107 sponzora obnovili prizemlje zgrade Crvenog kri\u017ea u brodskoj Star\u010devi\u0107evoj ulici, gdje je i sjedi\u0161te Udruge.<\/p>\n\n\n\n Prisjetila se dugogodi\u0161nja neuropsihijatrica i izvrsnih odnosa s pacijentima \u0161to ju je duboko znalo ganuti. Jedna nadarena pacijentica joj je tako posvetila pjesme. \u201eNje\u017ena, dobra i plaha, kao cvijet. \u0160tampa na ma\u0161inu istine o ljudskim du\u0161ama, malo jesen, malo prolje\u0107e, malo ljeto, sve u svemu da se pobijedi ki\u0161a a i te\u0161ka zima\u2026Sve uz njenu divnu pomo\u0107 i dobrotu, ona ima srce poput sunca kao i profesorica Bla\u017eenka Gogi\u0107”.<\/p>\n\n\n\n Ili; Kao \u0161to trebamo kisik da di\u0161emo i on poma\u017ee tako kao \u0161to poma\u017ee dr. Tatjana, bez ijedne stroge rije\u010di. Zrak doku\u010dujem rukama a srce dr. Tatjane doti\u010de mene. Ona pumpa moje srce da izdr\u017ei bol i da mi ne u\u010dini ni\u0161ta \u0161to ne \u017eelim. Hvala joj”.<\/p>\n\n\n\n Povratak mirnijem \u017eivotu<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Rade\u0107i godinama ovaj iznimno zahtjevni posao, neuropsihijatrica Bakula Vlaisavljevi\u0107, zaslu\u017eila je priznanja i nagrade. Tako je 2008.godine, za rad na podru\u010dju alkoholizma, primila godi\u0161nju nagradu Grada Broda, \u0160tit Berislavi\u0107a, dok je Zajednici KLA BP\u017d, \u010diji je osniva\u010d i predsjednica, 2016.godine dodijeljeno javno priznanje Brodsko posavske \u017eupanije.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-3.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n
Nastavila je razvijati zapo\u010deti posao prethodnika, dr. Ivana Mihuljca, posvetiv\u0161i se tom doista prisutnom problemu, a osim toga neurologija i alkoholizam su povezani. \u201e\u010ceste su, naime, neurolo\u0161ke komplikacije alkoholizma kao alkoholna polineuropatija, akoholna epilepsija, encefalopatija\u2026 pa me to motiviralo i ba\u0161 sam se tu na\u0161la. U\u010de\u0107i i od drugih kolega koji su se bavili sli\u010dnim problemima u zagreba\u010dkim klinikama, klubovima lije\u010denih alkoholi\u010dara, nastojala sam ga sve ove godine raditi \u0161to bolje mogu i \u0161to bolje znam, odre\u0111uju\u0107i svoje mjesto i doprinos u svemu tome” ka\u017ee stru\u010dnjakinja.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-2.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-4.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-6.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tbv5521-7.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n